O 18. Festivalu subverzivnog filma i sjećanje na Alfija Kabilja

U zagrebačkim kinima Kinoteka i Dokukino KIC, te u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti do nedjelje traje 18. Festival subverzivnog filma. Manifestacija koja je počela u ponedjeljak 20. svibnja kao i obično dio je većeg Subversive Festivala, koji će potrajati do 31. svibnja, te i ove godine donosi bogat i raznovrstan program. Najavljeno je i sudjelovanje uglednih umjetnica i umjetnika, intelektualaca, filmaša i aktivista iz čitavog svijeta. Za glavnu festivalsku nagradu Wild Dreamer Dragan Rubeša natječe se 10 igranih i devet dokumentarnih filmova, a veliki broj vrlo intrigantnih i zanimljivih naslova može se pogledati i u popratnim programima. Na festivalu se prikazuje 39 filmova autorica i autora koji su, kako je navedeno u najavi, skloni eksperimentiranju, razotkrivanju lažne neutralnosti i bijegu od konvencionalnih formi. Kao i prethodnih godina, većina programa u svim segmentima opet je posvećena središnjoj festivalskoj temi koja je naslovljena "Doba sukoba: Eskalirajući ratovi, globalne migracije".

Festival je svečano otvorila satirična humorna drama "Univerzalni jezik" kanadskog redatelja Matthewa Rankina, koja je nagrađena na nizu uglednih festivala, među ostalim i u Cannesu, Melbourneu, Stockholmu, Torontu i još nekima. U igranoj konkurenciji mogu se pogledati novi filmovi Radua Judea ("Kontinental 25"), i Želimira Žilnika ("Restitucija, ili san ili java stare garde"), a tu je i hvaljena crna komedija "Kneecap" Richa Peppiata, s Michaelom Fassbenderom u sporednoj ulozi. U Posebnim projekcijama mogu se pogledati novi filmovi doajena Mikea Leigha ("Bolne istine"), uglednog dokumentarista Joshue Oppenheimera ("Svršetak"), kao i još pet naslova. Zaseban program pod naslovom "Neukroćeno sjećanje" posvećen je filmovima nažalost pokojne libanonske novinarke Jocelyne Saab. Može se pogledati 9 njezinih filmova, uključujući i hvaljene "Previranja u Libanonu", "Djeca rata", "Bejrut, moj grad" i još neke. O svemu tome, kao i o još ponečemu vezanom uz festival, razgovaramo s njegovom direktoricom, filmskom kritičarkom Dinom Pokrajac.

Doajen domaće ne samo zabavne, nego i filmske, kazališne i televizijske glazbe Alfi Kabiljo, preminuo je 1. travnja u dobi od 89 godina. Slično Arsenu Dediću, i Kabiljo je bio skladatelj koji je djelovao na najrazličitijim područjima, od jednog dijela estrade, odnosno šlagera i šansona, preko klasične glazbe i glazbe za djecu, do skladanja za kazalište i film. On je, opet uz Arsena, najplodniji domaći skladatelj filmske glazbe, a filmovi i serije za koje je skladao pripadali su različitim žanrovima. Tu su angažirane drame (“Deps” Antuna Vrdoljaka, “Gospođica” Vojtecha Jasnóg, “Kužiš stari moj” Vanče Kljakovića), filmovi povijesne tematike (“Seljačka buna” i “Banović Strahinja” Vatroslava Mimice), trileri kakav je “Zločin u školi” Branka Ivande, ratni filmovi "Okupacija u 26 slika" i "Pad Italije" Lordana Zafranovića. Njegova prva skladba na televiziji bila je u pjesmi "Dani" Zdenke Vučković, u izuzetno popularnoj seriji za djecu "Veliki i mali", iz 1970. godine. Tijekom čitave karijere intenzivno je skladao za televiziju, za serije "Auto trubi, mi smo rodoljubi", "Mačak pod šljemom", "Nepokoreni grad", "Ne daj se, Floki!" i brojne druge.

1971. godine ostvario je prvu suradnju s Lordanom Zafranovićem, u filmu srednjeg metra "Ave Maria / Moje prvo pijanstvo". Kasnije je s njim surađivao na više filmova, od "Kronike jednog zločina" preko spomenutih naslova "Okupacija u 26 slika" i "Pad Italije" do "Ujeda anđela" i dokumentarne serije "Tito, posljednji svjedoci testamenta". S druge strane Zafranoviću, redatelju izraženog stila i sklonog jakim gestama, bio je Zoran Tadić, samozatajan autor u čijim filmovima dominiraju tjeskoba i osjećaj nemoći. On je generalni realizam nadograđivao elementima fantastike i odmakom prema metafizici, a Kabiljo je s njim surađivao u serijama "Ne daj se, Floki!" i "Nepokoreni grad" (tri epizode), kao i u filmovima "San o ruži" i "Osuđeni". Kabiljo je dakle s jedne strane radio s mirnim i samozatajnim redateljima kakvi su i Branko Ivanda ("Nocturno", "Pet mrtvih adresa", "Zločin u školi", "Lea i Darija") i Zvonimir Berković ("Putovanje na mjesto nesreće"), a s druge s autorima izraženijih gesti kakav je ponekad i Rajko Grlić, s kojim je surađivao na filmu "Neka ostane među nama".

Filmska i televizijska glazba Alfija Kabilja savršeno prate priče i emotivne razine konkretnih djela, ali istovremeno barem u jednom dijelu sjajno funkcioniraju i samostalno. Odnosno, kombinacije filma ili serije i njegove glazbe zajedno tvore šire, bogatije i detaljnije slike. Bio je podjednako majstor u skladanju ‘epskih’ partitura, za povijesne i partizanske filmove, kao i intimističkih skladbi za egzistencijalne i intimne drame. U njegovim skladbama ono pojedinačno se izvrsno prožima s općim, odnosno intimno s, recimo tako, panoramskim. O filmskoj i televizijskoj glazbi Alfija Kabilja u emisiji razgovaramo s muzikologinjom i filmologinjom Irenom Paulus, doktoricom znanosti koja je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nakon čega je filmsku glazbu specijalizirala na European Film Collegeu u Ebeltoftu u Danskoj. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu najprije je magistrirala, a potom i doktorirala upravo na temu filmske glazbe. Osim što je bila dugogodišnja suradnica Alfija Kabilja, kao i kroničarka njegova opusa, Irena Paulus je i sjajna poznavateljica njegova rada.

Razgovore o 18. Festivalu subverzivnog filma te o filmskoj i televizijskoj glazbi Alfija Kabilja poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija, u petak 23. svibnja, te naknadno u Slušaonici HRT-a.