Rat protiv droge ili seksualno izrabljivanje žena neke su od tema s Filipina - ovogodišnje počasne gošće Sajma knjiga u Frankfurtu

Počasna gošća Sajma knjiga u Frankfurtu, najvećeg i najvažnijeg okupljališta knjižne branše na svijetu, bili su Filipini. Nastupili su pod motom „mašta prožima zrak“, u Frankfurt je doputovala delegacija od stotinjak pisaca i umjetnika, objavljeno je šezdesetak prijevoda na njemački. Riječ je o bitnom koraku za zemlju koja je tek 1946. izborila svoju samostalnost, a u borbi za nezavisnost veliku je ulogu odigrala upravo književnost.

- Zamislite da odrastate uz činjenicu da onaj koji je pokrenuo oslobođenje vašeg naroda od više od tri stoljeća kolonizacije nije bio ratnik s mačem, već pisac s perom. Naš je bio liječnik, pjesnik i romanopisac, dr. José Rizal . Svoju je fantaziju pretvorio u svoje najoštrije oružje. Njegove su riječi urezale nadu tamo gdje je prevladavao očaj i dostojanstvo tamo gdje je prevladavalo ugnjetavanje. I zbog te je fantazije pogubljen 1896. Ne zbog nasilja, već zbog radikalnih misli. Kolonizatori se nisu najviše bojali oružja, već ideja. Te su ideje potresle naciju i pokrenule prvu revoluciju u jugoistočnoj Aziji. To je moć književnosti. - istaknula je na svečanom otvorenju Sajma knjiga u Frankfurtu senatorica Republike Filipini Loren Legarda.

Dosad u Europi uglavnom nepoznatu književnu scenu zemlje s više od sedam tisuća otoka i 130 jezika za Signaturu je predstavio filipinski književnik i izdavač Sarge Lacuesta.

- Književna scena u našoj je zemlji vrlo fragmentirana i raznolika. Naša je izdavačka scena vrlo živahna, došlo je do eksplozije izdavaštva u posljednjih pet do deset godina. Puno je tu zajednica, ali i puno svađa i rasprava, no to je dio bogatstva naše kulture i našeg pisanja. Nadamo se da će to dovesti do veće pismenosti i više čitanja jer je to jedan od fokusa našeg obrazovnog sustava. Imamo mnogo problema u vezi s obrazovanjem i čitanjem. Postoji 110 milijuna Filipinaca, a naša je populacija najmlađa u regiji. Čitanje nam je veoma važno. A da bi čitanje bilo važno, važno mora postati i izdavaštvo. Prije je nekoliko izdavača zauzimalo veliki dio tržišta. Ali sada, sa sve boljim i jednostavnijim mogućnostima tiska te s porastom pisanja na različitim jezicima imamo desetak izdavača, što je puno s obzirom na to da se još uvijek moramo boriti za čitatelje. Mnogi Filipinci su zainteresirani za društvene mreže, dok im je čitanje borba. Navika čitanja im nije prirodna. Stoga se sada osjećamo sretnima. Nalazimo se u sjajnom trenutku naše povijesti, kao počasni gosti u Frankfurtu. Dakle, to ne samo da baca svjetlo na našu izdavačku industriju i našu kulturu čitanja ostatku svijeta, već i za nas interno, to što prepoznajemo koliko su izdavaštvo, pisanje i čitanje važni za nas da bismo upoznali sebe.

Službeni jezici su filipinski koji se temelji na tagaloškom jeziku i engleski, ali u uporabi je mnogo više jezika, naš sugovornik ni sam ne zna broj jezika uz koje je odrastao. Koja su očekivanja od nastupa u Frankfurtu?

- Osim uobičajenog odgovora o većem globalnom utjecaju i globalnoj vidljivosti naših pisaca, osobno bih, kao predsjednik PEN-a Filipina, pjesnika, esejista, romanopisaca, čije je glavno načelo sloboda izražavanja, volio da učinak bude da više pisaca osjeti da će biti saslušani ako nešto objave ili napišu, da postoji šansa, da postoji tržište izvana, da ih prepoznamo kao važan glas. Filipinac je globalist, kao što znate, možda smo najrazasutija nacija na svijetu.

Milijuni Filipinaca rade u inozemstvu. Rad je među našim glavnim izvoznim artiklima, ako ne i glavni izvozni artikl. Dakle, s globalnim Filipincem trebalo bi doći i svojevrsno globalno razumijevanje onoga što Filipinac jest u mašti svijeta. Dakle, kada vidite Filipinca na ulici ili kako radi, ako Vam je kolega ili suradnik, bolje ćete ga razumjeti ukoliko u Vašoj zemlji ima filipinskih knjiga. Također, Filipinci će biti ponosniji, znajući da njihova priča čita i sluša.

