O monografiji "Drevni Egipat na filmu" i crtižu "Psihonauti"

Krajem prosinca domaćoj stručnoj literaturi pridodano je novo izuzetno vrijedno djelo autora Daniela Rafaelića, egiptologa i diplomatskog savjetnika pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Arapskoj Republici Egipat. Monografiju "Drevni Egipat na filmu", podnaslovljenu "Povijest žanra od Tutankhamona do 'Kleopatre'", objavila je izdavačka kuća Vuković & Runjić. Riječ je o Rafaelićevoj razrađenoj i proširenoj doktorskoj disertaciji, u kojoj on donosi pregled filmske struje koju naziva zasebnim podžanrom. Kako se tijekom vremena mijenjao odnos filma prema temi drevnog Egipta Što je sve na to utjecalo, i može li se govoriti o generalnom odnosu filma, odnosno Hollywooda, prema starom Egiptu? Koliko je drevni Egipat bio žrtvom pojednostavnjivanja, generaliziranja i romantiziranja? Koliko je bila autentična Kleopatra u izvedbi Elizabeth Taylor iz glasovitog spektakla Josepha L. Mankiewicza i Roubena Mamouliana? To su samo neka od pitanja na koja Rafaelić u monografiji daje odgovore, a o kojima i mi s njim razgovaramo. 

Odnos filma prema drevnom Egiptu kao temi mijenjao se s vremenom, ovisno o razvoju filma kao medija. Na taj odnos utjecalo je mnogo toga: od političkih razloga preko ambicija producenata, scenarista i redatelja do ponekad cenzure, što je opet imalo veze s politikom. Može li se govoriti o nečemu što bi bio generalni odnos filma, odnosno Hollywooda, prema starom Egiptu? Filmske obrade tema iz starog Egipta često nisu imale mnogo veze s arheološkim otkrićima i povijesnim činjenicama, već su bile žrtvama pojednostavnjivanja, romantiziranja, generalizacija… a na koncu i nekih žanrovskih stereotipa i šablona. Filmovi o drevnom Egiptu nastajali su pod brojnim utjecajima, odnosno svaka kultura i civilizacija nudila je vlastiti pogled na to razdoblje, od grčkog i rimskog preko srednjovjekovnog i arapskog do renesansnog i baroknog. Na filmu su dakle ti utjecaji na neki način amalgamirani. Na scenografski i kostimografski izgled svih filmova s temom starog Egipta najviše su utjecala velika arheološka otkrića u drugoj polovici 19. stoljeća.

U filmskim, odnosno holivudskim interpretacijama scenografija i kostimografija uvijek su raskošne, velebne. Reklo bi se luksuz i dekadencija onog vremena, a jedina iznimka su robovi koji su umirali gradeći piramide. Tipični toponimi filmova o starom Egiptu su piramide i njihova izgradnja, faraoni, njihove grobnice, mumije i balzamiranja, vjerske ceremonije… No s vremenom je došlo do trivijalizacije i banalizacije svega toga. Obvezni sastojci tih filmova su motivi smrti, čarolije i prokletstva: faraonove kletve, neobjašnjive smrti, prokletstvo mumije… Monografija donosi povijesni pregled podžanra, a poseban dio posvećen je konkretnim filmovima i motivima. Od prelaska na zvučni film preko zloupotreba u svrhe ideologije i ratne propagande (recimo u poglavljima "Kleopatra protiv Goebbelsa" i "Goebbels protiv Kleopatre"), do infantilizacije i diskursa koji bi se mogao nazvati pornografskim, osobito u novijim filmovima kakvi su oni iz uskoro trilogije "Mumija" s Brendanom Fraserom, ili pak posve promašeni film istog naslova s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi. To je samo dio atraktivnih i vrlo zanimljivih sadržaja koje nudi Rafaelićeva monografija, u kojoj se mogu pronaći i intrigantni tekstovi o popularnim interpretacijama staroegipatskih motiva u filmovima o Indiani Jonesu, Jamesu Bondu i u seriji "Poirot". 

U drugom dijelu emisije naš je sugovornik Niko Radas, stručni suradnik u Klinici za psihijatriju Vrapče i voditelj programa likovne, odnosno umjetničke terapije u toj klinici. Radas je diplomirao kiparstvo, a već dulje od 20 godina radi kao likovni, odnosno umjetnički terapeut u bolnici Vrapče. Prošle godine prikazan je drugi animirani film kojeg je realizirao s pacijentima klinike, crtić "Psihonauti" koji je na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu animiranog filma Animafest pobijedio u Natjecanju hrvatskog filma. Radas je na isti način, odnosno u suradnji s pacijentima, snimio animirani film "Neobična kupka gospodina Otmara", koji je osvojio niz nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu. S njim razgovaramo o recentnom filmu "Psihonauti", o tome kako je nastao i koliko je bilo zahtjevno njegovo stvaranje. Spominjemo i "Neobičnu kupku gospodina Otmara”, sjajan crtić kojim je otvoren put realizaciji sličnih projekata na Klinici za psihijatriju Vrapče.

Kako nastaje jedan crtić Nike Radasa i njegovih pacijenata? Kako se rađa ideja za budući film? Tko je sve i kako razrađuje? Kako teče kreativni proces? Koliko je prema njegovom mišljenju bavljenje umjetnošću, možda ne samo kroz rad na animiranom filmu, nego i šire, korisno pacijentima s kojima radi? Rad na filmu "Psihonauti" trajao je 5 godina i u njemu je sudjelovao čak 71 pacijent. Koliko je bilo zahtjevno uskladiti sve autore? Sve njihove ideje tijekom rada, čitav kreativni proces? Tema filma je intrigantna: psihički poremećaji su napustili pacijente, i sami poprimili ljudske oblike te počeli živjeti u neobičnom zdanju. To zdanje izgleda kao spoj više kutija za lijekove, pa je puno naziva lijekova i njihovih pakiranja u miligramima. Naš sugovornik je i glazbenik, svirao je u bendovima Mangroove, Hladno pivo, Headoneast i Pink studio. Je li i zbog toga glazba toliko važna u filmu? Uz napomenu da ona nije samo zvučna kulisa, već pridonosi građenju vrlo neobičnog fantazmagoričnog, nadrealnog i distopijskog ozračja. Može li se govoriti i o nekim utjecajima na redatelja i njegove kolege, najviše Terryja Gilliama, ali recimo i Davida Lyncha i Darrena Aronofskog iz ranijih filmova?

Sve navedeno samo su neke teme o kojima razgovaramo s autorom monografije "Drevni Egipat na filmu: Povijest žanra od Tutankhamona do Kleopatre" Danielom Rafaelićem, egiptologom i diplomatskim savjetnikom pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Arapskoj Republici Egipat, te s redateljem animiranog filma "Psihonauti" Nikom Radasom, stručnim suradnikom u Klinici za psihijatriju Vrapče i voditeljem programa umjetničke terapije u toj klinici.

Razgovore o monografiji "Drevni Egipat na filmu" i crtiću "Psihonauti" osim u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 16. siječnja poslušajte i naknadno u Slušaonici HRT-a.