Brijunski plenum, II. dio

U prosincu 1962 u posjet Sovjetskom Savezu otišla je brojna jugoslavenska delegacija koju je vodio Aleksandar Ranković, čelnik jugoslavenskog sigurnosnog aparata i de facto drugi čovjek države. U toj delegaciji nije bilo Koče Popovića, državnog sekretara za vanjske poslove, koji je već godinama tvrdio da politika koja u Sovjetskom Savezu vidi glavni oslonac socijalizma ne vodi nikamo. Ranković je pak u govoru u kombinatu umjetnih vlakana u Kiievu izjavio da je cijela radnička klasa svijeta pod vodstvom Sovjetskog Saveza. 

Tito u ožujku 1966. Rankovića je opet poslao u Moskvu kao čelnika jugoslavenske delegacije na 23. kongresu Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Sovjetski domaćini priredili su drugu Marku, kako je bio Rankovićev nadimak, veličanstven doček. On je zapravo dočekan kao šef države. Na svečanoj večeri Slobodan Šakota, član jugoslavenske delegacije, pomoćnik Državnog sekretara za unutarnje poslove, navodno je čak digao čašu i nazdravio Rankoviću kao budućem, mladom predsjedniku Jugoslavije. 

Što se sve događalo za vrijeme tog posjeta opisuje slovenski povjesničar Jože Pirjevec u knjizi Tito i drugovi: Kasnije se čak pričalo da je Ranković Rusima govorio o Titovoj senilnosti, što je on u svojim sjećanjima odlučno zanijekao. Sredinom svibnja na poziv tamošnje partije službeno je posjetio i Poljsku. I ta je zgoda praćena zlobnim komentarima. U Varšavi se, pričalo se, tajno sastao sa Suslovom, sivom eminencijom Komunističke partije Sovjetskog Saveza. A to je jako mirisalo na planirani državni udar. Već nakon njegovog povratka iz Moskve, Tito, kojeg su o svemu obavještavali, zauzeo je prema njemu izrazito suzdržan stav. Kada su na nekom primanju mladi počeli pjevati pjesmu u kojemu je bilo govora o Marku, Veselinov se okrenuo prema maršalu i pitao ga: “Druže Tito, zašto se u Jugoslaviji može pjevati takva pjesma?” Tito nije odgovorio, ali je ogorčen napustio primanje“. 

U onaj posjet Sovjetskom Savezu u prosincu 1962. Aleksandar Ranković otišao je kao neupitni drugi čovjek Jugoslavije, šef sigurnosnog aparata koji je bio tako moćan da je uspio u tekst novog jugoslavenskog ustava staviti funkciju potpredsjednika države. Kada se vratio iz posjeta Moskvi u ožujku 1966. Titu je već bilo dosta Rankovića. U roku od nekoliko mjeseci od tog posjeta Tito će organizirati smjenu Aleksandra Rankovića. Zašto je Josip Broz Tito odlučio udariti na Rankovića? Kako se odvijao taj obračun?

Poslušajte 05. lipnja u 13:10 na I. programu u emisiji Povijest četvrtkom.