Svjetski film u 2025.

Iz hrvatske perspektive najbolje filmove koji su nam došli iz svijeta uglavnom smo gledali na festivalima. No ni s repertoarom ne možemo biti nezadovoljni. Hollywood zaradu na pojedinim filmovima opet broji u milijardama dolara iako je sve manje takvih blockbustera. I opet, najveći broj naslova na našoj listi su očekivano američki. Filmska zemlja godine svakako je Gruzija. Saznat ćete i zašto. Baš kao što ćete saznati i zašto smo neke od precijenjenih filmova ipak uvrstili na ovu listu. Neke druge, poput bućkuriša zvanog Sirat ili Lathimosove Bugonie, solidne no ipak samo kopije jednog južnokorejskog filma, na listu zasluženo nismo stavili.

40. Sentimentalna vrijednost, Joachim Trier, Norveška/Danska/Francuska/Njemačka/Švedska, 2025. – film o bremenitom odnosu kazališne glumice i njezina oca ima nužnu dozu slojevitosti da bi bio dobar. No, daleko je to od forme kakvu je Trier iskazivao u Najgoroj djevojci na svijetu.

39. Jedna bitka za drugom, Paul Thomas Andserson, SAD, 2025. – svakako predugačko Andersonovo djelo epskih dimenzija. I nije to problem, ako itko zna epski posložiti stvari to je Anderson. Problem je u plitkosti i tezičnosti političke poruke. Dakle, idealno za Oscara.

38. Feničanska spletka, Wes Anderson, SAD, 2025. – i kad nije najbolji, i kad je uglavnom budalast, i dalje je to – Wes Anderson.

37. Vermiglio, Maura Delpero, Italija/Francuska/Belgija, 2024. – kontemplativni portret male zatvorene zajednice talijanskog poraća koji svojom gromoglasnom trpećom šutnjom nose ženski likovi.

36. Flophouse America, Monica Stroemdahl, Norveška/Nizozemska, 2025. – dvanaestogodišnji dječak u raljama obiteljskog kaosa i alkoholizma ovdje postaje sinonim obiteljske propasti u suvremenoj Americi kao naličje zlokobnog MAGA pokreta.

35. Memoari jednog puža, Adam Elliot, Australija, 2024. – slavni australski nezavisni animator i oskarovac Elliot (Harvie Krumpet, Mary i Max) u ovom filmu ponekad pleše na rubu self-helpa, no vizualno je toliko maštovit i efektan te do srži empatičan, e da bi uspješno otklonio površnost.

34. Sjena mog oca, Akinola Davies Jr., Velika Britanija/Nigerija, 2024. – jedan otac i dva otuđena sina probijaju se kroz nigerijski Lagos u vrijeme izborne krize. Zajedno s njima zemlja se probija iz vojne diktature u naznake demokracije.

33. Miroirs No. 3, Christian Petzold, Njemačka, 2025. – jedan od najznačajnijih predstavnika Berlinske filmske škole svakako i dalje intrigira, ali ne do kraja, pretvarajući potencijalnu bajku u košmar.

32. Univerzalni jezik, Matthew Rankin, Kanada, 2024. – apsurd, slapstick, humanizam, društvena (ne)kohezija, singularnost, univerzalnost...Sve se to isprepliće u svojevrsnom Rankinovu Međuzemlju između Winnipega i Teherana.

31. Jedan običan incident, Jafar Panahi, Iran/Francuska/Luksemburg, 2025. – film koji je nakon dugo vremena napravio izvan okova iranskoga režima svakako nije najbolje Panahijevo ostvarenje, no i dalje je beskompromisno u prvim redovima borbe protiv društvene represije. Tu je i podsjetnik kako nam se Panahi ove godine ukazao na Cinehill Festivalu u Fužinama.

