Crtež plesačice Augustea Rodina
Foto: - / -
U emisiji "Slušanje plesa" na Trećem programu Hrvatskoga radija, u petak, 6. listopada od 18:00 osluškujemo odnos kiparske umjetnosti i plesne umjetnosti, odnos skulpture i plesa, preciznije odnos između skulptorskoga i crtačkog umjetničkog djela Augustea Rodina i koreografskog umjetničkoga djela Russella Maliphanta.
Emisiju su realizirale tonska majstorica Katarina Račić, glazbena urednica Adriana Kramarić i autorica/urednica Katja Šimunić. U emisiji je korištena glazba Alena Sinkauza i Nenada Sinkauza.
Sa snimanja emisije "Slušanje plesa"
Foto: kš / -
Jedan od primjera kompleksnog plesnog istraživanja u odnosu na skulptorsku gestu predstava je "Projekt Rodin" britanskoga koreografa Russella Maliphanta, premijerno izvedena početkom 2012. godine u Théâtre National de Chaillot u Parizu i u kazalištu Sadler's Wells u Londonu, a hrvatska ju je publika mogla vidjeti u svibnju te iste godine na otvaranju 29. tjedna suvremenog plesa u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.
Rođen u Kanadi 1961, Maliphant je odrastao u Engleskoj u Cheltenhamu i studirao na Kraljevskoj baletnoj školi. Plesao je u Sadler's Wells Royal Ballet sedam godina, ali se nikad nije identificirao s ulogom baletnog plesača te tako 1988. potpuno napušta balet i priključuje se engleskoj nezavisnoj suvremenoj plesnoj sceni, plešući u predstavama skupine DV8, u koreografijama Michaela Clarka i Rosemary Butcher da izdvojimo samo neke. Russell Maliphant započinje vlastiti koreografski rad 1991., a Russell Maliphant Dance Company osnovao je pet godina kasnije. Veliku pozornost izazvat će njegova perdstava Torsion (2002), a najveći medijski hype suradnja s jednom od najblistavijih baletnih plesačkih zvijezda Sylivie Guillem. Russell Maliphant Dance Company dobitnica je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada, primjerice dvije nagrade Olivier, tri nagrade South Bank Show i četiri nagrade Critics’ Circle National Dance za najbolju suvremenu koreografiju.
U predstavi "Projekt Rodin" nije doslovno prisutan veliki francuski kipar ni bilo kakva prepoznatljiva referenca na njegovu biografiju nego ono što je uistinu od prvorazredne važnosti – Rodinovo djelo, transponirano u različite plesačke iskaze.
Više o predstavi "Projekt Rodin" izvedenoj na 29. Tjednu suvremenog plesa možete naći na poveznici:
https://arhiva.danceweekfestival.com/hr/arhiva/29tsp/455-the-rodin-project
Ulomak iz predstave "Projekt Rodin" možete pogledati na poveznici:
https://www.numeridanse.tv/en/dance-videotheque/le-projet-rodin
Katarina Račić i Katja Šimunić
Foto: - / -
“Već sam otprije volio male javanske plesačice koje sam vidio na Svjetskoj izložbi: a ove su čudesne kambodžanske princeze obnovile, ponovno oživjele, oslobodile moje stare uspomene. Dale su mi radost za kakvu nisam mislio da sam više sposoban. One su za mene oživjele Antiku. One su mi pokazale u treperavoj stvarnosti, te lijepe geste, lijepe pokrete ljudskoga tijela koje su Stari znali ovjekovječiti. Najednom su me uronile u Prirodu, otkrile mi nepoznata motrišta, opskrbile me novim razlozima da mislim kako je priroda neiscrpan izvor na kojem se napajamo, i da umjetnik nema nikakav drugi zadatak ovdje dolje nego je promatrati i puniti se onim što ona stavlja preda nj. Ja sam čovjek koji je čitav svoj život dao proučavanju prirode, odakle moje neprekinuto obožavanje djela Antike. Zamislite dakle što onda proizvodi tako savršena predstava koja za me ponovno uspostavlja Antiku, razotkrivajući mi - tajnu! Ti monotoni i polagani plesovi, koji slijede ritam drhtave glazbe posjeduju izvanrednu ljepotu, savršenu ljepotu, jednaku grčkoj ljepoti, ali s posebnim svojim osobenostima. S kambođanskim plesačicama mi smo na Dalekom Istoku, a ne više u Ateni. Reći ću vam da su me one naučile pokretima koje do tada nikada nisam susreo, ni u skulpturi ni u prirodi. Jednako tako taj longitudinalni pokret koji one proizvode istežući ruke, okrećući šake, izglobljujući prste, i koji posreduje, s jedne strane na drugu križa kojeg oblikuju, polaganu i zmijoliku valovitost koja se prenosi preko prsa i leđnih lopatica i neprestano suprotstavlja krivulji njihovih ruku, jedne koja ocrtava konveksni luk dok druga ocrtava onaj konkavni. I još jednom, niz pokreta koje one dobivaju stavom u koljenima popuštenih nogu, kao da se cijelo tijelo urušava, i podižući se postupno s neprimjetnim podrhtavanjima, na način kao što djeca, tako malena, tako sitna, završe pojavljujući se impozantnima, kada se usprave i ukrute. Zatim taj stav koji sam zabilježio u crtežima i koji prikazuje plesačicu gotovo u čučnju, nagnutu naprijed, presavinutu u struku, grudima dotičući jedno svinuto koljeno, dok su stopala zabačena unatrag: nije li to nešto poput zmije svijene oko sebe sâme?”
Auguste Rodin "Kambodžanske plesačice", tiskano u ediciji "Mille et une nuits", Pariz, 2011, prijevod s francuskog Katja Šimunić.
Emisiju “Slušanje plesa” u kojoj smo govorili o odnosu skulptorske geste Augustea Rodina i one koreografske Russella Maliphanta možete kad i gdje želite poslušati na podcastu emisije kao i u njezinoj Slušaonici:
https://radio.hrt.hr/slusaonica/slusanje-plesa
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.
