Dnevnik Pauline P.: Prpošni i zaigrani početak (nadamo se) serijala

Koliko god rad na dječjem filmu izgledao lukrativan, jer čak i na malim kinematografskim tržištima, kakvo je Hrvatska, taj žanr prolazi dobro, redatelj Neven Hitrec i scenaristica Dora Delbianco našli su se pred dvostrukim izazovom. Niz nastavaka Paulininih književnih avantura u izvedbi Sanje Polak prodani su u respektabilnih 250 tisuća primjeraka pa se onda i od filmske adaptacije očekuje da bude neprijeporan hit. Publika tu tek mora reći svoje.

Drugo, struktura samog književnog predloška prvog romana vrlo je epizodična dočim film zahtijeva nešto čvršću narativnu nit. Autori su prepoznali kako suvremena dječja publika, navikla na kratke video-klipiće s društvenih mreža, nije sklona prevelikim dramaturškim interpunkcijama. Stoga su one svedene na neophodni minimum i vrlo dobro izbalansirane s mozaičnom strukturom, realistično-humorističnim epizodama, pokojim dodirom čarolije kako to sugerira i reklamni sadržaj filma, montažnom zaigranosti (montažer je Slaven Zečević) i prpošnim duhom cijeloga filma. Takav stil – kakav je, primjerice, filmski serijal o Koku uspio donekle uspostaviti tek u završnom Uzbuna na Zelenom vrhu Čejen Černić - omogućio je Hitrecu razigravanje dječjih glumaca poglavito sjajne Katje Matković u naslovnoj ulozi, ali i drugih njezinih mladih kolegica i kolega, dočim se dio odraslog glumačkog ansambla, a tu prvenstveno mislimo na Juditu Franković Brdar u ulozi uvijek zabrinute Paulinine majke i Igor Kovač kao pomalo uštogljeni otac glavne junakinje, u takvom prosedeu u svojim izvedbama koje plešu na rubu karikaturanosti nešto slabije snalaze.

I još nešto, Sanja Polak svoj je prvi roman o Paulini napisala u vrijeme kada su ga brojni roditelji koji će na film odvesti svoju djecu premijerno čitali i koje je tek nagovještavalo digitalno doba kakvog poznajemo danas. Taj vremensko-tehnološki razlog u filmu je vrlo zgodno riješen, ali bilo bi lijepo kad bi Dnevnik Pauline P. zaživio kao serijal postajući i određena kronika društvenih promjena koje djeca, pa posljedično i roditelji, itekako osjećaju na svojoj koži.