Petar Krešimir Knežević: "Olimpijske igre su mi cilj, a želim se što prije okušati i u profesionalnom boksu"

Deveterostruki prvak Hrvatske, viceprvak Balkana i jedan od najboljih hrvatskih boksača, Petar Krešimir Knežević iz BK Sveti Donat gostovao je u programu Radio Zadra. Govorio je o nastupu na spektaklu ispred crkve sv. Donata, razvoju zadarskog i hrvatskog boksa, novom treneru, velikim sportskim ciljevima te predstojećem Europskom prvenstvu.

Nastup pred domaćom publikom na priredbi ispred crkve sv. Donata opisao je kao poseban doživljaj.

-Za zadarske sportaše nema boljeg osjećaja nego nastupati pred domaćom publikom, pogotovo u borilačkim sportovima. Organizacija je bila vrhunska, atmosfera odlična, a mečevi na razini najboljih europskih turnira.

Već krajem kolovoza očekuje ga novi međunarodni turnir u Dragama, a nada se da će ovakvih boksačkih priredbi u Zadru biti sve više.

Knežević smatra da Zadar posljednjih godina potvrđuje status jednog od hrvatskih središta borilačkih sportova.

- Imamo puno kvalitetnih boksača, državnih prvaka u svim uzrastima. Tu su i odlični rezultati naših boraca u MMA-u i drugim disciplinama. Zadar je definitivno grad boksa.

Ipak, priznaje kako ga MMA osobno ne privlači.

-Volim pogledati borbe, ali ne mogu se zamisliti u kavezu. Podrška našim dečkima uvijek.

Ove godine osvojio je deveti naslov državnog prvaka u kategoriji do 75 kilograma, koju smatra jednom od najzahtjevnijih.

-To je kategorija u kojoj imate i brzinu i snagu. Sve je nekako ukomponirano i zato mislim da je upravo ona najzanimljivija za boks.

Ističe kako hrvatski boks posljednjih godina napreduje velikim koracima.

-Kada sam bio kadet, jedva smo mogli skupiti nekoliko mečeva godišnje u Hrvatskoj. Danas imamo puno više turnira, ligu i međunarodna natjecanja. Vidi se da naš boks ide u dobrom smjeru.

Govoreći o najboljim hrvatskim boksačima, posebno je izdvojio Gabrijela Veočića i Luku Pratljačića.

-Veočić je vrhunski boksač, ali još bolji čovjek. Ljudi imaju stereotipe o boksačima, a on je potpuno suprotan tome. Isto vrijedi i za Luku Pratljačića.

Knežević vjeruje kako budućnost zadarskog boksa izgleda vrlo obećavajuće.

-Imamo Fabijana Tomkića, Franka Pedisića, Franu Petričevića, Luku Buovca i još mnogo mladih talenata, puno zanimjivih cura također. Volio bih da se zadarski klubovi još više ujedine i zajednički rade za dobrobit mladih boksača.

U BK Sveti Donat danas trenira i Marko Milun, što dodatno podiže kvalitetu rada.

-Iako je boks pojedinačni sport, svi živimo isto, treniramo zajedno i stvarno smo odlična ekipa.

Jedan od najvećih trenutaka njegove karijere bila je pobjeda protiv tadašnjeg europskog prvaka Rami Kiwana, boksača koji je kasnije osvojio europsko srebro.

-To je bio možda moj najznačajniji meč. Kada pobijediš takvog protivnika, shvatiš koliko još možeš napredovati i koliko zapravo vrijediš.

Na pitanje o boksačkom uzoru nije dvojio.

- Odmalena mi je uzor Gennadij Golovkin. Legenda srednje kategorije, olimpijac i jedan od najboljih boksača koje je ovaj sport imao."

Nakon uspješne suradnje s Marijom Preskarom, danas radi pod vodstvom ukrajinskog stručnjaka Vladimira Zolotareva.

- To je stara sovjetska škola boksa. Treninzi su drugačiji, puno radimo vani, dosta trčanja, pliometrije i rada na eksplozivnosti. Osjeti se napredak.

Naglasio je kako o bivšem treneru Mariju Preskaru ima samo riječi hvale.

-S njim sam proveo gotovo četiri godine i ostvarili smo vrhunske rezultate. Nekad u sportu jednostavno dođe vrijeme za promjenu.

Najveći cilj ostaju Olimpijske igre, ali razmišlja i o profesionalnoj karijeri.

-Olimpijske igre su vrhunac amaterskog boksa i to mi je najveći cilj. Istovremeno bih se što prije želio okušati i u profesionalnom boksu, paralelno s amaterskom karijerom.

Već u rujnu očekuje ga Europsko prvenstvo u Sofiji.

-Ako nas zdravlje posluži, mislim da imamo odličnu priliku za medalju. Vjerujem i u sebe i u Fabijana Tomkića.

Na kraju razgovora uputio je poruku svim mladim sportašima.

-Samo neka treniraju i vjeruju u sebe. Kada uložiš puno rada i truda, rezultat će sigurno doći. Možda ne uvijek u obliku medalje, ali sigurno u drugim važnim stvarima kroz život.