U ovotjednoj emisiji govorimo o dva izuzetno uspjela i vrlo zanimljiva dokumentarna filma. Prvi od njih je „Fiume o Morte!” scenarista i redatelja Igora Bezinovića, film koji je sredinom siječnja na svečanosti u Berlinu osvojio Europsku filmsku nagradu za najbolji europski dokumentarac. Djelo koje rekonstruira 16-mjesečnu vladavinu talijanskog fašista Gabrielea D'Annunzija gradom Rijekom od jeseni 1919. do kraja 1920. godine već je osvojilo niz nagrada i priznanja u Hrvatskoj i svijetu.
Nakon što je u veljači prošle godine pobijedio na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, „Fiume o Morte!” je tijekom proteklih 12 mjeseci pobijedio u dokumentarnoj konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Innsbrucku, a na Pulskom filmskom festivalu prošlog srpnja osvojio je čak 6 Zlatnih arena. To, naravno, nije sve, jer je nagrade i priznanja osvojio i na festivalima u Vukovaru, Tuzli, Erevanu i Budimpešti, a pobijedio je i na 34. Danima hrvatskog filma, na kojima je osvojio Nagrade Velikog stručnog žirija za režiju i glazbu, kao i Nagradu publike za najbolji film. S redateljem filma Igorom Bezinovićem u emisiji smo razgovarali u veljači prošle godine, kad je „Fiume o Morte!” kretao u kino-distribuciju. Ovaj put naša će sugovornica biti producentica filma Vanja Jambrović, koja je zajedno s Tiborom Keserom film producirala u okrilju producentske kuće Restart.
Igor Bezinović y Vanja Jambrović
Foto: Christoph Soeder / DPA
U razgovoru s Vanjom Jambrović zanimaju nas okolnosti osvajanja niza nagrada kao i nastanka filma "Fiume o Morte!". Kakva je atmosfera vladala na dodjeli u Berlinu? Kakve su bile reakcije njezinih kolega i posjetitelja? Koliko njoj nagrade znače, ne samo kao producentici nego i na osobnoj razini? Koliko nagrade pridonose, ili koliko mogu pridonijeti, na poslovnom planu? U smislu lakšeg dobivanja sredstava za nove projekte, možda jednostavnijeg pristupa europskim fondovima? Koliko joj je rad na filmu „Fiume o Morte!“ bio izazovan? Je li se možda razlikovao od drugih projekata na kojima je dosad radila?
Ovo nije njezin prvi zajednički projekt s Igorom Bezinovićem. Surađivali su još 2012. na njegovom kratkom dokumentarcu „Samoupravni film“, pa kako bi opisala njihovu suradnju i kakvim doživljava Bezinovića kao autora? Tijekom proteklih 18 godina Vanja Jambrović je producirala neke od naših najvažnijih dokumentaraca. Recimo „Sretna zemlja“ i „Dvije peći za udarnika Josipa Trojka“ Gorana Devića, „Gangster te voli“ i „Srbenka“ Nebojše Slijepčevića, „Dom boraca“ i „Mezostajun“ Ivana Ramljaka… Da spomenemo samo neke. Kakvim vidi stanje u domaćem dokumentarnom filmu posljednjih godina?
Koji su najčešći, ali i najveći i najozbiljniji problemi ili izazovi s kojima se susreće u produciranju filmova i serija? I u domaćim i u međunarodnim produkcijama? Ove godine navršit će se 18 godina postojanja i djelovanja HAVC-a. Njegovim utemeljenjem i djelovanjem stvoren je i infrastrukturni okvir za domaću filmsku produkciju. Ali opet, kakvo je stanje u konkretnoj proizvodnji filmova, odnosno koliko je Jambrović zadovoljna djelovanjem HAVC-a?
