Ekskluzivni intervju s Aldom Cavallijem nakon odluke Vatikana o Međugorju

Nakon odluke Vatikana "Nihil Obstat" iz rujna ove godine, međugorsko svetište dobilo je i službenu potvrdu duhovnih plodova koje ono donosi. Papa je tom odlukom poslao važnu poruku svim Crkvama svijeta: Međugorje je mjesto milosti, poručuje nadbiskup Aldo Cavali, apostolski upravitelj Vatikana za župu Međugorje.

U ekskluzivnom razgovoru za Hrvatski radio nadbiskup Cavalli komentira što donosi nedavna odluka iz Vatikana, koja je njegova uloga u župi Međugorje, kako on gleda na to hercegovačko svetište i njegove duhovne plodove te može li se glas Kraljice Mira iz Međugorja pronijeti čitavim svijetom danas kada je to posebno potrebno. 

Nadbiskupe Cavalli, prošle su dvije godine otkako ste prvi put došli u Međugorje i to u službi apostolskog vizitatora koja Vam je tada dodijeljena. Možete li se prisjetiti svojih prvih dojmova vezanih uz svetište u Međugorju?

Kad sam prije otprilike tri godine došao ovdje bio je to moj prvi posjet Međugorju. Ono što sam primijetio i što mi je bilo vrlo važno jest da ljudi koji dolaze ovdje, mladi i stari, mole s užitkom. Osjećaju da se povezuju s nekim tko nisu oni sami – s Bogom, Isusom Kristom, Djevicom Marijom – i sve to, ne iz obaveze, nego slobodno. Slobodni da budu ovdje. Slobodni da idu na Brdo ukazanja i mole krunicu. Slobodni da idu na Križevac, mole i susretnu Isusa Krista. Slobodni da idu u crkvu i ostanu tamo jedan sat, dva, tri ili četiri sata, slobodno i s užitkom.

Nakon toga sam primijetio da se ljudi na prirodan način ispovijedaju. To nije bilo nešto čudno, već nešto sasvim normalno. Sve to, primijetio sam, donosilo je promjenu u životima tih ljudi. Vraćali su se kući te ondje nalazili iste stvari kao i prije, ali promjena nije bila izvana, već iznutra. Promijenio se njihov stav. Željeli su živjeti bolje nego prije. To je pravo obraćenje. To je ono što sam susreo prvi put kada sam došao u Međugorje.

Možete li nam detaljnije predstaviti glavne zadaće i ciljeve Vaše službe u Međugorju?

Papa Franjo me poslao ovdje s jasnim zadacima, s mandatom i dokumentom koji jasno definira moju dužnost. Papa mi je povjerio potpunu pastoralnu skrb za župu Međugorje i to kako za njezine stanovnike tako i za hodočasnike. Povjerio mi je zadatke koji me u svim pastoralnim, ekonomskim i drugim pitanjima izjednačavaju s dijecezanskim ordinarijem.

Ovdje sam biskup, nadbiskup, samo za ovu župu i samo za pastoralne zadaće župe. Teritorij i dalje pripada Mostarskoj biskupiji, ali sva pastoralna skrb za ovu župu povjerena je meni kao izaslaniku Pape, s istim odgovornostima kao što ih ima dijecezanski biskup. Moja je zadaća dijeliti sakrament potvrde u ovoj župi. Također, predvoditi euharistiju na nekim važnim liturgijskim svečanostima. Moja zadaća uključuje i posjete ljudima, ustanovama i tako dalje. Također, odgovoran sam za ekonomska pitanja ovdje.

Duhovni plodovi Međugorja

Kako danas vidite duhovne plodove Međugorja?

Ljudi dolaze u Međugorje i sretni su što su ovdje. Dolaze s velikom nadom da će susresti Isusa i Djevicu Mariju, da će ih zamoliti za pomoć u svom životu. Ovdje ljudi susreću Isusa. Dolaze s nadom u svojim srcima da će Gospi povjeriti sve svoje probleme, da će je zamoliti da moli za njih.

Na taj način, preko Marije, susreću Isusa Krista, Sina Božjega, u euharistiji i u sakramentu ispovijedi. Sve to ulazi u njih, u njihovu nutrinu, i daje im, što sam jasno primijetio, snagu da nastave živjeti s nadom, s budućnošću, s perspektivom i s uvjerenjem da nisu sami. To je vrlo važno za naš život. To je ono što ljudi ovdje doživljavaju i traže – a to ima mnoge plodove.

Ljudi se mijenjaju. Oni koji su možda izgubili nadu pronalaze novi smisao života. Ljudi žele živjeti u miru, u svojim obiteljima, s drugim ljudima. Žele riješiti mnoge probleme koje imaju u obitelji i na poslu. Također sam svjedočio da u Međugorju ponekad ljudi ozdrave i fizički.

Ovdje se događa nešto jedinstveno. Mnogo ljudi dolazi. Zašto? Zbog milosti. To nije ništa čudno, ništa izvanredno, nego milost.

Milost znači da je Bog prisutan ovdje, a Djevica Marija vrlo, vrlo prisutna. To se osjeti, vidi kroz primjere, kroz iskustva ljudi. Ima ih na tisuće. Toliko mnogo primjera, mnogo priča.

