Jadranka Ivaniš Yaya: Slikam zvukom

Pjevačica, primijenjena umjetnica, slikarica, radijska djelatnica i voditeljica kreativnih radionica oduvijek je živjela i radila na više kolosijeka, a sada se po prvi puta okušala u Ars Acustici.

„Oduvijek mi je bila želja napraviti nešto eksperimentalno u studiju i sada mi se ta želja napokon ostvarila” ističe Yaya koja je vrlo rado prihvatila ponuđenu suradnju Dramskog programa Hrvatskoga radija te dodaje „odlučila sam krenuti bez konkretnog koncepta, služeći se muzičkim pomagalima i instrumentima koje sam kroz život imala priliku koristiti, a to je prije svega violončelo, zatim glas, različite udaraljke, usna harmonika, čaša i na kraju voda budući da sam u horoskopu vodeni znak (smijeh!)

Oduvijek se bavila likovnošću i glazbom, pa joj je ponekad teško prisjetiti se što je bilo prvo. U djetinjstvu je obožavala operu i balet, no odrastanjem se, kako kaže, „pokvarila” i najbolje pronašla u pop kulturi. No, vrlo dobro se sjeća da su upravo roditelji najviše utjecali na njen životni odabir:

„Nisu htjeli da idem njihovim glazbeničkim i likovnjačkim stopama, a ja sam otišla. Ostalo je sve igra.”

No, za tu svestranost i “igru” bilo je potrebno naučiti uskladiti mnogo toga. Yaya kaže kako joj je u tome najviše pomoglo njeno pomanjkanje koncentracije. Shvatila je da svoj način funkcioniranja jednostavno treba uklopiti u način života. I tako je "manu" pretvorila u prednost. Dodaje kako vrlo brzo izgubi interes ako ne promijeni rakurs- pa tako tijekom dana mijenja raspored aktivnosti svakih nekoliko sati. To joj je potrebno kako ne bi upala u matricu a samim time u dosadu ili rutinu.

Za razliku od pjevanja kada prvenstveno izvodi tuđe pjesme, u izradi nakita i slikarstvu Yaya je i izvođač i autor. Smatra kako autorski rad prvenstveno implicira najprije nagovještaj i ideju, a onda i duboki osjećaj cjelovitosti koji vodi u daljnju potragu...

„To područje djelovanja, taj proces, pravo je putovanje autostopom u nepoznato. Barem za mene. Postoje autori koji znaju kamo putuju, ali mene takvo putovanje uopće ne zanima. Time sam se rukovodila i tijekom rada na radiofonskom djelu Slikam zvukom, a tako pristupam i izradi nakita. Ono nešto malo što sam nacrtala kao skice nisam nikada realizirala, jer mi je to dosadno. Znam, užasno neprofesionalno (smijeh) ali nije mi to niti cilj. Osim toga svaki komad pati od nekih mana i to je dobar motivator da ideš dalje i pokušaš ispraviti stvar. Međutim, dok misliš da ćeš nešto usavršiti, padaju ti na pamet i druge nesavršene ideje tako da se stalno igraš lovice. Ukratko moram se opet vratiti na početak: igra je puno važnija nego što se to misli!”