Ističe rok trajanja razdjelnika, a za građane koji su ih ugradili to znači novi trošak. Nakon 10 godina trebala bi se zamijeniti baterija, no kako je to u većini slučajeva nemoguće, mora se zamijeniti cijeli uređaj. Cijena razdjelnika kreće se između 20 i 25 eura.
Regulirani su zakonom o tržištu toplinske energije, a u njemu piše da svima koji ih nemaju prijeti kazna od 1300 do 6600 eura. Mogu li građani koji na radijatorima imaju razdjelnike uskoro očekivati dodatne troškove i jesu li jeftiniji računi ako plaćate potrošnju po kvadratnom metru ili preko razdjelnika pitali smo Ljiljanu Mrkonjić iz Udruge za zaštitu potrošača "Razdjelnici topline" i predstojnika Zavoda za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku Fakulteta Strojarstva i brodogradnje u Zagrebu profesora Igora Balena.
Nakon 10 godina od zamjene razdjelnika korist će imati oni koji su je imali i do sada, oni koji prodaju i ugrađuju ove uređaje, kaže Ljiljana Mrkonjić.
- Originalni trošak nije bio samo 2500 kuna za prosječno pet razdjelnika po radijatoru, to je samo trošak za razdjelnike. Tu su i ugrađeni ventili, a još veći trošak bio je za prilagodbu toplinskih stanica. Primjerice za moju zgradu koja ima 156 stanova ukupni trošak bio je oko 250 tisuća kuna, a to je bio samo inicijalni trošak ugradnje. Nakon 10 godina očitavanja toliko je još iznosio i trošak očitavanja.
Na temu razdjelnika izrađene su dvije studije u Hrvatskoj. Jedna Instituta Hrvoje Požar i zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, te druga Ekonomskog instituta.
- Studija Hrvoja Požara i Fakulteta strojarstva i brodogradnje na kojoj sam ja bio jedan od suradnika i koautor pokazala je da su na razini svih gradova koji imaju sustave toplinarstva postignute uštede na razini ukupnog fonda zgrada s ugrađenim razdjelnicima između 14 i 40%. Prosječno je na razini države u 10-tak gradova smanjenja potrošnja energije za daljinsko grijanje za prosječno 28%. To su brojevi koji proizlaze iz analize perioda od šest godine, tri godine potrošnje prije i tri godine nakon ugradnje razdjelnika, kaže predstojnik Zavoda za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku Fakulteta Strojarstva i brodogradnje u Zagrebu Igor Balen.
Velik dio građana buni da su im računi, unatoč tome što su štedjeli s grijanjem. Ljiljana Mrkonjić kaže da za to postoji logično objašnjenje.
- Treba poznavati principe gradnje po kojoj su te zgrade građene. Taj princip je bio da su zgrade građene s premisom da se omogući širenje topline unutar zgrade nesmetano. Dakle, zgrada nije napravljena s mišlju da će se svaki stan grijati drugačije već da će se svi stanovi grijati na jednaku temperaturu i da se toplina nesmetano širi kroz zidove.
Mnogim je suvlasnicima prilikom ugradnje razdjelnika bilo predstavljeno da će im i cijene grijanja biti niže.
- Razdjelnik nije element opreme za grijanje. Znači on nema nikakve veze s time kako instalacija grijanja radi, niti razdjelnik utječe na rad instalacije grijanja. Instalacija grijanja se regulira ventilima i regulatorima, znači za taj dio koji se tiče promjene potrošnje ugrađeni su termostatski ventili na radijatore, a ljudi su ih koristili na način koji je bio ponekad pogrešan, a ponekad ispravan. Njima je u početku rečeno, a to je bilo pogrešno, da je razdjelnik taj koji čini razliku između manje i veće potrošnje, odnosno da je razdjelnik taj koji donosi uštedu. Razdjelnik je mjerilo, certificirano, izrađeno po normi u određenoj klasi točnosti koji bilancira udio pojedinog radijatora u ukupnoj potrošnji energije. Kalorimetar se obično nalazi jedan za cijelu zgradu ili za ulaz i jednu toplinsku stanicu. U pojedinim slučajevima netko je dobio manje račune, a neko je dobio veće. Međutim, mi nismo našli ni jednu zgradu na kojoj potrošnja energije nije pala nakon ugradnje razdjelnika jer on ima namjeru individualizirati vašu potrošnju, kaže Igor Bačen.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.