Ugroženost vjerskih sloboda

Pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere nažalost mnogima nije zajamčeno, a zabrinjava porast antisemitizma i progona kršćana u Europi. Iako živimo u razdoblju u kojem se vjerska sloboda poštuje, mnogo je načina za jačanje svijesti o poštivanju vjerske slobode, te za nove načine pomoći onima koji tu slobodu nemaju.

Uz Međunarodni dan vjerskih sloboda i Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, kao i tridesetu obljetnicu djelovanja Udruge za vjersku slobodu u našoj zemlji, u Susretu u dijalogu gostovali su tajnik Udruge za vjersku slobodu Josip Takač, pročelnica Odsjeka za hungarologiju, turkologiju i židovske studije, izvanredna profesorica s Katedre za židovske studije i istraživanje Holokausta Naida-Mihal Brandl i predsjednik Hrvatske protestantske konferencije i koordinator za organizaciju Open Doors u Hrvatskoj Vatroslav Župančić.

Ove godine glavnina obilježavanja Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve holokausta održana je dan prije 27. siječnja koji je padao na subotu. Nakon polaganja vijenaca na židovskom dijelu groblja Mirogoj, otvorena je izložba u Hrvatskom saboru o ženama u holokaustu, objasnila je profesorica Brandl.

- Riječ je o izložbi koja je došla iz Yad Vashema, te je za tu prigodu prevedena na hrvatski, a govori o ulozi žena, o različitim aspektima preživljavanja, solidarnosti i stradanja. Kasnije poslijepodne na Glavnom kolodvoru na spomeniku žrtvama holokausta i ustaškog režima predsjedništvo IHRA-e i Ministarstvo vanjskih poslova organiziralo je dostojanstvenu ceremoniju, a poslane su poruke koje su reflektirale na holokaust, te poruka „Never Again Is Now“, posvećena napadu Hamasa na Izrael, odnosno što nam danas znači taj dan.

Udruga za vjersku slobodu u našoj zemlji djeluje već trideset godina, svake godine dodjeljuje i priznanja pojedincima koji su dali doprinos širenju vjerske slobode. Ove godine to su Goran Granić, Dragutin Matak i posthumno Inoslav Bešker. Udruga je inače članica Međunarodne udruge za vjersku slobodu koja je osnovana prije 130 godina i savjetodavno je tijelo Ujedinjenih naroda. 

Organizacija Open Doors postoji tridesetak godina, no korijeni su joj sežu puno ranije, i to pod vodstvom brata Andrewa der Bijla, koji je još za vrijeme Hladnog rata donosio vjersku literaturu, napose kršćansku, i Biblije u zemlje iza željezne zavjese, podsjetio je Vatroslav Župančić.

- Pedesetih godina je počeo sa svojim radom, a zanimljivo je da je Zagreb bio prva stanica na koju je došao sa svojom VW Bubom i donio prve Biblije u tadašnju Jugoslaviju. Nakon toga orijentirao se i na druge zemlje: Bugarsku, Rumunjsku, zemlje Sovjetskoga saveza i na taj način je doneseno stotine tisuća Biblija u tadašnje socijalističke zemlje. Nakon toga se rad Open Doorsa okrenuo prema praćenju i pomaganju kršćanima u svijetu, gdje su progonjeni.

Župančić još upozorava kako su najveći progoni kršćana danas.

- Možemo se sjetiti Nerona ili Dioklecijana koji su 'male bebe' prema onome što se danas događa u svijetu, osobito u Aziji, Subsaharskoj Africi, gdje bilježimo jake progone, čak s obzirom na gubitak života onih koji se deklariraju kršćanima. Dakako, prednjače zemlje koje su ostale u komunističkom sustavu: Sjeverna Koreja je na prvom mjestu indeksa koji Open Doors svake godine objavljuje, zatim Kina, Kuba i zemlje koje imaju jake islamističke vlasti kao što su Afganistan i Pakistan.

Na nedavno održanoj konferenciji u Hrvatskom saboru na kojoj je sudjelovala i koordinatorica Europske komisije za suzbijanje antisemitizma Katharine von Schnurbein čuli su se zabrinjavajući podaci o porastu antisemitizma. Profesorica Brandl odgovorila je kako po tom pitanju vidi situaciju u Europi, kao i korijene ovog porasta.

