Zovi doktora: "Poklonjen mi je novi život" – u emisiju se javili pacijenti i darivatelji matičnih stanica

Kada se spomene transplantacija koštane srži, mnogi još uvijek zamišljaju složene operacije i bolne zahvate. Međutim, moderna hematologija danas izgleda sasvim drugačije. U većini slučajeva ne presađuje se sama koštana srž, nego matične stanice koje se prikupljaju iz periferne krvi davatelja, a cijeli postupak za donora uglavnom prolazi ambulantno. 

O suvremenim mogućnostima liječenja hematoloških bolesti, transplantaciji matičnih stanica i planovima razvoja ovog područja u KBC-u Rijeka govorila je prof. dr. sc. Zinaida Perić, specijalistica hematologije i pročelnica Zavoda za hematologiju Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka.

Kako pojašnjava prof. Perić, matične stanice nekada su se uzimale izravno iz koštane srži, no danas se u najvećem broju slučajeva koriste stanice izdvojene iz periferne krvi.

- Davatelj se priključi na uređaj za aferezu. Krv ulazi u aparat, iz nje se izdvajaju matične stanice, a ostatak krvi vraća se davatelju. Nema operacije ni boravka u bolnici, a postupak se najčešće provodi ambulantno, objašnjava.

Prikupljene stanice pohranjuju se u posebnu transfuzijsku vrećicu i zatim infundiraju pacijentu koji je prethodno prošao pripremnu terapiju. Cijeli proces zahtijeva preciznu koordinaciju između davatelja, transfuzijske službe i transplantacijskog tima.

Transplantacija matičnih stanica najčešće se koristi u liječenju akutne mijeloične leukemije, najčešćeg oblika akutne leukemije kod odraslih.

- Kod većine akutnih mijeloičnih leukemija sama kemoterapija nije dovoljna. Potrebno je postići dodatni imunološki učinak koji dobivamo transplantacijom stanica od davatelja, ističe Perić.

Osim akutnih leukemija, transplantacija se primjenjuje i kod određenih kroničnih hematoloških bolesti, osobito kada postoji visok rizik njihova napredovanja ili kada druge terapije ne daju zadovoljavajuće rezultate.

U hematologiji se razlikuju dva osnovna oblika transplantacije.

Autologna transplantacija podrazumijeva korištenje vlastitih matičnih stanica pacijenta. One se prikupljaju prije intenzivne kemoterapije te se nakon završetka liječenja vraćaju pacijentu kako bi se obnovio hematopoetski sustav.

S druge strane, alogena transplantacija koristi stanice druge osobe – davatelja. Upravo je taj oblik liječenja zahtjevniji jer uz korisni učinak protiv bolesti postoji i rizik komplikacija.

Najpoznatija među njima je reakcija transplantata protiv primatelja, tijekom koje transplantirane stanice mogu napasti tkiva pacijenta. Ipak, određena razina te reakcije često je povezana i s boljim učinkom protiv same leukemije.

Rijeka priprema uvođenje transplantacijskog programa

Jedan od važnih ciljeva razvoja hematologije u KBC-u Rijeka jest uvođenje transplantacijskog programa.

- Autologna transplantacija već je u fazi pripreme i nadamo se da ćemo uskoro moći govoriti o njenom početku u Rijeci. Time bi Rijeka postala treći centar u Hrvatskoj koji provodi ovu vrstu liječenja, kaže Perić.

Što se tiče složenije alogene transplantacije, za njezino uvođenje bit će potrebno još vremena. Ipak, značajan napredak već je ostvaren jer se riječki pacijenti nakon transplantacije obavljene u Zagrebu sada velikim dijelom prate i liječe u KBC-u Rijeka, čime im je znatno olakšan oporavak.

Mnogi pacijenti strahuju da neće pronaći odgovarajućeg davatelja, no situacija je danas znatno povoljnija nego prije dvadesetak godina.

Ako pacijent ima potpuno podudarnog brata ili sestru, postupak može započeti vrlo brzo. Kada takav davatelj ne postoji, pretraga se širi na hrvatski i međunarodne registre.

- Šanse da pronađemo odgovarajućeg nesrodnog davatelja za našu populaciju vrlo su velike. Izuzetno rijetko se dogodi da ga ne uspijemo pronaći, naglašava Perić.

Dodatni iskorak predstavlja razvoj haploidentične transplantacije, kod koje davatelj može biti roditelj, dijete ili drugi član obitelji koji je podudaran samo djelomično. Zahvaljujući napretku imunosupresivne terapije, rezultati takvih transplantacija danas su usporedivi s rezultatima potpuno podudarnih davatelja.

Kako postati darivatelj?

U hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica mogu se upisati zdrave osobe do navršene 40. godine života.

Postupak je jednostavan – daje se uzorak krvi, obavlja tipizacija tkiva i podaci se unose u registar. Nakon toga potencijalni davatelj može godinama ne biti kontaktiran, sve dok se ne pojavi pacijent kojem odgovara njegov genetski profil.

Ako se pronađe podudarnost, provodi se dodatna potvrda tipizacije te davatelj ponovno odlučuje želi li sudjelovati u postupku.

Prije prikupljanja stanica nekoliko dana prima potkožne injekcije koje potiču izlazak matičnih stanica iz koštane srži u krvotok. Nuspojave su uglavnom blage, najčešće prolazna bol u kostima.

- Za davatelje je to vrlo siguran postupak i većina se odmah nakon njega može vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima, ističe hematologinja.

Poseban trenutak emisije obilježili su telefonski pozivi slušatelja koji su prošli iskustvo transplantacije.

Jedan pacijent, koji je nakon transplantacije proveo čak 194 dana u hospitalizaciji, zahvalio je liječničkom timu i poručio budućim pacijentima da ne odustaju od liječenja.

- Meni je poklonjen novi život, rekao je emotivno.

Javio se i darivatelj matičnih stanica koji je prošao postupak još 2016. godine, potvrdivši koliko je iskustvo darivanja pozitivno i koliko malo zahtijeva od samog donora.

Prema pravilima transplantacijskih programa, davatelj i primatelj mogu se anonimno dopisivati, a nakon dvije godine, ako obje strane to žele, mogu se i upoznati. Upravo iz tih susreta često nastaju dirljiva prijateljstva koja traju cijeli život.

- Imam mnogo prekrasnih priča ljudi koji su se upoznali nakon transplantacije, ostali u kontaktu, pa čak bili jedni drugima na vjenčanjima. To su trenuci koji nas podsjećaju zašto radimo ovaj posao, zaključila je prof. Perić.

Poslušajte cijelu emisiju Zovi doktora: