Vrhovi dubina – blago Jadrana u Zagrebu

More je arhiv civilizacija,od prapovijesnih ostataka do svjedočanstava novije povijesti. Tim skrivenim slojevima prošlosti bavi se podvodna arheologija kojoj suvremena tehnologija omogućuje istraživanje dubina koje su nekoć bile nedostupne, otvarajući nova poglavlja u razumijevanju zajedničke baštine. 

Kako definiramo podvodnu baštinu i koliko zapravo znamo o moru kao arhivu prošlosti? Na koji način provodimo preventivnu zaštitu nalazišta na dnu mora?

Ta pitanja autorica emisije Vesna Jurić-Rukavina otvara uoči izložbe „Vrhovi dubina – podvodna baština Splitsko-dalmatinske županije“ u Arheološkom muzeju u Zagrebu,koja se otvara 3.ožujka 2026. godine. Izložba donosi više od stotinu artefakata, od prapovijesti, antike i srednjeg vijeka do Drugoga svjetskog rata iz akvatorija Splitsko-dalmatinske županije (9.576 km²) te predstavlja četrdesetak lokaliteta srednje Dalmacije. Od Kaštelanskog zaljeva do Palagruže, od obale do otvorenog mora. Riječ je o nalazištima istraživanim desetljećima, ali i o posve novim otkrićima koja dodatno proširuju sliku podmorja kao jednog od najbogatijih arheoloških prostora na Mediteranu.

Gosti emisije su muzejska savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu i kustosica izložbe dr. sc. Jacqueline Balen, jedan od autora izložbe, podvodni arheolog i konzervator Područnog ureda Split Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske Saša Denegri, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda Pavle Dugonjić te viši konzervator Jurica Bezak. Oni su ujedno među dvadesetak autora stručnih tekstova koji prate predstavljene nalaze i lokalitete na izložbi.

More kao arhiv civilizacija i kako se istražuje podmorje? 

O morskom arhivu planetarno, relativno znamo malo jer 70 posto planeta prekriva voda. No kada je riječ o hrvatskom teritorijalnom moru, situacija je drugačija. Sustavna podvodna arheološka istraživanja intenziviraju se od 1960-ih godina, osobito razvojem moderne ronilačke opreme, danas postaje istraživo. U Hrvatskoj je do danas evidentirano više od 500 podvodnih arheoloških nalazišta. Na području Splitsko-dalmatinske županije desetak lokaliteta kontinuirano se istražuje posljednjih deset godina, a u zemlji djeluje dvadesetak aktivnih podvodnih arheologa. Njihov rad uključuje i međunarodnu suradnju, zbog razmjene znanja, tehnologije i iskustava.

Proces započinje istraživanja podmorja počinje rekognosciranjem, kaže Jurica Bezak i pojašnjava složeni sustavni pregled morskog dna uz obalu, oko otoka ili na pučini, s ciljem detektiranja potencijalne kulturne baštine. Nakon pregleda dna, slijede mapiranje, dokumentiranje i procjena vrijednosti nalaza. Tek se potom odlučuje hoće li se određeni lokalitet sustavno istraživati. Zaštita podvodne baštine zahtijeva i širu institucionalnu potporu, dodaju Bezak i Dugonjić, pa je vrijedno istaknuti kako je Vlada RH osnovala Središnju koordinaciju za zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru, što je omogućilo suradnju arheologa s mornaricom, obalnom stražom i policijom. Logistička podrška i zajednički nadzor ključni su u sprječavanju devastacije i krađe nalaza.

Što ostaje u moru, a što ide u muzej?

Jedno od ključnih pitanja podvodne arheologije jest: treba li nalaz ostaviti in situ ili ga izvaditi. Odluka o vađenju ovisi o: ugroženosti nalaza, mogućnosti prezentacije javnosti, te financijskim i tehnološkim kapacitetima konzervacije, pojasnio je Saša Denegri i dodaje kako bilo idealno da se svi eksponati koji se zateknu na morskom dnu i otkriju u priliku arheoloških istraživanja, zapravo tamo i in situ prezentiraju, na samom lokalitetu, bez vađenja, bez diranja samo nalazište.

Međutim, to nije moguće iz više razloga, kaže Denegri. Prvi je naravno, a opet ovisno o kojem se vrstu nalaza radi, stvar sigurnosti. Zbog toga što su mnogi nalazi unatoč i novim mjerama i pravne formulacije i konkretnih mjera zaštite na samom lokalitetu, mnogi nalazi ipak ostaju ugroženi ako se ostave na samom nalazištu, pa zbog toga i moraju biti izvađeni. Druga stvar je što možda neki od nalaza ipak zbog svoje specifičnog položaja, znači na dnu mora, neka su to i na većim dubinama, nisu prezentabilni svima, pa možda zbog svoje vrijednosti, osim ugroženosti, ta prezentabilnost raži da poneki nalazi budu izvađeni, konzervirani, restaurirani i prezentirani zapravo široj publici, odnosno svima, a ne samo onima koji imaju mogućnost da zarone lokalitetu. Predmeti iz mora prolaze dugotrajnu desalinizaciju i restauraciju. Neki su toliko kompleksni i skupi za obradu da ih trenutačne tehnologije ne mogu adekvatno zaštititi, zbog čega ostaju pod morem za buduće generacije istraživača. Zanimljivo je da se metodologija podvodnih istraživanja značajno razlikuje od kopnenih. Osim arheološkog znanja, potrebna je vrhunska ronilačka spremnost i tehnička preciznost, a rad se odvija u uvjetima ograničenog vremena, zaključuje Dugonjić.