Ona producira i angažirane filmove, pa koliko joj je angažman bitan? Ne samo u poslu, odnosno na profesionalnoj razini, nego i privatno, na osobnoj razini? Kao producentica radila je i na nekoliko igranih filmova. Na kratkima „Po čovika“ Kristine Kumrić i „Valerija“ Sare Jurinčić, ali i na recentnoj drami „Vjetre, pričaj sa mnom“ Stefana Đorđevića. Koliko se njezin rad na igranom filmu razlikuje od rada na dokumentarcu? I u čemu? Ili u čemu najviše? Producirala je i dokumentarnu seriju „Pijaca, pazar, plac“, koju su režirale Tiha Klara Gudac i Sunčica Ana Veldić. Koliko joj je taj projekt bio izazovan? To su samo neka od pitanja koja u razgovoru postavljamo producentici filma "Fiume o Morte!" Vanji Jambrović
Plakat filma "Priča o Siljanu"
Foto: Tamara Kotevska / The Corner Shop
“Priča o rodi Siljanu jedna je od naših najvažnijih narodnih priča, odnosno legendi. Povezana je s mnogim temama, od pojedinačnog i zajedničkog identiteta preko nacionalne kulture do odnosa prema prirodi. Rode su na neki način simbol Sjeverne Makedonije. Legenda o Siljanu je nešto što sve nas prati od malih nogu. Odrasli smo uz tu priču. Pripovijedali su nam je bake i djedovi, majke i očevi. To je doslovce prva priča koju sam zapamtila u životu, od bake i djeda koji su živjeli na selu. Imam osjećaj kao da je trajno nosim na duši. Mislim da zbog toga i imam toliki afinitet prema rodama. Međutim, radeći na ovom filmu pronašla sam sasvim novo značenje te priče. Ono koje je jako važno i u današnjem vremenu. Koje se odnosi na zaštitu prirode i kontekst sredine u kojoj netko odrasta i živi. Ono govori o tome kako napuštanje rodnog kraja, odlazak sa zemlje na kojoj smo odrasli, istovremeno znači i napuštanje ili zanemarivanje prirode. To za nove generacije na neki način predstavlja otuđivanje, taj gubitak veze s prirodom.”
Tamara Kotevska
Dokumentarac "Priča o Siljanu" prikazan na više festivala, od Venecije i Chicaga do Valladolida i Bergena. Osvojio je i nekoliko nagrada, a mi donosimo razgovor s njegovom autoricom Tamarom Kotevskom. Ona je veliki uspjeh postigla dokumentarcem „Zemlja meda“ iz 2019. U oba slučaja riječ je o filmovima zanimljivih tema koji se bave intrigantnim ljudskim sudbinama. Odigravaju se u slikovitim lokalnim ambijentima u Sjevernoj Makedoniji, a prikazuju zanimljive obiteljske i intimne drame.
Glavni lik je poljoprivrednik Nikola. Ima 60 godina i polako shvaća da više ne može živjeti od poljoprivrede kojom se bavio čitavog života i kojom su se bavili njegovi preci. I on i ostali seljani razmišljaju o tome da zemlju prodaju i tako barem nešto zarade. Neki čak i zapale nasade, da bi izvukli novac od osiguranja. U filmu se prepleće nekoliko različitih žanrova i rodova: s jedne strane obiteljska a s druge socijalna drama. S treće dokumentarac a s četvrte bajka koja na neki način uokviruje čitavu priču. U fokusu filma su socijalna i obiteljska priča s motivima o propadanju makedonskog sela i poljoprivrede, ali i obitelji u tradicionalnom smislu. To je prikazano vrlo realistično, no svemu je dan bajkoviti, poetski okvir.
Priča filma kaže da se sin, odnosno mladić koji je otišao u svijet, da se pretvorio u rodu te da i dalje živi pored roditelja, iako oni toga nisu svjesni. U korijenu je dakle konkretna makedonska narodna priča, ili legenda. I ovaj film govori o propadanju sela i tradicionalne obitelji, o nestajanju starih običaja. Protagonisti autoričinih filmova su jednostavni, plemeniti ljudi. Oni žive teško, isključivo od svog rada, i generalno se čini da su osuđeni na propast.
Sve što im ostaje su nada i maglovita vjera u bolju budućnost, koje nisu osobito utemeljene. Kako je redateljica pronašla protagoniste svojih dvaju filmova: Hatidže iz "Zemlje meda" te Nikolu i njihove obitelji iz "Priče o Siljanu"? Oba dokumentarca Tamare Kotevske osvojila su više nagrada. "Zemlja meda" bila je nominirana za Oscara i Europsku filmsku nagradu. Pobijedila je na Sundanceu, u Sarajevu je osvojila Nagradu publike. "Priča o Siljanu" osvojila je dvije nagrade u Veneciji, jednu u Chicagu, a oba filma osvojila su više kritičarskih nagrada. Koliko su joj nagrade važne, i pomažu li, ili mogu li joj pomoći u poslu? To su samo neke od tema o kojima razgovaramo s autoricom filma Tamarom Kotevskom.
Razgovore o dokumentarnim filmovima "Fiume o Morte!" i "Priča o Siljanu" osim u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 6. veljače poslušajte i naknadno u Slušaonici HRT-a.
Tematska emisija koja se bavi aktualnostima i osobitim značajkama iz svijeta filma i usko srodnih područja poput animacije, festivalskih politika i televizijskih sadržaja, velikih filmskih obljetnica i filmologije...