Razgovor sa Svetlanom Tihanovskom, čelnicom bjeloruske oporbe u egzilu

Dronovi koji su ušli u zračni prostor Poljske lansirani su iz Bjelorusije, čiji je predsjednik Aleksander Lukašenko bliski saveznik ruskog predsjednika Putina. Mnogi ga nazivaju i posljednjim europskim diktatorom, osobito nakon što je prije 5 godina ugušio masovne prosvjede u svojoj zemlji, poslije izbora koje je oporba osporavala. Tadašnji glavni čelnik oporbe Sergej Tihanovski završio je u zatvoru, a političku je borbu nastavila njegova supruga, Svetlana Tihanovska, ali iz egzila. 

Tijekom Međunarodnog strateškog foruma na Bledu s njom je razgovarala Jelena Mikovčić.

Na čelu ste bjeloruske oporbe proteklih 5 godina, nakon masovnih prosvjeda koje je tada pratio cijeli svijet. I dalje vrlo aktivni - no koliko zanimanja postoji u međunarodnoj zajednici za Bjelorusiju nakon 5 godina, osobito s obzirom na sve što se događa ovih godina u Ukrajini, ali i ostatku svijeta?

Kao prvo, zaista sam ponosna na bjeloruski narod koji je uspio sačuvati jedinstvo tijekom tih 5 godina, unatoč mnogim pokušajima režima i KGB-a da nas podijeli. Uspjeli smo izgraditi alternativne institucije vlasti u egzilu. Trenutačno radimo na oslobađanju političkih zatvorenika; na europskim perspektivama za Bjelorusiju. Dakle, naporno radimo kako bismo Bjelorusiju zadržali u fokusu. Ali želim i da se Bjelorusiju ne doživljava samo kao humanitarni problem. U ovom kontekstu sigurnosnih prijetnji za cijelu Europu, treba znati da je Bjelorusija ključ sigurnosti cijele naše regije, da bez neovisne, slobodne i demokratske Bjelorusije neće biti stabilnosti i sigurnosti ni za naše susjede. Jer dok je Lukašenko na vlasti i služi Putinovim interesima, događat će se i stalne provokacije na granicama, migrantska kriza, postavljat će se nuklearno oružje. Dok je Lukašenko na vlasti Ukrajina neće biti sigurna. Zato potičemo naše demokratske partnere da pomno prate što se događa u Bjelorusiji i da surađuju s demokratskim snagama Bjelorusije kao predstavnicima volje bjeloruskog naroda.

U egzilu ste uspostavili alternativnu vladu. Kako to može pomoći?

U ovih pet godina smo zaista napravili ogroman posao. Uspjeli smo izgraditi alternativne institucije vlasti koje se doživljavaju kao legitimni glas bjeloruskog naroda. Cijelo to vrijeme, Lukašenko u Europi nije priznat kao legitimni vladar zemlje. On je u političkoj i ekonomskoj izolaciji. Uspjeli smo formalizirati odnose s demokratskim svijetom, s Europskom unijom, SAD-om, Ujedinjenim Kraljevstvom, Kanadom. Europa čvrsto stoji uz naš interes i našu želju da omogućimo nepovratne promjene u Bjelorusiji. Naravno, Bjelorusija je trenutačno talac geopolitičke situacije i mnogo toga ovisi o ishodu rata u Ukrajini. Ali to ne znači da moramo sjediti i čekati što će se tamo dogoditi. Naporno radimo na tome da održimo pritisak na regiju, ali i da se pripremimo za post-Lukašenkovu Bjelorusiju.

Kako je rat u Ukrajini utjecao na stanje u Bjelorusiji, i na to kako međunarodna zajednica gleda na vašu zemlju? Je li na neki način usmjerio više pozornosti, ili je više pridonio tomu da zapad zaboravi na Bjerusiju?

