Kao geograf koji se već desetljećima bavi jadranskim prostorom, otocima i maritimnom baštinom, Faričić ističe kako je njegovo pismo rezultat dugogodišnjeg interesa, osobnih opažanja, ali i upozorenja koja dobiva od otočana.
– More nije beskonačan, neiscrpan resurs. Ono je izrazito osjetljiv ekosustav i zajedničko dobro. Zato njime treba gospodariti razborito i moralno, a svjedoci smo da mnogi posljednjih godina tome ne pristupaju ni razborito ni odgovorno.
„Kada se izlovljavaju tisuće kilograma ribe, to više nije slučajni ulov“
Posebno ga zabrinjavaju velike količine orada i drugih vrsta ribe koje se, prema njegovim riječima, izlovljavaju u zadarskom arhipelagu, među ostalim uporabom plivarica, mreža namijenjenih lovu male plave ribe. Objašnjava kako je razvoj tehnologije znatno povećao ribolovni napor, a problem nastaje kada se ribolovne tehnike zlorabe i koriste za izlov vrsta koje nisu ciljane.
– Kada imate lov na tisuće kilograma, onda to više nije slučajni ulov. Postoje i zakonska ograničenja udjela riba koje ne pripadaju ciljanoj vrsti. Ako se podlanice izlovljavaju u tolikim razmjerima, upravo u vrijeme kada se približavaju plićim dijelovima mora radi mriještenja, ugrožavate morski ekosustav, ali i budućnost gospodarskih ribara i svih drugih koji se bave ribolovom – upozorava Faričić.
Dodaje kako masovni izlov ima i izravne tržišne posljedice. Kada se odjednom pojave velike količine ribe, njezina jedinična cijena pada, a ulov se često prodaje u bescjenje.
– Nekome se tako uzima iz usta, a što je još gore, istodobno se to uzima iz ekosustava. Jedinke koje su se trebale mrijestiti zapravo to ne mogu učiniti. Imamo nešto što je začetak mogućeg ihtiocida, što svakako nije dobro ni dugoročno povoljno, pa ni za one koji trenutačno sudjeluju u takvim radnjama.
Nadzor ne smije biti usmjeren samo na male ribare
Jedan od najvećih problema vidi u nedostatnom i neujednačenom nadzoru ribolova. Kaže kako mu se posljednjih dana javljaju ljudi iz različitih dijelova obale, od Istre do Dubrovnika, koji upozoravaju na slične probleme. Smatra kako se previše pozornosti ponekad usmjerava na manje prekršaje sportskih i rekreativnih ribolovaca, dok istodobno prolaze nezapaženo mnogo ozbiljniji oblici prekomjernog izlova.
– Ne umanjujem potrebu da se svi pridržavaju propisa, ali koliko sportski ili rekreativni ribolovac može uloviti više ribe s deset udica više na parangalu u odnosu na nekoga tko nema ovlaštenje za određenu vrstu ribe, a istodobno izlovljava tisuće kilograma pojedinih ribljih vrsta? – pita se Faričić.
Upozorio je i na postupno nestajanje kategorije malog obalnog ribolova, kojom se tradicionalno bave uglavnom otočani. Ograničenja u korištenju mreža stajaćica, nemogućnost prijenosa povlastica na nasljednike i biološki odlazak sadašnjih nositelja dozvola, smatra, vode prema potpunom nestanku te kategorije ribara. Naglašava kako njegovo otvoreno pismo nije napad na gospodarski ribolov kao djelatnost.
– Ovo nije udar na gospodarski ribolov, nego apel da se njime gospodari razborito. Zahvaljujem i čestitam svim gospodarskim ribarima koji mudro gospodare onime što im je na raspolaganju.
Tri konkretna zahtjeva: ograničenja, nadzor i stroge kazne
Kada bi imao priliku razgovarati s ministrom nadležnim za ribarstvo, Faričić bi iznio tri konkretna zahtjeva.
