Brijunski plenum, III. dio

25. lipnja 1953. godine s posla su se u istom automobilu vraćali Georgij Maljenkov, Lavrentij Berija i Nikita Hruščov. Nakon Staljinove smrti Maljenkov je izabran za prvog čovjeka partije i premijera, ali najmoćniji je bio Berija, čelnik sovjetskog sigurnosnog aparata, čovjek kojeg su se nakon Staljina najviše bojali u Sovjetskom Savezu. Berija je Hruščova i Maljenkova ostavio u ulici Granovski. Nakon što ih je pozdravio, Hruščov je pomislio: “Propalico, ovo je naš zadnji pozdrav. Sutra u dva sata poslijepodne mi ćemo te dobro protresti”. Za sutra, 26. lipnja, Hruščov je organizirao sjednicu Vijeća ministara na kojoj je trebalo uhapsiti Beriju. 

Oko 9 ujutro 26. lipnja Hruščov je nazvao ratnog prijatelja generala Kirila Moskaljenka, šefa protuzrakoplovne obrane Moskve, i rekao mu da okupi nekoliko pouzdanih ljudi i čeka da ga se pozove u Kremlj kako bi raspravljali o pripravnosti protuzrakoplovne obrane. Moskaljenko se trebao pobrinuti da sa sobom ponese “cigare”. “Razumiješ li me?”, dodao je Hruščov. “Razumio sam”, kasnije se prisjetio Moskaljenko, “Cigare su značile oružje”. Kako nije bilo dopušteno unošenje oružja u Kremlj, Moskaljenko i njegovi ljudi sakrili su ga u aktovke i ispod jakni u vladinom automobilu koji stražari nisu pretražili. 

U međuvremenu Hruščov je unovačio maršala Žukova i četvoricu drugih, uključujući i Leonida Brežnjeva, tada čovjeka broj dva Partije zaduženog za vojsku, koji su ušli u Kremlj u Žukovljevom automobilu. U ključnom trenutku sjednice Vijeća ministara Maljenkov je pritisnuo gumb kojim je pozvao časnike i objavio: “Kao predsjednik Vijeća ministara Sovjetskog Saveza tražim da odvedete Beriju u pritvor dok se ne istraže optužbe protiv njega”. Kada je Žukov povikao “ruke uvis”, Berija je posegnuo za aktovkom na obližnjoj prozorskoj dasci. U strahu da je u njoj pištolj, Hruščov je zgrabio Berijinu ruku. I tako je pao moćni Lavrentij Berija. Sredinom prosinca, nakon šest dana dugog suđenja za terorizam i špijunažu, Berija je osuđen na smrt i odmah pogubljen metkom u čelo. 

Trinaest godina nakon što se Hruščov riješio čelnika sovjetskog sigurnosnog aparata, Josip Broz Tito krenuo je u uklanjanje Aleksandra Rankovića, prvog čovjeka jugoslavenske tajne policije. To je uklanjanje bilo puno bolje pripremljeno i Ranković je puno bolje prošao. Umjesto metka u čelo dobio je miran život umirovljenika koji je ljeta provodio u Dubrovniku. Zašto je Josip Broz Tito odlučio udariti na Rankovića? Kako se odvijao taj obračun? 

Poslušajte 12. lipnja u 13:10 na Prvom programu u emisiji Povijest četvrtkom.