Ukrajinski radio uz Svjetski dan radija

U povodu Dana radija, ukrajinska javna radio televizija Suspilne pripremila je priču o tome koliko je Ukrajincima radio bio važan tijekom protekle godine, od početka ruske invazije. Ne samo što je radio mnogima bio jedini izvor informacija, nerijetko je spašavao i živote. Ukrajinski novinari i građani podijelili su svoja iskustva o važnosti radija u ratnim uvjetima.

Svaki javni radio servis u svakoj državi ima jasnu misiju: informirati, objasniti i pomoći. Mi, novinari ukrajinskog radija svakodnevno smo ispunjavali tu misiju, ali do prije godinu dana nismo mogli ni zamisliti pravo značenje tih riječi. Oleksandar Ivanenko iz Černjihiva.

- Na radiju sam čuo vijest o ratu, da su ruske snage napale Ukrajinu. Supruga me tada pitala što se događa, a ja sam odgovorio- idem u rat. Spremio sam stvari i pridružio se vojsci. 

Nadia Pavlova, Mariupolj.

- Kad su Rusi ušli u naš grad Mariupolj, čuli smo da je Ukrajina poražena. Da se Harkiv predao. U jednom od skloništa pronašli smo radio prijemnik. Nismo znali ni radi li. Bježali smo u predgrađe, gdje je bilo stabilnije, i gdje smo uspjeli nabaviti baterije za radio. Kako smo se samo djeca i ja veselili kad smo čuli da radi, i kad smo otkrili vijesti na ukrajinskom jeziku! Tek smo tada saznali da se Ukrajina bori i dalje, da je neslomljiva, i da se nitko nije predao. Da Kijev i Ukrajina nisu zaboravili Mariupolj. Bili smo tako sretni!

Yuri Lutsenko, regija Harkiva.

- Radio sam u selu u kojem živi moja majka. Više od pola godine, radio nam je bio jedini izvor informacija. Signal s teritorija pod nadzorom Ukrajine bio je vrlo slab, i tražili smo kako da ga pojačamo. Napravili smo sami antenu , i spojili je, da dobijemo bar neke informacije ukrajinske strane. 

Olga Porocenko, Mikolajiv.

- Tog 24. veljače probudile su nas sirene, čuli smo eksplozije u Mikolajivu. Dobili smo poziv da se hitno javimo na radna mjesta. Uspjeli smo sa sobom ponijeti samo telefone i dokumente. Evakuirali su nas u drugi grad. Bilo me strah zaspati, cijelu noć sam slušala ukrajinski radio. Svaki put kad su na radiju objavili opasnost od zračnog napada, probudila sam ostale da odemo u sklonište.

Natalia Novak, Sumi.

- S obitelji smo provodili većinu vremena izvan grada, gdje se svaka dva sata isključuje struja. Tijekom tog vremena nema ni mobilnih, ni internetskih veza. Radio bi nam bio jedini izvor informacija. 

Sada znamo koliko važan radio može biti. Mir s vama.