Trebao nam je novi prijevod Buddenbrookovih

Slavni debitantski roman Thomasa Manna Buddenbrookovi nedavno je u novom prijevodu na hrvatski koji potpisuje Andy Jelčić predstavljen u Matici hrvatskoj. Veliki njemački klasik objavio ga je s tek 26 godina, a prilikom dodjele Nobelove nagrade za književnost roman je naveden kao jedan od glavnih razloga za nagradu. 

- Posljednjih godina u hrvatskom izdavaštvu se pojavljuju novi prijevodi kapitalnih romana svjetske književnosti. Nedavno je objavljen novi, i to treći prijevod Idiota Dostojevskog, prije koju godinu dobili smo novi prijevod Flaubertove Gospođe Bovary te Musilova Čovjeka bez osobina. Riječ je o primjetnoj pojavi koju treba pozdraviti, istaknuo je glavni urednik nakladništva Matice hrvatske Luka Šeput. Obrazlažući zašto su nam novi prijevodi velikih djela svjetske književnosti potrebni, citirao je Pavla Pavličića koji je rekao da se „naše shvaćanje književnosti s vremenom mijenja” i Marka Grčića koji je podsjetio da „jezik zastarijeva”.

Saga o obitelji Buddenbrook, bogatim trgovcima sa sjevera Njemačke, temelji se na autobiografskim motivima, a u njoj je Mann na veličanstven način oslikao život i običaje njemačkoga građanstva 19. stoljeća te njihovu postupnu propast. Spojem popularnosti i elitizma Buddenbrokovi privlače i suvremenog čitatelja, smatra Luka Šeput.

- Roman se čita s lakoćom, ali obrazovani čitatelji i stručnjaci otkrivaju niz mitoloških, simbolističkih, dekadentnih motiva te mogu vidjeti da je Mann upleo i niz znanja svoga vremena, niz filozofskih i umjetničkih pojava, a dotaknuo se svakako i nečeg univerzalnog kao što je ophodnja životnog ciklusa, smrt i propadanje.

Thomas Mann rođen je u Lübecku 1875. Kao prozaik, esejist i kritičar snažno je utjecao na njemačku, ali i sveukupnu europsku književnost. Iz ugledne patricijske obitelji, iznimno je obrazovan, iako iz otpora prema građanskom Lübecku nikad nije maturirao. Uzore je našao u ruskoj i skandinavskoj književnosti, u čemu se oslanjao na brata, također književnika Heinricha Manna. Nakon uspjeha prve zbirke novela Mali gospodin Friedemann 1898. od uglednog izdavača S. Fischera dobio je ugovor za roman te objavio Buddenbrookove.

Kada je Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Mann je emigrirao u Švicarsku, pa u Sjedinjene Države, a 1952. se vratio u Švicarsku. Bio je oštar kritičar fašizma, koji je u emigraciji u govorima i esejima osuđivao kao nasilan i moralno iskvaren režim, a svojim se djelima iskazivao kao predstavnik istinskog europskoga građanskoga humanizma. Zato je i u nas preveden u poslijeratnom razdoblju, upozorava Andy Jelčić.

- Prvi prijevod Buddenbrookovih Ide Adum nije loš, međutim odraz je trenutka u kojem je nastao i u kojem smo htjeli pokazati da zaokrećemo od socrealizma nakon čuvenog Titovog „ne” Sovjetskom Savezu i okretanja Zapadu. Godine 1951. u nas se pojavila umjetnička grupa Exat koja se zalagala za dotad neprihvatljivu apstraktnu umjetnost. Naši su izdavači tada krenuli prevoditi velike svjetske romane. Američki, francuski, engleski, španjolski i njemački romani su manje više svi prevedeni u razdoblju između 1950. i 1970., a tadašnji prevoditelji su bili mahom u svojim pedesetim i šezdesetim godinama, školovali su se dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća u staroj Jugoslaviji, njihov je jezik i stil bio izgrađen na Šenoi i literaturi 19. stoljeća.

O Buddenbrookovima i njihovoj recepciji na predstavljanju romana u Zagrebu govorili su književni znanstvenici sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a njihove analize poslušajte u emisiji Signatura.