30. S Hasanom u Gazi, Kamal Aljafari, Palestina/Njemačka/Katar, 2025. - u jednoj sekvenci ovog dokumentarnog filma ceste sastavljenog od snimaka nastalih 2001. godine, Aljafari i njegov vodič Hasan ulaze u kuću u kojoj Palestinci netremice prate košarkašku utakmicu reprezentacije Izraela. I znaju kako će im ta večer biti mirna jer i Izraelci pobožno prate svoje košarkaše. Ne znamo je li takvu sekvencu moguće snimiti i petnaestak godina kasnije. Jer čak ni ona Gaza iz 2001. više ne postoji.

29. Kuća dinamita, Kathryn Bigelow, SAD, 2025. – najveća holivudska redateljica dobro zna kako smo se vratili u doba Hladnog rata. Pa je i opasnost od nuklearnog napada na Ameriku opet tu. Ali lista onih koji bi poželjeli uništiti Ameriku danas je puno šira. Nesposobna državna administracija na čelu s predsjednikom nije nikakav jamac sigurnost. Bigelow sve to prikazuje prilično stoički sve do samog kraja koji ostavlja prijeteći otvorenim.

28. Otići jednog dana, Amelia Bonnin, Francuska, 2025. - debitantsko ostvarenje francuske redateljice vješt je, zabavan i stvarno smiješan spoj komedije i glazbenih hitova koji već dugo nisu bili tako besprijekorne utkani u tkivo filmske cjeline.

27. Stranac, Francois Ozon, Francuska, 2024. - vizualno fascinantno iščitavanje Camusova apsurdnog ezgistencijalizma jedan je od najboljih filmova u karijeri ponešto precijenjenog radoholičara Ozona.

26. Nestanak Josefa Mengela, Kiril Serebrennikov, Francuska/Njemačka/Meksiko/SAD/Velika Britanija/Argentina/Španjolska/Latvija – adaptacija književnog bestselera Oliviera Gueza o lovu na Hitlerova anđela smrti i njegovom skrivanju koje je potrajalo sve do 1979. Ruski disident Serebrennikov ovdje zapravo priča priča o tome koliko je zlo teško uhvatljivo i vječno.

25. Oslo trilogija: Ljubav/Seks/Snovi, Dag Johan Haugerud, Norveška, 2024./2025. - nakon Triera, i Haegerud je okončao svoju Oslo trilogiju, a završni Snovi svakako je njezin najsuptilniji dio.

24. Gospodin Nitko protiv Putina, David Borenstein/Pavel PašaTalankin, Danska/Češka, 2025. - jedan hrabri učitelj pokušava se suprotstaviti obrazovnoj ratnohuškaškoj propagandi u ruskim školama. I pritom sve snima. Očekivano, Paša je iz Rusije morao otići, a mi smo dobili odličan doks o utjecaju Putinovog načina vladanja na život običnog čovjeka.

23. Novi val, Richard Linklater, Francuska, 2025. - jedan od najvažnijih suvremenih američkih redatelja izašao je iz ormara priznajući tko mu je bio filmsko-redateljski uzor. Prateći razdoblje koje prethodi snimanju do prve privatne projekcije Godardova Do posljednjeg daha, Linklater razgrađuje mit da bi ga na kraju učinio još čvršćim.

22. Sanatorij pod klepsidrom, Stephen Quay/Timothy Quay, Velika Britanija/Poljska/Njemačka, 2024. - gotovo četrdeset godina nakon kratkometražnog Ulica krokodila, braća Quay vraćaju se poljskom književniku Bruni Schulzu adaptirajući njegovu zbirku priča Dućan cimetne boje, plešući između fantastike i horora, jave i sna, njemačkog ekspresionizma i Tima Burtona, igranog filma i stop animacije.

21. Magellan, Lav Diaz, Tajvan/Filipini/Francuska/Portugal/Španjolska – iako nije riječ o najboljem ostvarenju filipinskog majstora slow cineme i iako je kontroverze kolonijalizma na sličan način još davnih dana propitivao Herzog, i opet je riječ o vizualno impresivnom ostvarenju koje portretiranjem slavnog istraživača – ali i zločinca – vraća stvari na početak onoga zbog čega se Europa, godinama začahurena u svoj europocentrizam, danas zatvara.  

