Knjiga "Hrvatska novinska kritika i suvremena nacionalna kinematografija" i osvrt na dodjelu Oscara

U ovotjednoj emisiji govorimo o zanimljivoj novoj knjizi posvećenoj suvremenom domaćem filmu i novinskoj filmskoj kritici. U izdanju Kulturnog kluba nedavno je objavljena knjiga "Hrvatska novinska kritika i suvremena nacionalna kinematografija" doktora znanosti Zlatka Vidačkovića. U djelu koje je temeljeno na njegovoj doktorskoj disertaciji, Vidačković analizira kretanja i trendove u domaćoj novinskoj filmskoj kritici tijekom prva dva desetljeća ovog stoljeća. Detaljno analizirajući novinske kritike u trima dnevnim listovima, te kroz razgovore s trojicom u to vrijeme stalnih filmskih kritičara tih listova, Vidačković je došao do intrigantnih uvida o kojima ćemo s njim porazgovarati. Naš je sugovornik i urednik na Hrvatskom radiju i filmski kritičar Ivan Žaknić, s kojim ćemo se osvrnuti na nedavnu 98. dodjelu najpoznatije i najpopularnije filmske nagrade Oscar.

U istraživanju za svoj doktorat, odnosno ovu knjigu, Vidačković je analizirao tri dnevna lista, Večernji list, Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju. Na početku, odnosno već u uvodu, on navodi ponešto različite definicije i opise novinske kritike različitih autora. Dakle, ne samo filmske nego kritike uopće. Od toga da su prema jednim autorima to novinski žanrovi, a prema drugima rodovi, do konkretnih opisa koje su svrhe svake novinske kritike, pa onda i filmske, te na što sve ona mora biti usmjerena. Među ostalim ističe da su autori Kersten i Janssen 2017. godine zaključili da je upravo filmska kritika danas najprisutnija novinska kritika, ili je barem tada bila. S druge strane navodi njihovog kolegu Kreyja, koji je 2014. ukazao na to da se kriza filmske kritike ponavlja kroz povijest. Kao ciljeve istraživanja i hipoteza koje si je zadao Vidačković navodi utvrđivanje trendova i promjena u načinima na koje se u dnevnom tisku u 21. stoljeću prati, analizira i vrednuje domaći dugometražni igrani film. Jedan od ciljeva bio je utvrditi promjene u razini afirmativnosti novinske kritike u odnosu na hrvatski film. Njegov drugi cilj odnosio se na društvenu relevantnost konkretnih filmova. U smislu koliko su bile afirmativne kritike filmova koji su ukazivali na aktualne društvene probleme.

Još jedan cilj njegova istraživanja odnosio se na poseban problem kojem svakodnevno svjedočimo: na senzacionalizam, odnosno na senzacionalističke naslove koje urednici daju filmskim kritikama. Poseban cilj bio mu je definirati osobitosti suvremene novinske filmske kritike. Točnije, odrediti joj pravo mjesto prvenstveno kao novinarskom žanru. Također poseban cilj bio mu je definiranje osobitosti domaćeg suvremenog dugometražnog igranog filma. I to ponajprije kao masovnog medija, s filmoloških osnova svakako, ali i iz perspektive komunikacijskih i informacijskih znanosti. Vidačković si je u radu postavio četiri zanimljive hipoteze. Prva je da se u razdoblju od 2001. do 2019. godine kritička recepcija domaćeg filma generalno promijenila iz većinski negativne u pretežno pozitivnu. Druga i treća hipoteza bile su mu da su zaključci kritika, odnosno kritičara u promatranom razdoblju, bili uvjetovani širim društvenim pitanjima odnosno temama samih filmova. Da se afirmativnije pisalo o filmovima koji su ukazivali na aktualne društvene probleme. Tu se onda može govoriti i o nekim idejnim pa i ideološkim motivima, u samim filmovima, ali i u stavovima kritičara. Četvrta hipoteza odnosila se na spomenuti mogući senzacionalizam u naslovima i opremi novinskih kritika. Međutim, sad je postavio tezu da naslovi nisu bili senzacionalistički, nego da su objektivno odražavali stavove kritičara. To su samo neke od tema o kojima razgovaramo sa Zlatkom Vidačkovićem, autorom knjige "Hrvatska novinska kritika i suvremena nacionalna kinematografija" .

S Ivanom Žaknićem razgovaramo o nedavnoj 98. dodjeli Oscara. Jesu li Oscari ove godine dospjeli u prave ruke? Koji su filmovi nagrađeni, i koliko zasluženo? Jesu li možda primjetni neki novi trendovi u odlukama Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti? Je li politička korektnost ustuknula u eri administracije aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa? Oscar je bez obzira na promjene svih trendova još uvijek najpoznatija i najpopularnija filmska nagrada na svijetu. No koliko je relevantna, ne samo trenutačno nego i posljednjih recimo 20-ak godina, a možda i dulje? Oscar kao nagrada, pa i sama dodjela, ne mogu pobjeći od politike. Reklo bi se da se članovi američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti nikad nisu ni trudili to prikriti. Koliko je utjecaj politike prema mišljenju našeg sugovornika bio vidljiv ove godine? A kad govorimo o utjecaju politike ove godine, smjesta se nameće film "Jedna bitka za drugom" Paula Thomasa Andersona. To je politizirana crna satira koja otvoreno i jasno govori o aktualnoj Trumpovoj Americi. Koliko je politika zaslužna za 6 osvojenih Oscara od 13 nominacija? Među ostalim i u najvažnijim kategorijama najboljeg filma, režije pa i sporedne muške uloge Seana Penna.

Oscar dakle uvijek nepogrešivo odražava prevladavajući društveni, politički i kulturološki duh trenutka u kojem se Zapad i SAD nalaze. U filmovima koji su nominirani i na koncu nagrađeni taj se duh često odražava na mediokritetske i prilično banalne načine. Je li i ove godine bilo tako? Oscaru kao nagradi odavno se prigovara da je ne samo rob političke korektnosti, u smislu da slijedi trendove koje nameću društveni i politički odnosi, nego i da aktivno afirmira pa i promovira političku korektnost. Je li ove godine po tom pitanju bilo nešto drugačije? S obzirom, naravno, i na politički kontekst, na to da je u SAD-u i dijelu svijeta politička korektnost u uzmaku. Odavno se uvriježilo da su uloge bolesnih osoba, kao i onih koje pate od određenih hendikepa i poremećaja, predodređene za Oscara. Isto vrijedi i za filmove o takvim osobama, od naslova "Najbolje godine naših života" Williama Wylera i "Johnny Belinda" Jeana Negulescoa do "Mojeg lijevog stopala" Jima Sheridana, "Kišnog čovjeka" Barryja Levinsona, "Teorije svega" Jamesa Marsha, pa jednim dijelom i "Ubogih stvorenja" Yorgosa Lanthimosa. Je li pogrešan dojam da je posljednjih godina taj trend ipak malo popustio? Ili drugačije kazano, bi li Timothéeu Chalametu pomoglo da je uz svu energiju koju demonstrira u "Martyju Veličanstvenom" još i tjelesno hendikepiran? Ovo je samo dio pitanja vezanih uz ovogodišnju dodjelu Oscara koja postavljamo uredniku na Hrvatskom radiju i filmskom kritičaru Ivanu Žakniću.

Razgovore o knjizi "Hrvatska novinska kritika i suvremena nacionalna kinematografija" Zlatka Vidačkovića i o nedavnoj dodjeli Oscara poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 27. ožujka, te naknadno u Slušaonici HRT-a.