Žana Agalakova, Kamal Aljafari i o ekranizaciji Camusova "Stranca"

U ovotjednoj emisiji upoznat ćete rusku novinarku i dokumentaristicu Žanu Agalakovu. Ona je nedavno gostovala u zagrebačkom SurogatKinu KIC, gdje je u razgovoru s novinarkom Ivanom Dragičević predstavila svoj prvi dokumentarni film "Dolazi mali sivi vuk". Agalakova je nekadašnja novinarka provladinog ruskog televizijskog programa Channel One, te dopisnica iz New Yorka i Pariza. 

Na početku ruske invazije na Ukrajinu prije četiri godine potpuno se razočarala u rusku politiku, te je smjesta dala otkaz. U fokusu filma su promjene koje su ona i njezina obitelj doživjele tijekom posljednjih 20-ak godina, kao i njezin odnos s danas 23-godišnjom kćeri Alisom. Dokumentarac "Dolazi mali sivi vuk" snimljen je u većinskoj hrvatskog produkciji, a odnedavno se može pogledati na repertoaru SurogatKina KIC.

Prilog koji slušamo nastao je na temelju razgovora Žane Agalakove i Ivane Dragičević, kao i nekoliko pitanja koje smo redateljici uspjeli postaviti nakon razgovora. Jedna od teških tema kojima se Agalakova bavi u filmu je gubitak vjere u vlastitu domovinu iz koje je emigrirala i u koju se možda nikad neće vratiti. Na početku razgovora postavljeno joj je pitanje kakvim pri novim gledanjima doživljava svoj film, ali i svakodnevicu svoje obitelji koja je prikazana u njemu? Događaji koji su vodili do ruske invazije na Ukrajinu počeli su znatno ranije. 

Još 2004. na trgu Majdan u Kijevu počela je 'narančasta revolucija', a četiri godine kasnije uslijedio je ruski napad na Gruziju. Nakon toga počela su turbulentna zbivanja u Južnoj Osetiji i Abhaziji, da bi 2014. uslijedila aneksija Krima. Kako su Agalakova i njezine kolege tada doživljavali rusku politiku i djelovanje predsjednika Putina, kao i sve ostalo što se događalo? 

U filmu "Dolazi mali sivi vuk" postoje dvije pripovjedne linije. Jedna opisuje privatni život autorice i njezine obitelji, a druga prikazuje stanje u Rusiji tijekom godina u kojima je film sniman. Putin je na vlasti već četvrt stoljeća, u listopadu je navršio 73 godine, pa može li Agalakova predvidjeti kojim putem će Rusija krenuti nakon njegova odlaska? U filmu su naznačene neke mračne strane Putinove vladavine. Vidimo kako se autoričina kći i suprug suočavaju s mnoštvom laži koje stoje u pozadini svega. 

Kako je izgrađen takav narativ temeljen na lažima? U jednom dijelu filma Agalakova s obitelji putuje Rusijom, a u pozadini se oslikava transformacija ruskog društva tijekom posljednjih 20-ak godina. Kad je počela pripremati film, i zbog čega je izabrala upravo takav pristup? Agalakova u filmu govori ne samo o sebi, nego i o svojoj danas 23-godišnjoj kćeri Alisi. Kad je odlučila nju staviti u fokus? To su teme o kojima u emisiji razgovaramo s autoricom filma "Dolazi mali sivi vuk" Žanom Agalakovom.

U drugom dijelu emisije slušamo kratki razgovor s palestinskim dokumentaristom Kamalom Aljafarijem, koji je na Human Rights Film Festivalu početkom prosinca predstavio svoj novi dokumentarac "S Hasanom u Gazi". Aljafari je rođen 1972. godine u palestinskom gradu Ramli, koji je danas dio Izraela. Godinama živi između Berlina i Palestine, a život mu je obilježen iskustvom raseljene obitelji i time što je tijekom Prve intifade boravio u maloljetničkom zatvoru. 

Kao što se može vidjeti u filmu "S Hasanom u Gazi", u svom radu najviše koristi arhivske snimke i dijelove nekad popularnih filmova. Oni mu služe ne samo za rekonstrukciju prostora koji su nekad postojali, nego i ljudi koji su živjeli u tim prostorima. O nekim detaljima svog rada Aljafari je na Human Rights Film Festivalu razgovarao sa studenticom sociologije i aktivisticom Evom Marijom Jurešić.

Vrijeme koje je proveo u maloljetničkom zatvoru Aljafarija je 2006. godine potaknulo na snimanje dokumentarnog filma "Krov", ujedno i njegovog prvog dugometražnog ostvarenja. Aljafari je bio palestinsko dijete koje odrasta u Izraelu. Što to konkretno znači, odnosno kako izgleda takvo odrastanje?

 Prema Aljafarijevu mišljenju, brisanje kulture jednog naroda i negiranje njegova postojanja predstavljaju temeljne metode provođenja genocida i kolonijalne politike. Zbog toga upravo filmove i umjetnost općenito smatra vrlo korisnima u usporavanju a možda i zaustavljanju takvih procesa. Filmovi Kamala Aljafarija oživljavaju ne samo pojedinačna sjećanja i uspomene Palestinaca, nego i kolektivnu memoriju palestinskog naroda. I u tom smislu su vrlo potrebni i korisni. Aljafarijeve stvaralačke metode u pravilu nisu rezultat plana, već nastaju spontano, kao dio kreativnog procesa.

U posljednjem dijelu emisije kritički se osvrćemo na novi film uglednog francuskog redatelja Françoisa Ozona, ekranizaciju glasovitog romana "Stranac" Alberta Camusa, a naš je sugovornik urednik na Hrvatskom radiju i filmski kritičar Ivan Žaknić. Kako je prema njegovu mišljenju Ozon 'pročitao' Camusovu prozu, i je li uspio uhvatiti duh romana? Ozona znamo kao autora intrigantnih, pa i provokativnih filmova kakvi su "Bazen", "Osam žena" i "Frantz". 

Kako se "Stranac" uklapa u njegov dosadašnji rad? Ozon se u svojim filmovima bavi različitim vrstama tabua, a najviše seksualnošću u svim varijacijama i oblicima. U "Strancu" također ima seksa, ali reklo bi se da on ovaj put nije provokativan. Protagonist filma, kao i romana, je mladi Mersault. On je ispočetka pa i veći dio filma musilovski 'čovjek bez svojstava'. Izgleda da je potpuno ravnodušan prema svemu. Čak i prema smrti majke, za koju mu na početku filma jave da je umrla u ubožnici. Kako se glumac Benjamin Voisin nosi s takvom ulogom, koja je ipak zahtjevna? To su samo neka pitanja o filmu "Stranac" koja postavljamo kolegi Ivanu Žakniću.

Razgovore s autoricom dokumentarca "Dolazi mali sivi vuk" Žanom Agalakovom i s redateljem doksa "S Hasanom u Gazi" Kamalom Aljafarijem, te s radijskim urednikom i filmskim kritičarom Ivanom Žaknićem, osim u "Filmomaniji" 13. veljače poslušajte i naknadno u Slušaonici HRT-a.