20. Marty Veličanstveni, Josh Safdie, SAD, 2025. - epska priča smještena u živopisni New York pedesetih i inspirirana stvarnim likom stolnoteniskog prvaka stigla nam je na samom kraju godine lišena tezičnosti Jedne bitke za drugom, ali podjednako puna strasti i stilskih varijacija. Chalamet je, hvala na pitanju, opet impresivan.

19. Još sam ovdje, Walter Salles, Brazil/Francuska, 2024. - dobitnik Oscara za najbolji strani film vodi nas kroz sudbinu jedne obitelje u brazilski vojni režim sedamdesetih godina. Naizgled, čini nam se da smo ovakav film već stoput vidjeli. Jer diktature su uvijek diktature. Ali na to je potrebno pogotovo danas stalno podsjećati. Salles opet to čini dovoljno lokalno i koloritno da bi bilo originalno.

18. Otoci, Jan-Ole Gerster, Njemačka, 2025. - nestanak, istraga, konstrukcija, dekonstrukcija, krimić...Ozračje uređenog otoka pojačava i klasni segment filma koji je Gersteru itekako važan.

17. April, Dea Kulumbegashvili, Gruzija/Italija/Francuska, 2024. - mjesec travanj tradicionalno je mjesec plodnosti i obnove života. U ovoj priči o ginekologinji koja ilegalno obavlja pobačaje on postaje mjesec predrasuda i transgresije patrijarhalnog društva. Najtjeskobniji film godine.

16. Tihi prijatelj, Ildiko Enyedi, Njemačka/Francuska/Mađarska, 2025. - što se događa u trenutku spoznaje da ljudi nisu više središnja bića na ovom svijetu nego im je važnost podjednaka životu biljaka i svih drugih živih stvorenja? Pomaže li znanost u takvoj predodžbi ili odmaže? Posljednji film svojedobne dobitnice berlinskog Zlatnog medvjeda je i filozofski i meditativan no Elnyedi uspijeva potencijalnu pretencioznost pretvoriti u vrlinu.

15. Grešnici, Ryan Coogler, SAD, 2025. - autor eponimne Postaje Fruitvale se nakon višegodišnjeg izleta u veliki Holivud vraća na početke. Grešnici koncept kradu Rodrigeuzeovu Od sumraka do zore, ali Coogleru eksploatacija ne služi da bi bila samosvrhovito zabavna nego da bi polučila političko-društveni učinak na tragu jednog Jonathana Peela.

14. Kontinental 25, Radu Jude, Rumunjska/Švicarska/Luksemburg/Brazil/Velika Britanija – čudovišni tranzicijski kapitalizam, nacionalizam, šovinizam, dehumanizam, istočna Europa... Sve to Jude dobro poznaje. I prezire. I od toga radi jako dobre filmove. Tako je i u ovom filmskom slučaju u kojem katalizator zbivanja biva samoubojstvo klošara, bivšeg uspješnog višebojca.

13. Ljevakinja, Shih-Ching Tsou, Tajvan, 2025. - dugogodišnja bliska suradnica oskarovca Seana Bakera snimila je film upravo na njegovu tragu. Samo još malo toplije. I tajvanski obojeno. S nevjerojatnom djevojčicom Ninom Ye kao protagonisticom. 

12. Sveta struja, Tato Kotetishvili, Gruzija/Nizozemska, 2025. - krajnje empatična crna komedija o jednom tinejdžeru i njegovom transrodnom rođaku koji pronalaze kofer punih starih križeva i pretvaraju ih u neonska raspela kao simbol spoja siromaštva i tržišnog kapitalizma, a sve u anarhoidnom ozračju suvremene Gruzije.

11. Frankenstein, Guillermo Del Toro, SAD, 2025. - baš kao i u slučaju Pinokija, Del Toro i ovdje perpetuira dobro znanu priču pretvarajući je u emotivnu, vizualnu i stilski snažnu gotičku dramu. Realno, drugo nismo ni očekivali.

