Sve zbog jednog psa

Obitelj Marić s Novog Bokanjca danas je odustala od najavljenog štrajka glađu ispred gradskog poglavarstva. Štrajk su planirali zbog, kako tvrde, višegodišnjeg problema sa susjedovim psom koji noću neprestano laje. Nakon sastanka u Gradu dobili su obećanje da će problem biti riješen.

Ivo i Zorka, branitelji su Domovinskog rata, dugogodišnji onkološki pacijenti i već tri godine kažu ne mogu spavati od susjedovog psa.

Cijelu noć. On počne u osam sati lajati i do ujutro do osam, do sedam sati, ali nekad prestane sat vremena pa pa počne. Noćas je cijelu noć zavijao.

Do sada su poslali brojne prijave svim nadležnim institucijama, no bez rezultata. Stoga su se odlučili na očajnički potez. Danas su pred gradskim poglavarstvom trebali početi štrajk glađu. Ipak nakon što su ih primili predstavnici gradske vlasti štrajk glađu su odgodili.

I u roku sedam dana riješit. Ako ne riješe postupit će po članku predati policiju i da policija riješi taj problem.

Pročelnik Hrvoje Marić potvrdio je da su komunalni redari reagirali na prijave, te da su vlasniku već ranije izdana rješenja, među ostalim i vezana uz održavanje boksa kako se otpadne vode ne bi izlijevale na javnu površinu. Prema njegovim riječima, tijekom svih dosadašnjih nadzora pas je bio miran, a provjerom je utvrđeno da je uredno čipiran.

Popričali smo sa i drugim susjedima, tako da povremeno zna kućni ljubimac zalajati, ali nije bilo previše pritužbi na psa.

Ipak ponovno će izaći na teren.

I vidjeti u kakvoj se situaciji nalazi pas. Ukoliko bude potrebe, naše ovlasti nam dopuštaju da zatražimo i asistenciju policije.

 Vlasnik psa, četiri godine starog njemačkog ovčara, odbacuje optužbe i tvrdi da je riječ o dugogodišnjim narušenim susjedskim odnosima i da pas nikome drugome ne smeta.

Nitko drugi. Nikom drugom nego njima.

Potvrdio je to i komunalni redar Nikola Perović.

Tu je dom za starije osobe, sa zaposlenicima sam pričao. Oni govore da nemaju problema, da pas zalaje di kod, al da ništa što uznemirava,

 Obitelj Marić pak tvrdi da su dovedeni do ruba.

I ja sam popila tabletu za smirenje. I kad je u tri sata lupnuo onaj pleh, vidili ste se onaj ja sam se skočila, skoro sam pala s kreveta, počeo je lajati. On je toliko laja da nisam mogla izdržati. Ja više ne mogu spavati više. Ako ne bude, mi ćemo doći opet ovdje, onda će bit gore.

Najavili su Iva i Zorka Marić.