Palagruža i pličina Pupak: vremenske kapsule Jadrana 

Jedan od najzahtjevnijih i najfascinantnijih lokaliteta je akvatorij Palagruže, osobito pličina Pupak. Na tom relativno malom prostoru evidentirano je najmanje osam brodoloma koji su doslovno složenih jedan iznad drugoga, ističe Jurica Bezak. Tamo se može pratiti ljudska aktivnost od 5. stoljeća prije Krista, kada je na Palagruži postojalo Diomedovo svetište, pa sve do 19. i 20. stoljeća. Među nalazima su antički tereti s košticama maslina starima 2400 godina, iz kojih je čak izoliran drevni virus, rimski ingoti olova podrijetlom iz Hispanije, britanski jedrenjak iz 1820. godine, čija je sudbina rekonstruirana zahvaljujući arhivskim zapisima i parobrod Centauro s teretom soli. Ovi slojevi čine podmorje pravim „vremenskim kapsulama“ koje svjedoče o trgovačkim mrežama, brodogradnji i svakodnevnom životu prošlih stoljeća.

Od amfora do zrakoplova

Amfore su desetljećima bile simbol podvodne arheologije i to s razlogom. Korištene su gotovo osam stoljeća, a njihova analiza otkriva trgovačke rute, vrste robe i prehrambene navike antičkog svijeta. No suvremeni pristup podvodnoj baštini daleko je širi. Danas se jednaka pažnja posvećuje: brodskim konstrukcijama, osobnoj i brodskoj opremi, oružju, novovjekovnim olupinama, pa čak i zrakoplovima iz Drugoga svjetskog rata. Takav pristup usklađen je s međunarodnim konvencijama o zaštiti podvodne kulturne baštine. Cilj nije izdvajanje „atraktivnih“ nalaza, već očuvanje cjelovitog povijesnog konteksta.

Podmorje kao svjedočanstvo civilizacija i klimatskih promjena

Pronalazak kamenog alata neandertalaca kod Resnika važan je za cjelovitu sliku života na nekom prostoru ističe Jacqueline Balen. Takvi nalazi pomažu razumjeti promjene razine mora i okoliša kroz tisućljeća, odnosno pokazuju promjenu koja se zbivala, a to je da nam nekad na prostoru gdje nam je danas Jadransko more je bilo kopno. Podmorje tako postaje ključ za razumijevanje prapovijesnog krajolika i prilagodbi ljudskih zajednica,zaključuje Balen. 

Izložba u Zagrebu: klasični postav i virtualni zaroni

Zagrebačko izdanje izložbe prošireno je u odnosu na splitsku premijeru. Postav je organiziran prema geografskom principu po otocima i akvatorijima unutar kojih je uspostavljena kronologija od prapovijesti do suvremenog doba. Posjetitelji će moći vidjeti ističe Jacqueline Balen, reprezentativne nalaze iz Brača, Šolte, Visa, Hvara, Palagruže, Sveca, Brusnika, Šćedra i Paklenskih otoka, topove izložene u Lapidariju, podvodne fotografije i videozapise, povijest ronilačke opreme i drugo. Zahvaljujući VR tehnologiji, posjetitelji mogu doživjeti virtualni zaron i istražiti potopljene brodove i zrakoplove iz prve perspektive.

Tijekom trajanja izložbe organiziraju se stručna predavanja svakog petka, kao i edukativni programi za djecu i mlade. Izložba Vrhovi dubina – podvodna baština Splitsko-dalmatinske županije je rezultat višegodišnjih istraživanja, podvodnih snimanja i suradnje brojnih muzeja, stručnih institucija i lokalnih zbirki. Građa koja je do sada bila skrivena u muzejskim depoima pa i privatnim zbirkama sada će po prvi put predstavljena široj javnosti. VRHOVI DUBINA pozivaju na otkrivanje nevidljivog dijela naše baštine i na putovanje kroz vrijeme ispod morske površine.

Poruka posjetiteljima: znanje, emocija i odgovornost

Arheolozi ističu kako bi voljeli da posjetitelji iz AMZ izađu s tri osjećaja: znanja o bogatstvu i slojevitosti podvodne baštine, emocije prema pričama koje more čuva i odgovornosti prema očuvanju tog krhkog nasljeđa. Podvodna baština, iako često nevidljiva, dio je zajedničkog identiteta. Ona je jednako važna kao amfiteatar u Puli i Dioklecijanova palača ili Salona na kopnu, ali je osjetljivija, skrivenija i podložnija propadanju. 

Hrvatska je podvodna riznica Mediterana

S tisućama kilometara razvedene obale i brojnim otocima, Hrvatska je jedno od najbogatijih područja podvodne baštine na Mediteranu. Mnogi lokaliteti još čekaju sustavna istraživanja, a svaki novi zaron može otvoriti novu stranicu povijesti. Izložba „Vrhovi dubina“ podsjeća da more nije samo prirodni resurs ili turistička kulisa ono je arhiv civilizacija. A taj arhiv pripada svima nama i onima koji su bili prije nas, i onima koji dolaze.

Za javnost je izložba otvorena od do 3. 6. 2026.