Prvi je zakonski odmaknuti intenzivne oblike ribolova iz unutrašnjih međuotočnih kanala i usmjeriti ih prema pučinskoj strani otoka. Takvi su kanali, objašnjava, posebno osjetljivi prostori u kojima je slabija izmjena morske biomase, a istodobno su važni za lokalno stanovništvo, osobito starije otočane i rekreativne ribolovce koji ribu love za vlastite potrebe.
Drugi zahtjev odnosi se na znatno učinkovitiji nadzor, uz korištenje suvremenih tehnologija, uključujući bespilotne letjelice. Pritom inzistira da kontrole ne budu selektivne, nego jednako usmjerene na sve kategorije ribolova.
Treći zahtjev su strože kazne za one koji krše propise.
– Kazna treba imati i edukativno značenje. Postoje primjeri u svijetu, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, gdje su kazne za ribolovne prekršaje drastične. Netko će dobro pripaziti hoće li počiniti prekršaj koji je zapravo prekršaj i protiv prirode i protiv čovjeka – smatra Faričić.
Petar Lorini prije više od sto godina upozoravao na isto
U razgovoru se osvrnuo i na Petra Lorinija, jednog od pionira suvremenog morskog ribarstva u Hrvatskoj, koji je još prije više od stoljeća upozoravao na opasnosti neodgovornog iskorištavanja mora. Lorini je more uspoređivao s Božjom njivom kojom treba razborito gospodariti, a one koji to ne čine nazivao je „neribarima“.
– Bio je to proročanski glas. Nije mogao biti svjestan svega što će tehnologija omogućiti današnjim ribarima, a još možda više neribarima. Sigurno bi bio vrlo zabrinut – rekao je Faričić.
Posebno je istaknuo kako Lorini nije djelovao samo kroz zakonske okvire, sezonske i geografske zabrane ribolova, nego je veliku pozornost posvećivao i edukaciji ribara. Upravo edukaciju, preventivno djelovanje i razvijanje svijesti o moru kao zajedničkom dobru Faričić smatra ključnima za očuvanje Jadrana.
– Onima koji svjesno izlovljavaju goleme količine ribe poručujem da promisle što će se događati u budućnosti ako izlove sve što mrda repom u akvatoriju u kojem obavljaju svoje aktivnosti. Trebaju ugraditi kočnice u svoje ego-kompase i usmjeriti ih prema dobru i shvaćanju Jadranskog mora kao zajedničkog dobra, ali i zajedničke odgovornosti – poručio je.
Hoće li se ponovno kandidirati za rektora?
Na kraju razgovora bilo je riječi i o budućnosti Sveučilišta u Zadru te mogućnosti da se Faričić ponovno kandidira za rektora, budući da mu aktualni četverogodišnji mandat istječe tijekom 2027. godine.
Odluku još nije donio, iako prema zakonu ima pravo na još jedan mandat. Ističe kako će se prije odluke konzultirati s kolegicama i kolegama te razmotriti što je učinjeno tijekom protekle četiri godine.
– Bilo je izazovno, ali učinili smo mnoge lijepe stvari. Sveučilište u Zadru etabliralo se kao vrlo kvalitetno sveučilište. Pridonosi lokalnoj i regionalnoj zajednici, a sve smo vidljiviji i izvan granica naše domovine. Članica smo europske sveučilišne alijanse i ostvarujemo brojne bilateralne suradnje.
Naglasio je kako akademska zajednica, osim znanstvenog rada i obrazovanja, mora pratiti promjene u društvu i gospodarstvu, osobito u kontekstu razvoja digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije. Osvrnuo se i na kritike koje su uslijedile nakon njegova otvorenog pisma, a u kojima se problematiziralo zašto se rektor bavi ribarstvom i pitanjima Jadrana.
Pritom je pojasnio da Sveučilište u Zadru, s proračunom od oko 32 milijuna eura, najveći dio sredstava izdvaja za plaće zaposlenika te da se više od trećine proračuna kroz poreze vraća državi i lokalnoj i regionalnoj zajednici.
Njegova poruka o Jadranu, međutim, ostaje jasna: more se može i treba koristiti, ali samo odgovorno, uz poštovanje prirodnih ograničenja i svijest da je riječ o zajedničkom nasljeđu koje moramo sačuvati za buduće generacije.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.