Kraj samostalnog hrvatskog kraljevstva, I. dio

Negdje oko 1060. godine, kako to piše Toma Arhiđakon u svom djelu Povijest salonitanskih i splitskih nadbiskupa, u hrvatske kraljeve došao je svećenik došljak po imenu Ulfo ili Vulf. Toma piše da je na licu imao izraz pobožnosti, a u srcu skrivao otrov lažljivosti. 

Svima koji su ga htjeli slušati Vulf je prema Tomi govorio ove riječi: „Znajte da je moj gospodar vrhovni svećenik bio veoma ožalošćen kada je čuo da su vaše crkve zatvorene i da je vašim svećenicima zabranjeno bogoslužje. Upravite mojem gospodaru izaslanstvo svjesni da ćete moći postići što god budete htjeli”. Došljak je narodu i svećenstvu u Hrvatskoj govorio da bi se trebali vratiti na bogoslužje na narodnom jeziku, da svećenici mogu imati brade i ženiti se. Sve je to bilo u suprotnosti s onim što su htjele reformske pape u Rimu.

Vulf je u Rim poveo Cedadu kako bi od protupape Honorija II. dobio oznake biskupske časti. Ali, i protupapa Honorije II. i reformski papa Aleksandar II. nisu htjeli da se crkva u Hrvatskoj i Dalmaciji vrati na staro. To Cedadu i Vulfa nije smetalo. Cededa se proglasio za krčkog biskupa i nastavio se pridržavati starih običaja. Papa nije namjeravao dopustiti takvo prkošenje odlukama crkvenih sabora. I, ako je vjerovati Tomi Arhiđakonu, odlučio je kazniti i Cedadu i Vulfa.

- Čim je glas o tim bezbožnim djelima došao do ušiju vrhovnoga svećenika, obuzela ga je velika tuga i bez oklijevanja je žurno poslao nekog svog izaslanika kardinala Ivana da iskorijeni žar zločinačke shizme. I tako, kad je kardinal došao u te krajeve, zapovjedio je da se sakupi mnoštvo naroda i klera, oštro je izgrdio lažnoga biskupa zbog tako neodgovorna nedjela i objavio svima da mu vrhovni svećenik nije odobrio obavljanje nikakve svete službe. Zbog toga je Cededu i njegove sljedbenike nožem vječnog prokletstva odsjekao iz zajednice vjernika. Zapovjedio je zatim da se Ulfo, koji je smislio i začeo takvo zlodjelo, odvede sve do Splita. Tamo je sazvao sinodu i tog je pokvarenog svećenika lišio svakoga crkvenog reda i dao da ga se išiba, da mu se obrije glava, na čelo stavi užareni žig, i da ga se, prema papinoj zapovijedi, baci u doživotnu tamnicu. 

Ovo je samo jedna od priča koju nalazimo u izvorima za hrvatsku povijest krajem 11. i početkom 12. stoljeća. To je burno doba u kojemu je prvo nestao moćni hrvatski kralj, onda je za njegovog nasljednika odabran čovjek s jakim vezama s vladarom susjednog kraljevstva. Na kraju, svi će ti događaji dovesti do kraja samostalnog hrvatskog kraljevstva. Kako se to dogodilo? Poslušajte 17. travnja 2025. U 13:10 na Prvom programu u emisiji Povijest četvrtkom.