Srećko Horvat o apokaliptičnoj sljepoći: Bliže smo nuklearnom ratu nego za vrijeme kubanske krize

Današnji se PROvox, sudeći prema vašim porukama, slušao diljem Europe! "Sveprisutni rat, klimatska kriza, nuklearna prijetnja, mikroplastika i svakodnevno nasilje, teško da je više moguće naći vijesti koje nisu apokaliptične. Međutim, što ako je naša realnost zapravo već postapokaliptična?", pita se Srećko Horvat, hrvatski filozof i aktivist, jedan od “najuzbudljivijih glasova svoje generacije” (Der Freitag), a njegova djela čitaju se u NY Timesu, Guardianu i mnogim drugim eminentnim listovima u svijetu. 

U okviru programa Refleks, filozof Srećko Horvat održat će danas u 19 sati u velikoj dvorani Filodrammatice predavanje pod nazivom "Poslije apokalipse: melankolija je luksuz!". Prije toga, svratio je u PROvox Radio Rijeke.

Krivo tumačimo moment apokalipse, to je bio moj i osobni i filozofski poriv da se počnem baviti tom temom. Riječ je o skidanju vela, neka vrsta razotkrivanja. Originalno je apokalipsa bila tekst ranih kršćana, dakle politički tekst...

Danas imamo hiperinflaciju toga termina, a meni je kao filozofu bilo važno dekonstruirati taj termin i pokazati što iza njega stoji, govori Srećko Horvat u riječkom studiju.

Apokalipsa se već dogodila, u smislu otkrivenja. Poruke ili evidencije da nešto nije u redu sa svijetom. Korona je na neki način bila apokalipsa, otkrilo se licemjerje vladajućih u Hrvatskoj recimo, narodu su govorili jedno, a radili drugo. Nadalje,  svaka vrsta prirodne nepogode - potres, recimo u Petrinji - otkrivenje nespremnosti i strukture, izostanak organizirane solidarnosti.

U tom smislu svaka apokalipsa je ujedno i politička. Razotkriva i daje dao znanja da nešto nije u redu, objašnjava.

Sada je pitanje koliko će nas biti, odnosno - KAKO će nas biti. Puko pitanje o pukom preživljanju nije dovoljno - pitanje je kakvu vrstu života vodimo, a to je filozofsko pitanje.

Ne život u smislu - pojest ću, popit i imati krov nad glavom, nego što to znači - je li svrha života da imam pare i da kupim bazen ili je svrha života da pomognem društvu i da sam solidaran. Pitanje je koliko će ovakva vrsta sustava opstati, govori Horvat.

Došlo je do promjene geologije zemlje ljudskim djelovanjem. Postoji teorija kojoj sam ja bliži, a to je ideja kapitalocena. Da čovjek - radnica u pekari, moj otac koji ima par stotina eura penzije, radnička klasa - nije odgovarna za klimatske promjene, mega oluje i potpunu destrukciju planete zemlje.

Pitanje kapitalocena je da je sistem odgovoran - od industrijske revolucije s kapitalizmom kojemu je glavni poriv zgrtanje kapitala i ekspanzija. U srži toga sistema je neprestano sisanje raznih sirovina, a sada je to litij - za sve te litijske baterije, električne automobile - da bismo, tobože, bili zeleni, govori Horvat.

U 20. stoljeću, s razvojem tehnologije, mi postajemo ko-subjekti, a tehnologija je subjekt. To se može vidjeti na nuklearnoj tehnologiji - mi više nikada nećemo biti u stanju da zaboravimo tehnologiju koju smo jednom naučili, a dok postoji to znanje - postojat će i mogućnost destrukcije planete zemlje, govori.

Danas u 21. stoljeću imamo i rapidni razvoj digitalne tehnologije, od interneta do umjetne inteligencije, i to potvrđuje tezu da više nismo subjekti. Ja mislim da to svatko tko ovdje živi je toga svjestan, svatko tko nas sad sluša u autu i koristi, na primjer, GPS.

Algoritam je taj koji određuje što ćemo raditi, koji zna što mi želimo, kupiti, trošiti i participirati u ovom sistemu, a sve to da bi muskovi i zuckerbergi zaradili još više para, komentira Horvat.

Bliže smo nuklearnom ratu nego za vrijeme kubanske krize, a o tome se uopće ne govori. To je apokaliptična sljepoća - poričemo, ne želimo ili nemamo luksuz da se bavimo tim temama.

Dok je čovjeka, bit će i pobune. Pitanje je samo na koji način se uopće može provoditi smislena vrsta pobune ili otpora kada je sistem toliko svemoćan. Biopolitika je to. Kontrolira sve, pa i na koji način se naša tijela pomiču u gradu i koje vrste slobode imamo.

Algoritamska tehnologija je najveća opasnost, radi u mozgu čovjeka. Pa i taj Neuralink koji razvija Elon Musk proizvodi duboka etička i filozofska pitanja. Što je tu uopće realnost?, pita se Srećko.

Za 10, 20 godina će biti scenarij Black Mirrora. Imat ćeš pred očima screen, vidjet ću tvoj rejting; što voliš, s kim si bila, iz koje si klase jesi li platila kredit, i tako dalje.

Mi se već nalazimo u toj realnosti, samo nije jednako distribuirana, ta tehnologija nekim ljudima doprinosi u smislu osvajanja carstva sloboda da mogu biti sto žele, ali za veći dio populacije - to i dalje služi da ih se nadzire, uvjetuje njegov način djelovanja - život i budućnost, objašnjava.

Julian Assange mi je prijatelj. Naravno, imao sam problema zbog  komunikacije s njim. Nisam ga dugo vidio, zadnji put sam ga posjetio u zatvor, nakon što su ga izbacili iz ekvadorske ambasade.

Prošlo je 4 godine, a on je skoro 5 godina u zatvoru. U međuvremenu,  kad se promijenila vlast u Ekvadoru, promijenili su i čuvare u ambasadi i infiltrirao se CIA.  Zadnjih godinu ili dvije, kad sam ja dolazio, sve što se događalo je bilo snimano - i audio i video. Tako da sam saznao da sam bio na CIA-inoj listi, a sad ste vjerojatno i vi, kroz smijeh govori Horvat.

Ja nikada nisam radio za njega niti za WikiLeaks, razgovarali smo o serijama, geopolitici, pravima, a što je CIA-i bilo zanimljivo - ja ne znam, govori Horvat.

Povijest čovječanstva je predivna povijest, ljudi od početka pokušavaju mijenjati svijet. No, je li to dovoljno da spriječimo uništenje svijeta - za to, mislim, nema odgovora.

Predivno je biti čovjek i velika je odgovornost imati mogućnost da mijenjamo nešto. Ne samo da prihvaćamo sve sto nam se nameće. Mislim da su ljudi toga svjesni.

Dok ima i posljednjega čovjeka koji je spreman poubuniti se - ima nade za nas, zaključuje Srećko Horvat.

Poslušajte zanimljiv razgovor: