Ranko Rajović: Većina grešaka koje roditelji rade nastaje iz straha

Roditeljstvo je težak zadatak za koji vrijedi učiti, kaže dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih stručnjaka za razvoj dječje inteligencije, istaknuti pedagog i autor programa za edukaciju roditelja i učitelja koji se provodi u 20-ak europskih zemalja. Dodaje i kako se okruženje u kome živimo brzo mijenja i ako ne budemo mijenjali zastarjele metode, cijenu će na kraju platiti djeca.

Svaka generacija djece sve je slabija i slabija, motorički, koncentracijom, kontrolom emocija, rječnik im je sve siromašniji, kaže dr. Rajović. 

- Ako kažemo da su djeca sve slabija, onda govorimo o problem u mozgu, kaže Rajović. A mozak je organ za preživljavanje koji baš voli razvoj i kad nauči nešto novo, on je sretan, jer to šalje poruku da ćemo preživjeti. A mozak se može razvijati na različite načine. 

- Kada mozak nauči nešto novo proizvodi hormone sreće. On šalje poruku, bravo, savladali smo jedan problem, lakše ćemo preživjeti. Znači, djeca kada se malo pomuče i savladaju problem raste im samopouzdanje. Treba im dati da savladavaju probleme, a ne da ih mi rješavamo umjesto njih. Tako i u obrazovanju, djecu treba naučiti da misle, a ne da uče napamet. 

Ne smijemo zaboraviti da je za razvoj mozga važna igra. Podaci iz jednog istraživanja koje su radili u Sloveniji pokazuju da 60 posto djece starosti 4 godine nema skok unatrag. Što to znači, ako u četvrtoj godini nemaju skok unatrag možda će kasnije imati neka kognitivna kašnjenja ili neće razumjeti matematiku u minusu.

Okolina ili genetika?

- Okruženje u kojem danas odgajamo djecu bitno se promijenilo u odnosu na naše djetinjstvo. Nekad se učilo da na razvoj inteligencije okruženje utječe u omjeru 50 %, a za preostalih 50 % se smatralo da je zaslužna genetika. Istovremeno, europska škola učila je da je čak u omjeru 70 % za inteligenciju zaslužna genetika, dok ruska škola kaže 70% u korist okruženja u kojem se razvijamo. To su tri potpuno suprotna objašnjenja za istu stvar. 

Zato je napravljen tzv. zamišljeni eksperiment.

-Zamislite da su oba roditelja inteligentna i dobili su sina. Taj sin živi pet godina u praznoj sobi i nema igračaka, nema ništa i s njim na komunicira nitko. Hoće li nakon pet ili šest godina biti poput roditelja? Neće. Neće biti niti 30 % inteligentan poput roditelja. To će biti mentalno zaostalo dijete. Onda shvaćate da je okruženje ipak važno i to 100 posto, kaže Rajović. Dodao je kako je i genetika važna 100 posto i kako je temeljna greška što mislimo da jedno isključuje drugo.

Evo primjera, kaže dr. Rajović:

- Kada mama rodi prvo dijete nosi ga izuzetno pažljivo, s drugim djetetom malo je opuštenija, a s treće nose starija braća i sestre. Mama kad vidi tatu da vrti dijete po rukama, prepadne se i natjera tatu da pažljivo nosi bebu. U toj ravnoteži između mame i tate raste sretno i zdravo dijete, zaključio je dr. Rajović. Ako uočite da ste već napravili neke od ovih grešaka, pravo vrijeme za reakciju je do pete, šeste godine.

U kakvoj su vezi kretanje i kognitivne sposobnosti? 

Živa bića koja se ne kreću su biljke jer nemaju neurone. Najkompleksnji nervni sustav ima čovjek, odnosno mozak se razvija kretanjem. Zato kretanje i igra sama po sebi povezuje regije mozga. Ako se djeci u školi pristupa na način da uče kroz igru, oni uče kako misliti, kako povezati informacije, kako dati svoju ideju i nemaju strah što će odgovoriti. Ako uče napamet, kada dođu u školu tresu se od straha da ne zaborave, pojasnio je Rajović.

U pubertetu djeca ulaze u rizična ponašanja jer je to period kada nemaju strah. To je uvjetovano fiziologijom jer prednji dio mozga sazrijeva posljednji da bi dozvolio djetetu da se „spremi za život“. Zato tinejdžeri traže rizične situacije u svom okruženju. Utrka za lajkovima u modernom društvu promijenila je okruženje i kada mladi objave normalnu životnu situaciju, nisu drugima zanimljivi, ali kada naprave neku glupost, dobit će više lajkova. 

- To je „pohvala“ koja ga usmjerava u tom ponašanju. Dakle, mi smo dozvolili da njihovo ponašanje regulira Internet, a ne roditelj. Na primjer, TikTok je ubrzao njihov govor za 10 posto i više nemaju vremena kada odrasli polako govore. To znači da njihov mozak brže radi. 

- Zato bih do desete godine zabranio telefon djeci, a društvene mreže barem do dvanaeste godine, dok se lijeva i desna strana mozga ne povežu, zaključuje Rajović.

Roditelji ne bi trebali dozvoliti djeci ulazak u virtualni svijet je ne znamo što ih tamo čeka. Danas, kada vrijeme provode u svojim sobama samostalno odlaze u virtualni svijet, a roditelji ne znaju gdje su i što rade. Budući da tamo igraju nasilne igrice njihov mozak to nakon ponavljanja počinje prihvaćati. Već deseti put to im je sasvim normalno. Onda imamo situacije da se u dječjim igrama ponašaju na isti način.

Rajović dodaje kako se u neuromedicini zna da će onaj tko puno gleda u ekran kasniti sa progovaranjem, kasniti će u razvoju, jer se smanjuju duboke regije mozga i smanjen je hipokampus. Još prije 40 godina prof. Torsten N. Wiesel dobio je Nobelovu nagradu za rad na obradi vizualnih podataka u mozgu, a ustanovljeno je da je prva važna stimulacija za razvoj mozga kontrast.

Rozo i plavo

- Što mi radimo, za djevojčice kupujemo rozu, a za dječake plavu sobu. To čak i nije neka prevelika greška, ali je problem što imamo više takvih grešaka koje sve zajedno rade veliki problem. To nije problem roditelja, nego obrazovnog sustava. Podataka o ovakvim i sličnim otkrićima nema u knjigama iz medicine, a onda ih ne možemo očekivati ni u knjigama iz psihologije i pedagogije. Moramo biti brži u praćenju i praktičnoj primjeni novih otkrića o razvoju mozga, jer ćemo tek tako nešto napraviti. Za prvih 30 dana života djeteta važno je izložiti ga kontrastima. Stavite ih u blizinu kreveta u kojem beba spava jer beba vidi 30 do 40 centimetara. Već za mjesec dana vid će se razbistriti.

Druga velika greška roditelja je što djeci daju samo mekanu hranu. Zbog toga nastaje puno fizioloških problema. Na primjer, danas su usta kod djece smanjena zbog čega se vade dva gornja i dva donja zuba. Kad je smanjena donja čeljust jezik nema pravilno mjesto i nastaju problemi s disanjem. Tvrda hrana pritiska koštane strukture koje se razvijaju pod pritiskom. Stoga, ako im do druge ili treće godine dajete mekanu hranu, napravit ćete niz problema. Neće se razviti mjesto za sve zube, gornja čeljust se nije razvila kako valja i zbog toge u pubertetu nosna pregrada ne može „stati“ kako treba zbog čega nastaje devijacija, a s njome i poremećaji u disanju.

- Dakle, tvrda hrana sama po sebi šalje milijarde impulsa u mozak, a mekana ne, pojasnio je dr. Rajović.

Emisiju PSIHOLOGiJA s dr. Rajkom Rajovićem možete pogledati You tube kanalu ili na Facebook stranici Radio Sljemena.