- Imali smo prilike čuti izlaganja koja i inače, po naravi stvari pratimo, a to je da je napad Hamasa na Izrael doveo do porasta antisemitizma od nekoliko stotina posto u cijeloj Europi, SAD-u i raznim drugim zapadnim državama. On je kao takav različit: imamo onaj već poznati antisemitizam zdesna, koji se zapravo dosta strukturno i opširno prati zadnjih desetljeća u cijeloj Europskoj Uniji. Postoji kompleksan način širenja: jedan je nastavak starih trendova, a drugi je vezan i s ratom u Ukrajini, odnosno s djelovanjem ruske propagande na populističke desne stranke u Europi. Treći je kriza koju EU prolazi radi velikih migracija. Tako da tu imamo isprepletene uzroke porasta antisemitizma na desnici.

- Drugi antisemitizam je relativno novi koji još uvijek, mislim, sustavno ne pratimo, takozvani progresivni antisemitizam, koji se hrani postkolonijalnim narativom po kojem su Židovi u Izraelu, odnosno Izrael, taj kolonizator kojeg treba odstraniti iz zajednice. To je suvremeni antisemitizam koji u Državi Izrael vidi Židove, to je taj trenutak kad više nemamo antisemitizam prema Židovima, već prema njihovoj državi, prema Izraelu. Više od polovine stanovnika Izraela su Židovi koji su porijeklom iz s Bliskog Istoka ili Sjeverne Afrike, a koji su od kraja četrdesetih godina, njih oko milijun, protjerani iz tih država i većina se naselila u Izraelu. Zapravo, s jedne strane je to određena povijesna ironija, a s druge strane situacija u kojoj se propagira odstranjivanje cijele države, praktički Židova, kamo? To ima određene odjeke i u akademiji, i u Europskoj Uniji, a naročito u SAD-u postoji veliki problem prihvaćanja te teorije i primjenjivanja na Izrael.

- Treća skupina je antisemitizam sve većeg broja imigranata koji dolaze u EU, a koji sa sobom donose agresivni antisemitizam prisutan u islamskom svijetu, začinjen s antisemitizmom koji je donio Sovjetski savez šezdesetih godina na Bliski Istok. Taj savez takvog antisemitizma i ovog progresivnog s postkolonijalnim narativom je za židovsku zajednicu i za Državu Izrael izuzetno opasan.

Josip Takač ponudio je i pregled djelovanja Udruge za vjersku slobodu tijekom trideset godina.

- Kad smo osnivali Udrugu prvo pitanje je bilo osnivamo li ju zbog toga što vjerskih sloboda nema ili zato što ih ima? Naravno, zato što ima slobode, ali postojali su razlozi osnivanja: sve što je u prošlo razdoblju bilo prihvaćeno kao dobrodošlo, sada se stavljalo pod povećalo. Kasnije, za vrijeme jačanja hrvatske državnosti, ratificiraju se ugovori sa Svetom Stolicom, a nakon toga počinju pregovori o donošenju zakona o vjerskim zajednicama. Od 2000. do 2004. Prvi put na ovim prostorima vlast se preuzima i predaje prema volji naroda. Manje vjerske zajednice dobivaju pravo da sudjeluju u javnom prostoru sukladno brojnosti svojih članova, a napokon se donosi i zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica.

Činjenica je da živimo u najboljem dobu hrvatske povijesti, demokracija je, otvorena su vrata javnih institucija i medija, nema otvorene diskriminacije.

- Međutim, s druge strane nas to što imamo i obavezuje da pomognemo onima koji žive u neslobodnom svijetu. Mislim da ne činimo dovoljno kao zemlja koja se hvali kršćanskom baštinom i koje nije više toliko siromašno. Olakšati vizni režim, uključiti ih što prije na tržište rada jer imamo veliku potrebu za stranim radnicima, zaključio je Vatroslav Župančić.

Emisiju poslušajte u Slušaonici ili pogledajte na Facebook stranici Hrvatskog radija.