Zlostavljanje u Crkvi: Šutnja stvara nepovjerenje, istina traži odgovornost

Seksualno zlostavljanje koje posljednjih mjeseci ponovno potresa Katoličku Crkvu u Hrvatskoj tema je kojom je otvorena nova sezona emisije Susret u dijalogu. O tome koja je uloga medija u otkrivanju i izvještavanju o zlostavljanjima, zašto je šutnja institucije najlošiji izbor, kako Crkva pristupa prijavljenim slučajevima i kada poduzima mjere opreza te zašto žrtve najčešće pravdu traže putem medija govorili su Davor Trbušić, komunikolog, s Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Ilija Dogan, crkveni pravnik, zamjenik generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije i Dorotea Bratuša Juraj, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, voditeljica Centra za zdravlje mladih Doma zdravlja Zagreb Istok.

Crkva mora biti svjesna da ako ona nije izvor informacija da će netko popuniti taj informacijski vakuum, ističe komunikolog Trbušić. Smatra da su seksualna zlostavljanja unutar Katoličke Crkve anomalični događaji koji imaju potencijal velike štete, narušavaju moralna očekivanja javnosti, izazivaju bijes, ljutnju, ogorčenje i druge negativne emocije. Svaka takva situacija, dodaje, generira potražnju za informacijama. Ističe da vjernici žele u tim situacijama žele čuti svoju Crkvu, svoju biskupiju, žele čuti svog biskupa, žele ga vidjeti kako se on postavlja nad tim problemom, žele vidjeti da on preuzima eventualnu odgovornost za ishode te krize. Prof. Trbušić naglašava da šutnja nikada nije dobra strategija u kriznom komuniciranju zato jer potiče sumnju, implicira da nešto skrivate i da ste krivi.  

Na pitanje jesu li mediji prostor putem kojeg se lakše dolazi do pravde, kao što je primjerice aktualni slučaj sestre Miljenke Grgić iz Splita koja se javnosti obratila putem društvenih mreža. Ona je upozoravala na propuste u sustavu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu gdje je bila zaposlena. Dobila je otkaz i sada podigla tužbu jer smatra da joj je dan nezakoniti otkaz. O svemu tome s. Miljenka piše na facebooku. Katolički bogoslovni fakultet u Splitu šuti, a šuti i Splitsko-makarska nadbiskupija. Trbušić odgovara da ako ne postoje zaista učinkoviti mehanizmi unutar institucije, unutar biskupije, vrlo je logično da će se žrtve obratiti medijima. Dodaje da je temeljno načelo upravljanja kriznim situacijama za Crkvu prijavitelja ne tretirati kao neprijatelja Crkve. 

Onima koji postavljaju pitanje zašto žrtve zlostavljanje prijavljuju vrlo često s velikim vremenskim odmakom odgovara klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Dorotea Bratuša Juraj. Među razlozima su trauma, sram, strah, ovisnost o vjerskoj zajednici, nedostatak povjerenja te čimbenici povezani s razvojnim razdobljem u kojem se zlostavljanje dogodilo. 

Istraživanja navode da prosječno odgađanje prijavljivanja traje od 10 do 15 godina, a ponekad i do 20 godina. Činjenicu da se žrtve najčešće obraćaju medijima i na taj način traže za sebe pravdu Bratuša Juraj tumači kao gubitak povjerenja u institucije, osobito ako žrtve nisu dobile podršku tamo gdje su je prvo tražile.

Hrvatska biskupska konferencija ima svoj Nacionalni ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Ono je zapravo savjetodavno tijelo od kojeg svaki biskup može zatražiti pomoć, ali što se tiče ovlasti, za sam slučaj mjerodavnost je uvijek dijecezanskog biskupa, tumači crkveni pravnik Ilija Dogan. Kad je riječ o izricanju mjera predostrožnosti i prethodne kanonske istrage, kada još nije počeo kazneni postupak Dogan ističe da kanonsko i crkveno zakonodavstvo traži ozbiljnu procjenu situacija i da ona ne ostavlja prostora za pasivnost. Ako se utvrdi da bi prijavljena osoba i njezin ostanak na službi mogao štetiti prije svega samoj žrtvi ili bi mogao štetiti svjedocima ili samoj istrazi ili bi moglo štetiti i njemu samom, budući da ima pravo na pravednu istragu i pravedan postupak, onda crkveni poglavar može djelovati, mjerama predostrožnosti i maknuti svećenika sa službe. Dogan smatra da je to pitanje pastoralne razboritosti dok ne završi cijeli kanonski postupak. 

Na pitanje je li u nekim slučajevima nedostajalo te pastoralne razboritosti kod biskupa Dogan ističe da ne može ulaziti u pojedine odluke onih koji su za to odgovorni ali naglašava da je crkveno zakonodavstvo vrlo jasno i daje mogućnosti. Također smatra da bi se vjernicima trebale dati istinite informacije pazeći pritom da se ne daju detalji koji bi mogli povrijediti prije svega samu žrtvu, njezino dostojanstvo, ali koji bi mogli štetiti i samoj istrazi. 

Dogan je pozvao biskupije na suradnju s policijom i državnim odvjetništvom te potvrdio da svećenici mogu kazneno odgovarati pred državnim sudovima, kao i da u teškim slučajevima prema kanonskom pravu mogu biti otpušteni iz kleričkog staleža. One koji imaju bilo kakva saznanja ili su pretrpjeli zlostavljanje pozvao je da to prijave nadležnim državnim tijelima, a za svaku pomoć na raspolaganju je Nacionalni ured za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba i biskupijski povjerenici za zaštitu maloljetnika. 

Više o ovoj temi poslušajte u emisiji Susret u dijalogu koja je dostupna u našoj SLUŠAONICI.