Zovi doktora: Kako razlikovati "živahno dijete" od djeteta s ADHD-om?

U novom izdanju emisije Zovi doktora otvorili smo temu koja muči mnoge roditelje, ali i odrasle – ADHD. O poremećaju pažnje s hiperaktivnošću razgovarali smo s dr. Jelenom Čupković Premuš, specijalisticom dječje i adolescentne psihijatrije.

Kako razlikovati živahno dijete od djeteta s ADHD-om, kada potražiti stručnu pomoć, i što sve roditelji, škole i okolina mogu učiniti da pomognu – teme su koje su, čini se, dotaknule mnoge slušatelje.

"Roditelji su često subjektivni i teško sami mogu procijeniti ima li njihovo dijete ADHD ili je jednostavno živahno", objašnjava dr. Čupković Premuš. Dodaje da je najvažnije potražiti mišljenje stručnjaka jer za postavljanje dijagnoze postoje točno definirani kriteriji: simptomi moraju trajati barem šest mjeseci i biti prisutni u više okruženja – najčešće u obitelji i školi.

ADHD je razvojni neuropsihijatrijski poremećaj koji uključuje poremećaj pažnje, pretjeranu motoričku aktivnost i impulzivnost. Često se pojavljuje već do pete godine života, češće kod dječaka, ali kod djevojčica može ostati neprepoznat jer simptomi znaju biti "tiši" – više u obliku nepažnje nego nemira.

"Nažalost, još uvijek se često misli da su ta djeca neodgojena ili razmažena", kaže naša gošća. "A zapravo se radi o poremećaju koji, ako se ne liječi, može imati ozbiljne posljedice."

U emisiji su se javili i slušatelji – roditelji koji su podijelili svoja iskustva, od početaka bez podrške do današnjih izazova u školama. 

Jedna majka iskreno je rekla: "Najviše boli kad vidite da učitelji znaju da dijete ima dijagnozu, ali im ipak nedostaje senzibiliteta."

Doktorica ističe da se upravo zato mora više govoriti o ADHD-u i educirati one koji rade s djecom: "Trebamo senzibilizirati javnost. Trebaju nam radionice, razgovori, razumijevanje."

Kad je riječ o liječenju, objašnjava da lijekovi nisu prva opcija: "Kod blažih oblika prvo idemo s bihevioralnim metodama – nagradama, poticanjem i jasnim strukturama. Lijekovi se daju tek kad je potrebno, uz suglasnost roditelja, i ne izazivaju ovisnost."

Za kraj, dr. Čupković Premuš naglašava da je suradnja između roditelja, škole i liječnika ključna: "Kad nam dijete dođe u ambulantu, ne dobijemo samo jednog pacijenta – dobijemo cijelu obitelj. I to je uvijek zajednički rad."

Djeca s ADHD-om posebno dobro reagiraju na pohvale i podršku. "Nađite ono u čemu je vaše dijete dobro – možda u sportu, možda u nekom predmetu. To će mu pomoći da zadrži samopouzdanje", zaključuje dr. Čupković Premuš.

Poslušajte cijelu emisiju Zovi doktora: