Katolička Crkva i LGBT osobe

U emisiji Susret u dijalogu govorilo se o uključivanju, dostojanstvu i ravnopravnosti LGBT osoba u Katoličkoj crkvi i nedavno objavljenoj deklaraciji Dikasterija za nauk vjere Fiducia suplikans o značenju blagoslova koja je izazvala mnoge prijepore osobito zbog spomena mogućnosti blagoslova osoba u homoseksualnim vezama. O ovoj temi otvoreno su raspravljali teolog don Anton Šuljić i Hrvoje Vukov bivši bogoslov kojemu se život potpuno promijenio nakon otkrivanja vlastitog seksualnog identiteta.

S 14 godina Hrvoje Vukov odlučio je postati svećenik. Rođeni Šibenčanin iz tradicionalne obitelji katedralne župe otišao je sjemenište. Bio je prvi sjemeništarac te župe nakon 120 godina i kaže da je imao veliku potporu tadašnjeg biskupa. Završio je klasičnu gimnaziju i sjemenište na Šalati. Oduševljen duhovnošću karmelićana, nakon mature otišao je u karmelićanski samostan. Ipak, kasnije se vratio na Bogosloviju i bio je vrlo zadovoljan. 

Međutim, na koncu formacije presudno je bilo putovanje u Svetu Zemlju i duhovne vježbe kada je shvatio je da ne može dalje tim putem.

- Ja shvaćam da sam gay i ovo neće moći dugoročno funkcionirati. Ne želim nikome lagati. Želim iskreno pristupiti i svom župniku, i biskupu, i kardinalu, i svojoj obitelji.

Hrvoja je istina koštala. Doživio je, kako kaže, životni, materijalni i svaki drugi fijasko.

U trenutku priznanja svoje seksualne orijentacije našao se na cesti, prisiljen potražiti utočište u prihvatilištu za beskućnike. Ni obitelj, s kojom ni dan danas nije u kontaktu, se nije mogla nositi s njegovom odlukom. 

Danas ovaj tridesetpetogodišnjak smatra da nije problem samo neprihvaćanje. Smatra da nije toliki problem što Katolička Crkva, kao ni jedna druga zajednica, prema LGBT osobama nema jasan stav, već što su za njih LGBT osobe nevidljive osobe. Ističe da je to daleko veći problem od prisutne isključivosti.

Hrvoje Vukov premda se u teškim trenucima propitivao, unatoč krizi ostao je u vjeri, pohađa svetu misu i osjeća se članom Katoličke crkve. Kaže da njegov život po ničemu nije bio tragičniji ili teži od nečijeg drugog života, jer je svakome njegov križ najteži. Njegov je možda bio specifičan za Hrvatsku ali ističe da je danas sretan na svim iskustvima jer su ga ona ojačala. Progovorio je i o nekim situacijama s kojima se susreće kao što je primjerice činjenica da on kao homoseksualac ne može biti darivatelj krvi, jer se smatra da spada u visokorizičnu skupinu. Dodaje da ne zna po čemu bi on trebao spadati u tu skupinu, a neke druge osobe promiskuitetnog života ne, te da je za njega to diskriminacija. 

Teolog don Anton Šuljić smatra da, ako Hrvoje nije izgubio vjeru u trenucima krize, onda ta vjera može samo jačati, a to bi Crkva trebala prepoznavati kao onaj nukleus koji traži Boga mimo nekih naših postavki. 

Na to valja gledati s velikim respektom, kaže don Šuljić i dodaje da i ova priča pokazuje da postoji toliki broj onih koji su isključeni, gurnuti na rub društva. Ističe da je upravo papa Franjo donio u svoj pontifikat usmjerenje Crkve na “rubove“, onima koji su isključeni.

- Ono što mi možemo jest da barem ne osuđujemo, ne isključujemo, ne etiketiramo i ne sotoniziramo, kaže Šuljić i dodaje da svega toga ima. 

Prošavši kroz katarzu Hrvoje je našao svoj način života i mjesto u ovome svijetu i društvu, a htio bi ga naći i u svojoj Crkvi, naglasio je Šuljić. 

Deklaracija Dikasterija za nauk vjere Fiducia suplikans o značenju blagoslova izazvala je mnoge prijepore i u našem društvu, osobito zbog spomena mogućnosti blagoslova osoba u homoseksualnim vezama. Don Šuljić vrlo konkretno odgovara.

- Kad idemo u blagoslov kuća, zar ćemo preskakati one koji su rastavljeni i ponovno vjenčani, koji su homoseksualni…???

Podsjetio je kako se izrijekom ističe da se ne bi smjelo odbacivati ono što Deklaracija donosi. Ističe da ju se ne mora primjenjivati ako netko tako u savjesti misli, ali da ju se ne smije odbacivati! 

- Obvezivalo bi i biskupe i svećenike i svakoga od nas da promislimo gdje smo mi to katolici i u zajedništvu s Papom? Ako Papa stoji iza ove Deklaracije i to su stavovi Svete Stolice, a mi ju odbacujemo u aluzijama iza kojih stoji jedan cinizam, to je onda nešto što nije dostojno zdravog razuma, a kamoli svećeničke službe, ističe don Šuljić.

Pozivajući se na papu Franju don Anton Šuljić poručio je da Crkva nikada nikoga ne smije i ne može odbaciti jer Bog je u svojoj biti milosrdan prema svakom čovjeku.

Emisiju Susret u dijalogu možete poslušati OVDJE ili pogledati OVDJE