Na ovom su se mjestu dogodile stotine poziva za duhovni život. Stotine mladih odlučili su krenuti u sjemenište nakon posjeta Međugorju. Nakon pet ili deset godina vraćaju se kako bi obilježili obljetnice svojih odluka te proslavili ono što su postigli. To je nevjerojatno. Zašto baš ovdje? Samo Bog zna. To nije zbog naših zasluga. Nije to nešto što smo mi napravili. To je milost.

Je li se štogod promijenilo, i ako da, što se promijenilo u Međugorju nakon odluke Kongregacije za nauk vjere „Nihil Obstat“?

„Nihil Obstat“ znači da Vatikan nema ništa protiv posjeta Međugorju. U pozitivnom smislu to znači: Idite u Međugorje jer je to mjesto milosti, idite jer je to mjesto vjere, budućnosti i života. Papa je to želio poručiti i tako vidi Međugorje. Papa je ovom izjavom poslao važnu poruku svim Crkvama svijeta: Međugorje je mjesto milosti!

Glas mira iz Međugorja

Mir je trajna ljudska težnja, ali danas je mir ugrožen i krhak. Koliko je mir važan za pojedinca i za cijeli svijet?

Bio sam u mnogim zemljama, uključujući one koje su bile u ratu. I ono što sam primijetio kod ljudi je jednostavno: žele mir. Ne novac, ne nešto drugo – samo mir. Mogućnost da žive u miru. Mir je vrlo krhak. Zašto? Pogledajmo sadašnje vrijeme – isto je kao i uvijek u prošlosti, ali ljudi žele mir. U Međugorju je Djevica Marija Kraljica Mira i to je vrlo značajno. Njezina prva poruka bila je: Mir, mir, mir. Mir mora vladati između Boga i nas te među nama ljudima. U Bibliji, kada su ljudi oslobođeni iz Egipta, Bog im je rekao: Ako želite živjeti slobodno i u miru, ovo su pravila. Vrlo jednostavna pravila – zapovijedi.

Život: Ne ubijajte druge i drugi neće ubiti vas. Život je na prvom mjestu.

Obitelj: Vrlo važna za dobar život, za rast u ljubavi i zajedništvu.

Poštovanje: Poštujem tebe, ti poštuješ mene.

To su objektivna pravila koja mi ne stvaramo sami – ona su stvorena za nas. Njihovo pridržavanje donosi mir s Bogom i među ljudima.

Ovdje u Međugorju susrećemo to. Susrećemo Isusa Krista koji je dao svoj život za nas, bez interesa, bez novca, samo ljubavlju. Jer Bog je ljubav, suprotnost ratu.

Tko je bila majka Boga na ovom svijetu? Marija. Djevica Marija, Kraljica Mira. I ovdje molimo za taj mir.

Može se reći da mir nije sve, ali sve drugo bez mira je ništa. Vidimo da ljudi iz svih dijelova svijeta dolaze u Međugorje. Može li se glas mira iz Međugorja proširiti svijetom?

Taj glas širimo korak po korak, od osobe do osobe. Ljudi koji dolaze ovdje kad se vrate kući, što rade? S duhovnim uporištem koje su dobili u Međugorju oni nastavljaju ono što su ovdje doživjeli. Ta duhovnost zapravo je obična duhovnost župe: molitva, Djevica Marija, euharistija, klanjanje. Ljudi koji su ovdje imali snažno duhovno iskustvo često se vrate kući i zamole svoje župnike: Možemo li moliti krunicu prije mise? Župnici odgovore: Da, naravno. Tako nastaje ono što nazivamo središtima Međugorja, središtima Kraljice Mira. Stotine takvih središta postoje diljem svijeta. Cilj nije uvjeriti druge, niti prisiliti nekoga da živi u miru, nego prenijeti mir. Jer mir ovdje vlada unutar nas i onda idemo od osobe do osobe, korak po korak, šireći tu duhovnost. Poruka je jednostavna: možemo živjeti u miru.

Prije tridesetak godina u Bosni i Hercegovini vodio se krvavi rat s mnogim žrtvama i tragedijama. I danas na ovim područjima žive pravoslavci, muslimani i katolici. Kako vidite dijalog među ovim denominacijama i religijama danas? Ima li prostora za napredak?

Po mom mišljenju, a bio sam u mnogim zemljama, u svijetu gdje imamo različite kulture, različite načine razmišljanja, različite stilove života i vjerovanja - dijalog je ključan.

Riječ dijalog dolazi iz grčkog jezika i ima vrlo duboko značenje. Dia znači između tebe i mene. Logos znači ja sa svojim identitetom i ti sa svojim identitetom. Dijalog ne znači odustati od vlastitog identiteta. Ne. Različiti su identiteti, ali možemo razgovarati. Ti možeš govoriti meni, a ja tebi. Ti možeš živjeti sa mnom, a ja s tobom. To je dijalog. Trebaš poštovati mene, a ja tebe. Na taj način možemo živjeti u miru. No to je često teško jer ja ne poznajem tvoje misli, tvoju vjeru, tvoje uvjerenje. Ti ne znaš moje misli, moju vjeru, moj način razmišljanja. U tom neznanju često nastaju sukobi.

Mir znači dijalog u ovom smislu: živjeti zajedno, svatko sa svojim identitetom i cijeniti identitet drugoga.

Cijeli intervju s apostolskim upraviteljem Aldom Cavallijem možete poslušati u emisiji Trag vjere u kojoj donosimo i razgovor sa župnikom župe Međugorje fra Zvonimirom Pavičićem. Emisiju možete poslušati u Slušaonici Hrvatskog radija ovdje.