Ne, rat u Ukrajini je na neki način samo pomaknuo fokus s humanitarnih na sigurnosne aspekte naše zemlje. Svi razumijemo da se Bjelorusija doživljava kao zemlja sudionik u agresiji zbog Lukašenkovih postupaka. On je uvukao našu zemlju u rat. Ali očito je da su bjeloruski režim i bjeloruski narod dvije različite stvari. Mi, kao narod, pokušavamo pomoći Ukrajincima koliko god možemo kako bi pobijedili u ovom ratu. Ne možemo dati milijarde, ne možemo dati oružje Ukrajincima, ali tamo su mnogi naši dobrovoljci koji se bore u Ukrajini za njihovu neovisnost, kao i za našu slobodu. Bjeloruski aktivisti čvrsto surađuju s ukrajinskim aktivistima jer znamo da se borimo protiv istog neprijatelja, protiv imperijalističkih ambicija Rusije. U Bjelorusiji Putin ima saveznika u Lukašenku. I vidimo kako Lukašenko prodaje našu zemlju, našu neovisnost, dio po dio Rusiji. To nije u interesu bjeloruskog društva koje želi bliže odnose s Europom.

Naravno, ishod rata u Ukrajini, a nadamo se da će završiti pobjedom Ukrajinaca, donijet će novu nadu i Bjelorusima. Mi moramo biti spremni za taj trenutak. Jer ako se Putin bude bavio posljedicama rata u Ukrajini, i kad bude suočen sa svojim unutarnjim problemima, i Lukašenkova vlast bit će vrlo krhka. Lukašenko je već sada slab, i bez Putinove potpore ne bi preživio ni nekoliko mjeseci. To bi mogla biti prilika za sve nas. Naravno, i za Ukrajince je slobodna i demokratska Bjelorusija ključna.

Američki predsjednik Donald Trump obnavlja odnose s Vladimirom Putinom, spominje se i razmjena teritorija. Što ako zaista dođe toga, što će se dogoditi ako Putin proglasi pobjedu? Mislite li da je to moguće i kakve bi u tom slučaje bile posljedice - ne samo za Ukrajinu, engo i za Bjelorusiju i cijelu regiju?

Kao prvo, mislim da se ne moramo trovati idejama o tome da bi Ukrajina mogla izgubiti rat, da bi se stanje na terenu moglo zamrznuti, jer će to nanijeti štetu ne samo Ukrajincima, već cijeloj Europi. To će ohrabriti diktatore za daljnje poteze. Moramo razmišljati kako pomoći Ukrajincima da pobijede. Pokazali su nevjerojatnu hrabrost i odvažnost. Inspirirali su Europljane da ostanu ujedinjeni i da ponovno dožive Europu kao savez. Poznato je da ruska propaganda želi uvjeriti naše europske partnere da je Ukrajina izgubila rat. Ne treba podupirati takve pokušaje. Ako dopustimo diktatorima da isjecpkaju Ukrajinu na komadiće i dobiju neke teritorije silom, tko zna tko će biti sljedeća žrtva cilja da se zavlada ovim dijelom svijeta. Dakle, transatlantsko jedinstvo ključno je za našu regiju, za pobjedu Ukrajine. I nadam se - zapravo, sigurna sam da je demokratski svijet dovoljno moćan da zaustavi takvu krizu kao što je Rusija.

Rekli ste na početku da je bjeloruski narod uspio sačuvati jedinstvo, da bjeloruska oporba uspjeva nastaviti s borbom unatoč pokušajima režima, ali i KGB-a da vas zaustave i podijele. Kako to čine?

Moram naglasiti da se u ovih pet godina represija u Bjelorusiji pojačala. Lukašenko zna da će, čim prestane s represijom, ljudi ponovno izaći na ulice. Trenutačno je u Bjelorusiji nemoguće učiniti nešto vidljivo. Ne možete organizirati velike, masovne skupove. Ali možemo biti aktivniji u egzilu. I na taj način skrećemo pozornost na Bjelorusiju. Jer, ljudi u Bjelorusiji mogu završiti u zatvoru zbog koječega- primjerice komentiranja na YouTubeu, zbog potpore Ukrajini, zbog govora na bjeloruskom jeziku ili čak zbog kupnje božićnog poklona djetetu političkog zatvorenika.

Znate li koliko trenutačno u Bjelorusiji ima političkih zatvorenika?

Trenutačno znamo za najmanje 1300 političkih zatvorenika. To je golemi broj. Ali u stvarnosti bi moglo biti još gore jer se pritvaranja događaju svaki dan. Osim toga, članovima obitelji zatvorenika prijeti se da će, ako prijave da je njihov rođak u zatvoru, i oni biti zatvoreni, tako da mnogi to ni ne prijavljuju. Ljudima koji su uspjeli pobjeći iz zemlje oduzima se imovina, a obiteljima se prijeti da će biti ubijeni. Naravno, njihove obavještajne službe pokušavaju se infiltrirati u demokratske snage Bjelorusije. Dakle, to nije laka borba, ali jako sam ponosna što bjeloruski narod ostaje čvrst. Surađujemo s medijima, braniteljima ljudskih prava, s organizacijama civilnog društva, kako bismo ostvarili naše ciljeve.

