Sljedeće dvije subote subote poslušajte premijerno na 3. programu Hrvatskoga radija od 10:05 kratke audio drame Ivane Gudelj naslovljene "Kuća" i " Nikad ništa".
Raspored emitiranja:
„Kuća“ premijera: 18. 5. 2024.
„Nikad ništa“ premijera: 25. 5. 2024.
Glume: Lara Nekić i Ivan Jurković. Glazbena urednica: Franka Meštrović. Ton-majstorica: Katarina Račić. Redatelj: Goran Ribarić. Urednica: Katja Šimunić.
Goran Ribarić, Ivan Jurković i Lara Nekić
Foto: kš / -
„Kuća“
Ona se nakon dugog vremena izbivanja vraća u kuću svog djetinjstva. Traži tragove nekadašnjeg života, tragove djetinjstva, ali ih ne nalazi. Osjeća kao da se ušuljala u neku tuđu kuću i u tuđi život uzaludno tražeći sebe. U zidovima je ostala energija zadnjih stanara, ljudi koji je nikad nisu potražili. Kuća djeluje hladno i distancirano. Hoće li je moći ponovo učiniti svojom ili će je ona progutati?
“Bila je srijeda. I bilo je ljeto. Sjedila sam do prozora i promatrala mjesta kroz koja smo prolazili. Autobus je sporo vozio. Zavirivala sam u tuđa dvorišta. Vidjela sam odjeću obješenu po štrikovima, igračke razbacane po dvorištima, pokošenu travu i lijepe starinske bunare. Vidjela sam pse i mačke. Vidjela sam i tužna napuštena dvorišta. Kuće okružene zaraslom travom u koje se nitko neće vratiti. Pokušala sam zamisliti gdje su i kako izgledaju bivši stanari i jesu li živi, ili su kuće ostale kao spomenici nekadašnjih života. I mene je čekala jedna kuća. ”
Ivana Gudelj "Kuća"
„Nikad ništa“
On joj je stalno ponavljao: „Od tebe nikad ništa, ništa… Nikad ništa… Ništa.“ Zvučalo je kao presuda, kao poraz, i oko nje je sve postajalo ledeno. Povjerovala je da doista i neće biti nikad ništa i da će se ta otrovna veza vjerojatno nastaviti do potpunog poništenja. Postoji li sklonište? Ima li izlaza?
“Susreli smo se jedne jesenje večeri. Šetala je parkom, lišće je šuštalo pod njezinim nogama. Miris pečenih kestena širio se parkom. Ulični svirač je svirao gitaru. Išla mi je ususret. Stao sam. I ona je stala. Pogledali smo se. Gledali smo se. I ja sam znao. Pratio sam je do njezina stana, nije primijetila. Dolazio sam svaki san, uvijek smišljao susrete na ulici, na tržnici, ispred kina. Konačno me vidjela. Nasmiješila se. Prepoznali smo se. Zapravo, ja sam nju prepoznao. Nisam joj rekao da mi treba baš takva : nespretna, raščupana, nesigurna. Dugo smo se upoznavali. Nije se prepuštala. Što me više odbijala znao sam da je moram imati. Takvu. Baš takvu. Dugo sam je lomio. Malo po malo postajala je sve više moja. Barem sam tako mislio. I bio sam sretan. Kratko. Jako kratko. Jer uvijek je nešto nedostajalo. Kao malo soli u juhi, kao malo šećera u kavi. Ali to malo je poput očice na čarapi raslo, širilo se, rupa je postojala veća. Nije se prilagođavala. Otkrivala se previše, otkrivala se premalo. Želio sam da shvati, da se smiri, da bude dobro. Nije bila dobro. Mijenjala se. Želio sam da ode. Nije otišla. Ali nije ni ostala. Bila je tu kao da nije. Vidio sam je i nisam je vidio. Slušao sam je, ali nisam je razumio.”
Ivana Gudelj "Nikad ništa"
Kratke audio dame Ivane Gudelj "Kuća" i "Nkad ništa" možete nakon premijernog emitiranja poslušati kad i gdje želite na stranici emisije Male forme:
https://radio.hrt.hr/slusaonica/male-forme-0
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.