10. Balentes, Giovanni Columbu, Italija/Njemačka, 2024. - najbolje dugometražno animirano ostvarenje godine pacifistička je priča o dvojica dječaka koji na Sardiniji 1940. spašavaju konje od odlaska u rat. Columbu se poslužio tehnikom crno-bijelog crteža na papiru koja podjednako fascinantno omogućuje i gotovo dokumentaristički prikaz fašističkih marševa i opresije režima i poetiziranja dječjih vizura spajajući ih u dijelom nenarativnu košmarnu cjelinu.

9. Trenutak nestajanja, Zach Cregger, SAD, 2025. - nagledali smo se horora i u 2025. godini no nijedan nije toliko intrigantan, svjež i tako sjajno dramski konstruiran kao onaj Creggerov.

8. Brutalist, Brady Corbet, SAD, 2025. - iako formalno pripada 2024. Corbetov film u hrvatskim je kinima prikazan ove godine. A riječ je o još jednom epskom komadu koji se na brutalan način bavi brutalnim događajima s podkontekstom brutalističke arhitekture. Sve u svemu, brutalno dobar film.

7. Gledati u sunce, Mascha Schilinski, Njemačka, 2025. - Alma je živi 1910-tih prošlog stoljeća, Erika nakon Drugog svjetskog rata, Angelika u DDR-u osamdesetih, Lenka u sadašnjosti. Spaja ih zajednički prostor. Je li riječ o istim djevojkama? Ili o istim razdobljima?

6. Hamnet, Chloe Zhao, SAD, 2025. - Zhao nam na temelju romana Maggie O´Farrell otkriva kako je možda nastao Hamlet. I zašto je Shakespeare, iako skrajnut lik u filmu, možda bio tužan. Redateljičin film je većim dijelom na pomalo začudnoj emotivnoj distanci. A onda nas na kraju bespoštedno zakuca.

5. Glas Hind Rajab, Kaouther Ben Hania, Tunis/Francuska/SAD, 2025. - možda bi se ovom evociranju istinite priče o palestinskoj djevojčici koju su zajedno s članovima njezine obitelji pobili izraelski vojnici mogla naći poneka dramaturška mana. I dalje je Glas Hind Rajab čudo. Zato što znamo kako će sve to završiti. Pa opet plačemo.

4. Otac Majka Sestra Brat, Jim Jarmusch, SAD, 2025. - nakon Slomljenog cvijeća dugo je izgledalo da se jedan od najvećih redatelja današnjice vraća. Sada se definitivno vratio sjajnim ostvarenjem, triptihom koji je zapravo čvrsta cjelina u toplom, gorko-slatkom portretiranju obiteljskih odnosa.

3. Mozak operacije, Kelly Reichardt, SAD/Velika Britanija, 2025. - svakako jedan od autorskih vrhunaca cijenjene nezavisne redateljice u početku izgleda kao melvilovski žanrovski precizan film pljačke. Onda postaje efektna antižanrovska parodija rezigniranog društva trampovske, pardon, postvijetnamske Amerike sedamdesetih.

2. Tajni agent, Klaber Mendonca Filho, Brazil/Francuska/Njemačka/Nizozemska, 2025. - naizgled polazeći od tipičnih premisa južnoameričkih kinematografija opterećenih diktaturama i režimima, Filhovo sjajno ostvarenje skončava u aktualnoj borbi protiv krupnog kapitalizma. Groteska je to koja nam ima ponešto reći zašto je davnih dana politička i klasna borba davnih dana ustuknula pred ekonomskim pitanjima da bi danas upravo na planu ekonomije postala toliko politički važna.

1. Suhi list, Aleksandre Koberidze, Gruzija/Njamačka, 2025. - od trolista gruzijskih filmova u našem ovogodišnjem izboru ovaj nam se doima najboljim. I prilično suludim. Jedna sportska fotografkinja nestaje. Njezin otac kreće u potragu. No, potraga donosi samo neuhvatljive fragmente koji daju tračak nade. Ta nada dokazuje su sve više nestajućom poput samog filma snimljenog prastarim mobitelom. Na kraju će proći i nestati cijeli jedan svijet.