To je važna stvar i to je kulturni pothvat. Ne očekujem da će se rezultati dogoditi preko noći. Ne očekujem čak ni za 10 godina. Ali ako se to dogodi za 20 godina, bit ćemo sretni. Znate, i radit ću na tome, kao pisac i kao izdavač.

Filipinska je kultura obilježena kolonizacijom, diktaturom, autohtonom tradicijom i vrlo napetom sadašnjošću, a kakve teme prevladavaju u filipinskoj književnosti? 

- Mi, kao otočna nacija, na zapadu smo vjerojatno egzotični. Puni smo misterija i mitova, imamo mnogo mitskih bića, legendi, ali također imamo mnogo stvarnih priča o boli, ljubavi i drami zbog priča iz naše dijaspore, ljudi koji su otišli iz domovine, kako preživljavaju u inozemstvu, kako se vraćaju kući ili pak šalju novac.

To je priča o suvremenom Filipincu. Druga priča o suvremenom Filipincu je borba. Borba oko preživljavanja, radnih uvjeta, borba poljoprivrednika, borba takozvanih običnih ljudi protiv korupcije, protiv korumpirane vlade i političkih dinastija. To je stalna stvar. Na primjer, moja izdavačka kuća, koju posjedujem sa suprugom, nedavno je objavila knjigu koja kronološki opisuje takozvani „rat protiv droge“ koji je započeo naš bivši predsjednik 2016. Kritizirale su ga organizacije za ljudska prava jer se prvenstveno sastojao od državnog nasilja kojim su najviše bili pogođeni siromašni. Ubijali bi ovisnike o drogama. Mi bilježimo priče obitelji koje su preživjele i to je vrlo dramatično. To su zapravo samo bake, djedovi i djeca, roditelja više nema. Vrlo stare žene nisu mogle raditi,a mala djeca su bila premlada za rad. Možete li zamisliti 20 000 žrtava rata protiv droge ubijenih na ulicama? Policija je bila nagrađena za ta ubojstva, još uvijek se pokušavamo oduprijeti tom nasilju. To su priče koje donosimo, ali imamo i priče koje bude nadu. Osamdesetih godina prošlog stoljeća imali smo revoluciju bez krvi, neposredno prije Baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj koja je, kao što znate, također prošla bez krvi. Također želim podsjetiti svijet da je naš nacionalni junak bio romanopisac. Njegov roman je pokrenuo prvu revoluciju protiv Španjolske pod čijom smo kolonijalnom vlašću bili više od tristo godina, on je potaknuo našu aktivističku maštu. S njim smo razumjeli moć riječi, moć pisanja i okupljanja iza nečega napisanog kako bismo izborili promjenu. Mislim da je to odličan početak i moramo ga nastaviti.

Sarge Lacuesta objavljuje pod umjetničkim imenom Angelo R. Lacuesta. Upravo mu je izašao novi roman IRÔ. Riječ je o hororu smještenom u suvremeno doba koji istražuje teme feminizma i institucionaliziranog nasilja nad ženama.

- Moja strašna priča govori o stvorenju koje napada grad i gradonačelnikovoj ženi koja primjećuje da stvorenje napada samo muškarce. Na kraju uviđa da je to stvorenje, strašno, ali i prekrasno, hibrid između žene i psa. Budući da je udana za gradonačelnika, ona razumije korupciju države koja se provlači kroz njihove obitelji generacijama. I na kraju shvaćamo da je stvorenje koje napada izopačeni proizvod gradonačelnikovih perverzija. To je neka vrsta alegorije društva, ali je utemeljeno na pravoj istini. U našoj su zemlji mnoge žene bile žrtve trgovine ljudima i žrtve internetske trgovine seksom. Ne znam, znate li to? Seksualni videozapisi kupcima na Zapadu su se prodavali kao fetiš. To je strašna priča koju treba ispričati. Ja sam ju uobličio kao horor priču, ali je povezana sa stvarnim mitovima u filipinskoj kulturi gdje postoji Mantianak - stvorenje koje se zamišlja kao žena čije je dijete mrtvorođenče, a njezin ju je muškarac napustio, pa napada muškarce. U priči ga brkaju sa stvarnim stvorenjem koje je svojevrsni užasan produkt ove genetske anomalije. Dakle, to je posthumanistički roman. Prilično je komplicirano. Drago mi je što mogu izvijestiti da smo čak i prije početka sajma knjiga već prodali prava francuskim i španjolskim izdavačima, još su neki pregovori u tijeku, prodali smo prava i nekim azijskim izdavačima, mislim da u Maleziji, ali poželite mi sreću s još četiri, vrlo sam uzbuđen zbog toga.

Cijeli intervju poslušajte u emisiji Signatura.