"Exterminata" Vladislava Kneževića i "Samoća" Boška Bobbyja Grubića

U ovotjednoj emisiji govorimo o dvama zanimljivim novim domaćim filmovima različitih rodova. U prvom dijelu emisije govorimo o eksperimentalnom filmu "Exterminata" autora Vladislava Kneževića. Novo ostvarenje uglednog i nagrađivanog autora niza eksperimentalnih i hibridnih filmova premijerno je prikazano na 34. Danima hrvatskog filma, u listopadu prošle godine. Nakon toga mogla ga je pogledati najprije publika festivala eksperimentalnog filma i videa 25FPS, a potom i posjetitelji prestižnog Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u češkoj Jihlavi. I u svom novom filmu Knežević je ostao dosljedan sebi, realiziravši vizualno impresivnu i poetičnu sliku moguće distopijske budućnosti. Naš sugovornik je i Boško Bobby Grubić, suscenarist i redatelj kratkog igranog filma "Samoća" koji je nedavno prikazan na 27. Hollywood Reel Film Festivalu u Los Angelesu. "Samoća" je adaptacija kratke priče "U zagrljaju rijeke" Mire Gavrana, a značajan je i po tome što je u njemu svoju posljednju ulogu u hrvatskom filmu ostvario glumac Duško Valentić. On je preminuo u lipnju 2024. godine, karijera mu je trajala gotovo šest desetljeća, a s Bobbyjem Grubićem popričat ćemo i o njegovom radu na filmu "Samoća".

Novi film Vladislava Kneževića nudi poetičnu viziju distopijske budućnosti. U toj budućnosti nema ljudi, pa ona može biti i postapokaliptična. Ekranom dominiraju bjelina i vizure koje svjedoče o tome da je možda nestala civilizacija koja je bila visoko tehnološki razvijena. Bjelina koja dominira u kadrovima estetski je vrlo privlačna, ali istovremeno i neugodna, prijeteća i gotovo zastrašujuća. Možda najviše zbog toga što se vide tragovi ljudske egzistencije, ali ljudi nema, osim u glasovima u offu. Ti glasovi izgovaraju autorove poetske zapise. Oni tako gledatelja na neki način vode kroz film, preuzimaju ulogu jedne vrste naratora. Glasovi pripadaju ljudima iz različitih krajeva svijeta, od Mirka Soldana i Varje Močnik do Srđane Vrsalović i Diega Ruiza, koji autorovu poeziju izgovaraju na svojim materinjim jezicima. U ostvarenjima Vladislava Kneževića uvijek gledamo neke stvari koje govore o visokom tehnološkom napretku u određenom vremenu. Bez obzira je li to budućnost kao ovdje, ili recimo prošlost u filmu "Collonelo futurista".

Međutim, reklo bi se da je uvijek ljudskost ili humanost ono što nestaje ili iščezava. Humanizam ili humanost tako postaje važan sastojak njegovih filmova. Upravo zato što je potisnuta, što je formalno ne vidimo. Ali na neki način je osjećamo, jer ono čega nema još više dolazi do izražaja. Kneževićevi filmovi uvijek su istraživački. On kreće od određene teme i onda je istražuje iz različitih perspektiva, pri čemu se može steći dojam da ponekad na početku ne zna kuda će ga to istraživanje odvesti, ili kuda ga može odvesti. Važan sastojak njegovih filmova je fantastika, i to najviše znanstvena fantastika, ne samo zbog distopije i teme ili konteksta tehnološkog napretka. Kneževićevi filmovi, i kad se bave budućnošću, kao što je slučaj s "Exterminatom", opet dobrim dijelom govore i o sadašnjosti. Ponekad kao da su slutnja nevesele budućnosti koja je pred nama, kao što je slučaj u ovom filmu. Kad se gledaju njegovi filmovi, pa tako i "Exterminata", može se steći dojam da oni nisu samo promišljeni, meditativni i slično. Odnosno, da nisu samo ozbiljni, već da su i zaigrani, igralački, odnosno da se on kao autor igra dok ih koncipira i stvara. O svemu tome i o još nekim temama uz film "Exterminata" razgovaramo s njegovim autorom Vladislavom Kneževićem.

Hollywood Reel Independent Film Festival, koji se u Los Angelesu održao od 4. do 14. ožujka, nije prvi festival u SAD-u na kojem je prikazan film "Samoća" Boška Bobbyja Grubića. Proteklih mjeseci mogla ga je pogledati publika na Beaufort Film Festivalu u Južnoj Karolini, na Coronado Island Film Festivalu u San Diegu, na San Pedro Film Festu također u Los Angelesu i na festivalu Cinema on the Bayou u Louisianni, gdje je osvojio nagradu za najbolji narativni kratki film. Prikazan je na nizu festivala u Hrvatskoj, regiji i u svijetu. Među ostalim na Bihać Avantura Film Festivalu, na kojem je osvojio nagrade za najbolji kratki film i za zvuk, te na AsterFest Film Festivalu u Strumici, gdje je nagrađen za najbolji scenarij. Riječ je o adaptaciji kratke priče "U zagrljaju rijeke" Mire Gavrana, koji je napisao i scenarij, zajedno s Grubićem.

Ono što je prepoznala kritika, a zasigurno i gledatelji, jest to da je film topla i vrlo humana priča ne samo o samoći na kraju životnog puta, nego i o propuštenim životnim prilikama, važnosti bliskosti i vjeri u ljudskost. Do samog kraja, bez obzira na sve. Glavnu ulogu Simona Babića tumači nažalost pokojni Duško Valentić. To mu je bila posljednja uloga u hrvatskom filmu, a uskoro ćemo ga gledati i u obiteljskoj fantaziji "Momo", njemačkoj produkciji koja je snimana u Puli, Rijeci, Splitu i na još nekim hrvatskim lokacijama. Simon Babić je teško bolestan, vidimo ga na kraju životnog puta. Posjećuje ga nećak koji ga nagovara da promijeni oporuku. Ali prijatelja pronalazi u drugom pacijentu Peteru, kojeg glumi Sven Jakir. Valentić je preminuo u lipnju 2024., a njegova karijera trajala je gotovo 60 godina. Filmom "Samoća" dobila je vrlo efektan, altruističan, emotivan i topao epilog.

Razgovore o filmovima "Exterminata" Vladislava Kneževića i "Samoća" Boška Bobbyja Grubića osim u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 20.ožujka poslušajte i naknadno u Slušaonici HRT-a.