Bojite li se vi za svoj život?

Znate, u trenucima borbe ne razmišljate o svom osobnom životu, jer ako stalno razmišljate o tome, jednostavno gubite energiju za nastavak borbe. Nadam se da smo prilično sigurni dok živimo u inozemstvu. Ali, na primjer, nedavno su dvije osobe koje su članovi demokratskih snaga nestale i ne znamo kakva je njihova sudbina. Svatko se mora brinuti o svojoj sigurnosti, i ne možemo postaviti policajce da čuvaju baš svaku osobu. Imamo protokole koji određuju kako se nositi s prijetnjama. Ali, naravno, kao što znate, ljudi koji žive u Bjelorusiji su u puno gorem položaju nego mi.

Vaš je suprug nedavno pušten iz zatvora. Vi ste zapravo, nastavili njegovu političku borbu. Kako je on danas, kakvi su bili uvjeti u zatvoru, hoće li nastaviti politički rad?

Želim ovdje izraziti i duboku zahvalnost svim nastojanjima naših demokratskih partnera - Europe i Sjedinjenih država, tijekom proteklih 5 godina, da oslobode naše ljude iz zatvora.

Prije dva mjeseca, moj suprug je pušten na slobodu nakon pet godina zatvora, od kojih je dvije i pol godine proveo u potpunoj izolaciji, bez bilo kakve komunikacije. Nisam bila sigurna ni je li uopće živ. Odnos prema političkim zatvorenicima u Bjelorusiji je puno, puno gori nego prema običnim zatvorenicima. Lišeni su svih prava; primjerice da se sastaju s odvjetnicima, da primaju telefonske pozive članova obitelji i tako dalje. Drži ih se u samicama. Režim pokušava fizički uništiti ljude u zatvorima, ali ne može uništiti njihova uvjerenja. Kada je moj suprug oslobođen- bio je iscrpljen fizički, i emocionalno, ali nije bio slomljen. Odmah je uskočio u našu borbu i stao uz mene. On me potiče, hvali sve što radim. I dao je snažan poticaj , donio golemu energiju bjeloruskom pokretu. Nadam se da će vrlo brzo, uz pomoć europskog pritiska i diplomatskih napora SAD-a, ostatak ljudi biti pušten na slobodu.

Je li narod Bjelorusije spreman za demokratske promjene? Kako se vi pripremate na eventualne promjene nakon pada režima? Strahujete li da će jačati nestabilnost, da će biti novih prosvjeda Lukašenkovih pristaša?

Ne, potpora Lukašenku ove je godine bila tek oko 15-20 posto. Naravno, ne mogu reći da će nakon promjena u Bjelorusiji odmah doći i do prosperiteta u našoj zemlji. Znamo iz primjera drugih zemalja, da prelazak na demokraciju donosi i puno izazova. Ne znamo ni kako će se Rusija ponašati u toj situaciji. Hoće li ustrajati na utjecaju u Bjelorusiji? Ali znamo da su ljudi zaista umorni od ove diktature. Žele promjene. Žele nove perspektive za našu zemlju, u smislu sigurnosti, u smislu slobode, ali i gospodarstva. Dakle, kao institucije, pripremamo se za razdoblje nakon Lukašenka. I potičemo naše demokratske partnere da pokažu svoju spremnost da nam pomognu u tom izazovnom razdoblju. Jer bjeloruski narod boji se što će se dogoditi ako prekinemo odnose s Rusijom , a ovisni smo o Rusiji kad je primjerice riječ o energentima, i uopće kad je riječ o gospodarstvu. Narod želi znati da imamo alternativu ruskom svijetu , da neće biti ostavljeni na cjedilu. Mi već imamo spremne planove za reforme. Dakle, Lukašenko nije uspio uništiti san Bjelorusa o boljem životu. Štoviše, bjeloruski narod sada vidi kako se Europska unija bavi budućnošću slobodne Bjelorusije, i to im daje energiju. Narod vidi vašu želju da otvorite vrata Bjelorusiji nakon promjena. To daje Bjelorusima jasnu perspektivu za budućnost.