Talijanska književnica Dacia Maraini i o filmskim plakatima

Krajem studenog i u prvom tjednu prosinca u Puli se održao 31. Sa(n)jam knjige u Istri. Među brojnim festivalskim gošćama i gostima bila je i ugledna talijanska književnica Dacia Maraini, koja je predstavila nedavno hrvatsko izdanje svoje knjige "Dragi Pier Paolo", koju je objavila nakladnička kuća Disput. Dacia Maraini jedna je od najvažnijih figura novije talijanske književnosti, a u svojim se djelima ponajviše bavi položajem žena u suvremenom društvu. Knjigu "Dragi Pier Paolo" objavila je na stotu godišnjicu rođenja velikog pjesnika i filmskog autora Piera Paola Pasolinija, svog bliskog prijatelja s kojim je surađivala i putovala diljem svijeta. Riječ je o epistolarnoj knjizi u kojoj se Maraini posthumno obraća Pasoliniju, a koju je na Sa(n)jmu knjige predstavila na dvama druženjima s posjetiteljima. Na tim druženjima s njom su vođeni zanimljivi razgovori, iz kojih je nastao prilog koji ćemo poslušati.

Upravo je 'doručak' s Daciom Maraini u kavani Mozart Doma hrvatskih branitelja privukao najviše posjetitelja na festivalu, te je sintagma da se 'tražio stolac više' taj put uistinu imala smisla. Nekadašnja životna partnerica glasovitog književnika Alberta Maravije i prijateljica Piera Paola Pasolinija, koja je 13. studenog proslavila 89. rođendan, u formi fiktivnog epistolarnog djela, kroz pisma koja je posthumno pisala pokojnom velikom ali i kontroverznom pjesniku, filmašu i umjetniku, redatelju niza provokativnih filmova kakvi su "Mamma Roma", "Teorem", "Dekameron" i "Canterburyjske priče", iskreno, neposredno i vrlo emotivno objašnjava svoj odnos s njim. Istodobno čitateljima pokušava približiti osobnost artista koji je, kako kaže, bio prilično šutljiv, ali je ta šutnja posjedovala posebnu snagu i intenzitet. Prema onome što je napisala u knjizi i kazala na Sa(n)jmu, Maraini je od prvog dana bila fascinirana Pasolinijem, a ta fasciniranost traje i danas. Unatoč svim proturječnostima i kontroverzama koje su pratile autora antologijskih filmova, intrigantnog pjesnika, kazališnog redatelja i putopisca koji je, kako kaže Maraini, uvijek tragao za čistim, neiskvarenim i autentičnim ljudima, zajedno s njom pronalazeći ih u tada nedovoljno poznatim i istraženim dijelovima svijeta kakva je Crna, odnosno subsaharska Afrika, autorica prikazuje kao vrlo emotivnu i empatičnu osobu.

Dacia Maraini je mudra i racionalna žena koja se čitavog života opsesivno bavi temama antifašizma i feminizma, te koja kaže da u svojim djelima nikad ne nudi odgovore, već samo pitanja koja postavlja i samoj sebi i čitateljima, sa željom da zajednički krenu u potragu za odgovorima. Njezin karakter i životni svjetonazor formirao je i višegodišnji život u Japanu u djetinjstvu, uključujući i boravak u logoru u kojem si je njezin otac pred zapovjednicima demonstrativno odsjekao prst. Njezini stavovi i razmišljanja promišljeni su i lucidni, makar se iz nekih riječi mogu naslutiti i natruhe kulturnog kolonijalizma, primjerice kad govori o plemenitim, iskonskim i čistim pripadnicima afričkih plemena koji se u vrijeme njezine mladosti još nisu bili susreli s civilizacijom.

U drugom dijelu emisije naši sugovornici su likovni kritičar Marko Golub, ujedno i kustos te urednik i voditelj Galerije Hrvatskog dizajnerskog društva, kao i grafički dizajner Dejan Kršić, izvanredni profesor na Odsjeku dizajna vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Neposredan povod našem razgovoru je izložba "Riječi, slike i snovi – plakati iz zbirke Petra Smiljanića", koja se do 25. siječnja može razgledati u Kući za ljude i umjetnost Lauba. Marko Golub i Dejan Kršić kustosi su izložbe koju je s njima priredila asistentica i kustosica Tena Lovrenčić. Na izložbi se može pogledati oko 400 plakata iz Smiljanićeve kolekcije koja broji više od deset tisuća plakata. S dvojicom dizajnera razgovaramo o plakatima uopće, kao i o nekim filmskim plakatima koji se mogu pogledati na izložbi.

Jedan od ciljeva izložbe je da se posjetiteljima pokaže kakva je i kolika moć plakata kao medija. Što se s njim može postići, koje su njegove osobitosti, koja su mu ograničenja i kako se ona mogu nadići. Reklo bi se da su u današnje vrijeme ta ograničenja sve veća i da ih je sve teže nadići. Koliko je plakat u današnjem vremenu važan i atraktivan? Ovo je vrijeme dominacije vizualnog, ali stječe se dojam da su plakati nekako potisnuti. Da više nemaju onaj značaj koji su nekad imali, da se pored njih prolazi ponekad i sasvim ravnodušno, bez obzira što najavljuju. Tijekom 20. stoljeća na području Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije ostvaren je snažan i sjajan razvoj grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija. Što je bilo najznačajnije za takav razvoj? Kakav je bio kontekst koji ga je omogućio? Sjajne rezultate ostvarivali su pojedinačni autori i autorice, od Borisa Bućana, Mihajla Arsovskog i Sanje Iveković do Ivana Picelja, Borisa Ljubičića i Dalibora Martinisa. Istovremeno bile su aktivne i dizajnerske grupe Novi kolektivizem, Studio Imitacija života i još neke. Bila je dakle moguća polifonija autorskih izraza, i pojedinačnih i kolektivnih. 

Izložba je podijeljena u četiri velike cjeline, a u jednoj su filmski i televizijski plakati. Kod filmskih plakata ljudsko tijelo se često ističe kao dominantan motiv. Primjerice na plakatima za filmove "Sinji galeb" Branka Bauera i "Pad Italije" Lordana Zafranovića. Filmski plakati su komercijalni, i prije svega moraju zadovoljiti najvažniju funkciju: skretanje pozornosti na film, s podacima o žanru, redatelju i glumcima. Koliko su ti zadani elementi ostavljali slobode autorima, u smislu kreativnosti i osobne autorske izražajnosti? Koji su autori ostvarili najbolje rezultate u kreiranju filmskih plakata? I zbog čega? To su samo neka pitanja koja postavljamo dizajnerima Marku Golubu i Dejanu Kršiću, kustosima izložbe "Riječi, slike i snovi – plakati iz zbirke Petra Smiljanića", koja se do 25. siječnja može razgledati u Kući za ljude i umjetnost Lauba.

Razgovore s autoricom knjige "Dragi Pier Paolo" Daciom Maraini i s kustosima izložbe u Laubi poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija, u petak 23. siječnja, te naknadno u Slušaonici HRT-a.