Dodirnite školjku staru 90 milijuna godina - na vrhu Učke

Kako je znanost posvuda oko nas, tako na stijenama uz parkiralište kod odašiljača na vrhu Učke možete vidjeti kružne presjeke promjera 2–3 cm koji su, zapravo, morske školjke stare gotovo 90 milijuna godina. Kada su i kako došle na vrh Učke, pitali smo akademika Igora Vlahovića nakon predavanja što ga je na temu geologije Ćićarije i Učke održao u Centru za posjetitelje Poklon.

Područje Parka prirode Učka najvećim je dijelom izgrađeno od karbonatnih stijena, od vapnenaca, nešto manje dolomita. Vrlo mali dio, svega nekoliko postotaka, su klastične stijene, lapori i pješčenjaci, tumači prof. dr. sc. Igor Vlahović.

"To su stijene koju su nastajale na nekadašnjoj velikoj Jadranskoj karbonatnoj platformi, koja je u svijetu specifična po tome što se sastoji od više kilometara debelog slijeda plitkovodnih morskih naslaga", dodaje opisujući milijunima godina dugu povijest te platforme.

Naime, to je područje prije 300 milijuna godina bilo puno južnije nego danas, čak južno od ekvatora: "Malo po malo, sile koje pokreću tektoniku ploča su jedan veliki kontinentalni blok koji se zove Jadranska mikroploča ili Adria, kao dio nekadašnje Gondwane (čiji je najveći dio današnja Afrika), polako gurale prema sjeveru i na tom su velikom prostoru taložene karbonatne stijene koje su zapravo 'žive' stijene" – nerijetko su 98 ili 99 posto sastava takvih stijena cijeli ili sitno razdrobljeni skeleti nekadašnjih biljaka i životinja.

Jadranska mikroploča sporo je putovala na sjever i prvi dodir s Europom imala je prije 100 milijuna godina. Prije 40 milijuna godina došlo je do kolizije Jadranske mikroploče i Euroazijske ploče koja je dovela do izdizanja brojnih planinskih lanaca – tako su nastali Apenini, Alpe, Karpati i Dinaridi. I tako su školjke stare 90 milijuna godina 'doputovale' na vrh Učke.

Ćićarija je rubni dio Dinarida, a Učka samo manjim dijelom pripada Dinaridima: "to je onaj mali navlačni, najviši dio koji, kada gledate sa strane, izgleda kao nekakva čudna kapa koja se nalazi na samom vrhu Učke, ta kapa je dio Dinarida... Ona je zapravo došla iz zaleđa Rijeke, prešla preko cijele Ćićarije i popela se na najviši dio Učke koja je dio stabilne Istre", govori Vlahović.

Najveći dio Istre pripada stabilnom dijelu Jadranske mikroploče i zbog toga povijest Istre bilježi malo snažnih potresa. Nasuprot tome, cijelo hrvatsko priobalje je dio Dinarida na koji još uvijek djeluju sile koje su ga oblikovale i u geološkoj prošlosti, pa tu onda povijest bilježi i značajnije potrese.

Obzirom na ta geološka putovanja stijena, zanimljivo je gdje su zapravo Poklon i tunel Učka? Naš sugovornik tumači da se Poklon zapravo nalazi i na Ćićariji i na Učki jer je na tom dijelu Ćićarija navučena na Učku. A slična situacija je i s tunelom Učka: s Kvarnerske strane ulazimo u Ćićariju i tek nakon približno 1700 metara tunela ulazimo u Učku.

Što se površine Parka prirode Učka tiče 78 kvadratnih kilometara pripada Ćićariji, a 82 kvadratna kilometra pripadaju Učki.

Prof. dr. sc. Igor Vlahović, redoviti član HAZU u Razredu za prirodne znanosti, sudjelovao je u izradi Geološke karte Hrvatske kao zaposlenik Hrvatskog geološkog instituta.

Otkada je na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sudjelovao je na više međunarodnih i domaćih znanstvenih projekata. Na Učku je prvi put kao geolog došao početkom '90-ih i otad joj se stalno vraća.

Među najnovijim radovima vezanima za Učku je suradnja s Parkom prirode Učka na knjizi koju je napisao s kolegom izv. prof. dr. sc. Bojanom Matošem "Na samom rubu Dinarida – Geologija Parka prirode Učka", koja posjetiteljima Parka može poslužiti i kao svojevrstan vodič. Naime, knjiga opisuje i 12 točaka na Učki na kojima i sami možete promatrati njezinu geologiju.

Još malo o potresima, o tome kako danas znamo gdje su stijene nastale i kako su stigle na mjesto gdje su danas, ka oi o stijenama Učke i Ćićarije poslušajte u razgovoru, u emisiji Akademskih kvarat ure: