Antun Šoljan: Kratki izlet

Radio adaptacija Šoljanovog romana napisanog početkom 60-tih godina prošlog stoljeća u senzibilnoj režiji Mislava Brečića, originalno skladnoj glazbi Stanislava Kovačića i dramatizaciji spisateljice i dramaturginje Kristine Kegljen. Redatelj Mislav Brečić sa suradnicima i s brojnom i značajnom grupom glumaca krenuo je na put interpretacije Šoljanove alegorije kao na put potrage za smislom i mirom koji se zbiva u čovjekovoj unutrašnjosti, odustajući od metaforičnosti društvenog trenutka koji je u ovom romanu iščitavan u vrijeme socijalizma. Sva lica (riječ je o grupi mladih ljudi koja kreće na ekskurziju po unutrašnjosti Istre tražeći staru fresku i slijedeći neobičnog vođu) kao da postaju na koncu jeke jednog glavnog ja, pripovjedačevog, koje tumara intimnim krajobrazom da bi sebi objasnio čemu i zašto. U glavnim ulogama Rakan Rushaidat kao Pisac i Franjo Dijak kao Roko.

Poslije rada na dvije Šoljanove pripovijetke (Brod u boci i Bombardiranje, u režiji Gorana Ribarića, to jest Mislava Brečića) okrenuli smo se zahtjevnom radu na Kratkom izletu pokušavajući u njemu naći svevremenske titraje i to bez značajnijih dramatizatorskih upliva na strukturu romana uvjereni da piščeva misao, slike i emocija i šest desetljeća poslije pisanja ostaju intrigantni i prepoznatljivi. U radiofonskom čitanju, dakle, nije nas zanimala "kratka povijest kratkog izleta", to jest uzroci odiseje koju je rukopis doživio tijekom dvadesettri godine koliko mu je trebalo da se tiska u integralnoj verziji (1987. u ediciji Pet stoljeća hrvatske knjiženosti), ni što je točno to što je mučilo urednike u doba socijalizma (Marijan Matković je prilikom prvog izlaženja romana u časopisu Forum tražio od pisca da izbaci epilog, te ublaži neke formulacije). No, svejedno nismo zaboravili neke od misli slavnog pisca kao na primjer onu da narod koji progoni svoje pjesnike, ili šutke dopušta da ih se progoni, zaslužuje sve što mu se može dogoditi, te da taj narod neće imati svoju literaturu. "Imat će literaturu slabih pjesnika."