Ivančica Janković
Foto: kš / -
U emisiji "Slušanje plesa" na Trećem programu Hrvatskoga radija, u petak, 21. travnja od 18:00 naša je gošća Ivančica Janković, iznimno cijenjena i voljena nastavnica stručnih plesnih predmeta u Školi suvremenog plesa Ane Maletić.
Emisiju su realizirali tonski majstor Dalibor Piskrec, glazbena urednica Adriana Kramarić i autorica/urednica Katja Šimunić. U emisiji je korištena glazba Alena Sinkauza i Nenada Sinkauza.
Ivančica Janković na snimanju emisije "Slušanje plesa"
Foto: kš / -
Ivančica Janković rođena je 1952. godine u Zagrebu, a nakon završene gimnazije i ondašnje Škole za ritmiku i ples diplomirala je španjolski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je članicom prve generacije Zagrebačkoga plesnog ansambla pod umjetničkim vodstvom Lele Gluhak Buneta (1970.-1976.), a od 1974. do 2017. godine kad je umirovljena bila je nastavnica stručnih plesnih predmeta u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu je bila vanjska suradnica na Preddiplomskom sveučilišnom studiju iz plesne umjetnosti.
U emisiji slušamo i tekst Ivančice Janković naslovljen „Počeci Zagrebačkog plesnog ansambla u fragmentima sjećanja“ koji je, malo izmijenjen, tiskan u časopisu za plesnu umjetnost Kretanja broj 30, 2018, u izdanju Hrvatskog centra ITI. Tekst čita glumica Irena Tereza Prpić.
“Ne sjećam se trenutka, niti detalja razgovora u kojem me je Lela pozvala da pristupim ZPAu. Ono što ostaje do danas je fascinacija činjenicom da sam se sa svojih tek napunjenih 18 godina našla u istom plesnom okruženju s nastavnicama „moje“ Škole (Lelom, Vlastom i Zojom) te da je u meni uvijek čučalo neizgovoreno „Zašto baš ja?“ kad su neke druge cure iz razreda imale tako fantastičan gest i skok. U to vrijeme, rekla bih, takvi su elementi tehnike bili, za one manje upućene, jedni od razlikovnih parametara između balerina i nas „ritmičara“. Tada sam još pohađala 4. razred ondašnje X. gimnazije u Medulićevoj i bila najmlađa članica ansambla. Te 1970. započinje moja dugogodišnja borba s vremenom i rastrganošću između školskih, a kasnije i fakultetskih, obaveza i napornog rada u ansamblu. Otuda i sjećanja na oveću smeđu putnu torbu u kojoj su bili dres i tajice od debelog crnog elastičnog prediva koje smo zvali helanka, vuneni crni overall (radi dodatnog mršavljenja, ali, pretpostavljam, i zbog nedovoljno grijanih prostorija), ručnik, toaletni pribor, papuče ili čarape jer je često bilo zima vježbati na neadekvatnim podovima, a uz sve to i hrpa školskih knjiga.Bili smo bez novaca i bez stalnog radnog prostora. Stalno smo se seljakali (Dječji centar u Krajiškoj, Kinoteka u Kordunskoj, ZKM, OŠ Kaptol), a sve prilagođeno našim ostalim obavezama. Vjerojatno su mi, stoga, ostala sjećanja na dugotrajne večernje probe, mojeg dečka, a sadašnjeg supruga, koji je čekao završetak probe i silni umor kao moj stalni pratilac. ”
Ivančica Janković „Počeci Zagrebačkog plesnog ansambla u fragmentima sjećanja“
Ivančica Janković
Foto: kš / -
Emisiju “Slušanje plesa” u kojoj je naša gošća bila Ivančica Janković možete kad i gdje želite poslušati na podcastu emisije kao i u njezinoj Slušaonici:
https://radio.hrt.hr/slusaonica/slusanje-plesa
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.