O životu u ratnim okolnostima iz Lavova Alla Tatarenko

Prof. dr. sc. Alla Tatarenko, slavistica sa Sveučilišta Ivan Franko u Lavovu, prevoditeljica i književna kritičarka koja je mnoge hrvatske autore prevela i promovirala u Ukrajini, za Hrvatski radio javila se iz Lavova.

- Zahvalni smo hrvatskim prijateljima i Hrvatskoj što vas zbilja zanima što se događa s Ukrajinom, Hrvati znaju što znači biti napadnut. Danas sam slušala "Molitvu za Ukrajinu" u izvedbi hrvatskih zborova sa suzama u očima. Hvala vam na tim suzama!

O životu u Lavovu Alla Tatarenko dodaje.

- Lavov je zasad pošteđen strašnih zbivanja koja se događaju na istoku i u središtu Ukrajine. Zemljopis i ukrajinska vojska poklonili su Lavovu sretnu mogućnost da živi relativno mirno. S vremena na vrijeme čuju se sirene, to je nepredvidivo. Prvog dana rata raketirani su gradići u blizini, dakle nije bilo zavijanje u prazno. Lavov je sada centar Ukrajine za prihvat izbjeglica. Pristiglo je mnogo ljudi, zadatak nam je pomoći im. Jako mnogo ljudi volontira počevši od kolodvora gdje dočekuju nesretnike koji su morali napustiti svoje domove.

Ruska i ukrajinska kultura su isprepletene. Mnogi su pisci pisali na ruskom jeziku poput Gogolja, no kad on piše o Ukrajini, jezik mu je pun ukrajinskih riječi i pojmova, iako se to možda ne vidi u prijevodima. Povijest književnosti je kompleksna. U stvaralaštvu najvećeg ukrajinskog pjesnika koji je simbol ukrajinskog naroda Tarasa Ševčenka, postoji korpus pjesama na ruskom jeziku, ali ono što je napisao na ukrajinskom jeziku je književna Biblija ukrajinskog naroda.

Zamjera li netko Ševčenku što je pisao na ruskom? Naravno da ne. I u suvremenoj ukrajinskoj književnosti ima pisaca koji pišu na ruskom, no sve ih je manje. Ne zato što im netko ne dopušta pisati na ruskom, nego zato što žele pisati na ukrajinskom bez obzira na to jesu li etnički Rusi ili ne. Primjerice u Hrvatskoj dobro poznat pisac Andrij Kurkov koji je preveden na hrvatski i predsjednik je ukrajinskog PEN-a, pisao je cijelog života na ruskom jeziku. No, svi znamo njegovu poziciju jer javno nastupa i ukrajinski je rodoljub. Yuri Makarov je etnički Rus, ali se određuje kao politički Ukrajinac. Za ukrajinsku književnost je najbitnije, smatra Tatarenko, ne kojim je jezikom napisana nego što se piše i kako se piše. Ukrajina osim Ukrajinaca i Rusa ima i stanovnike drugih naroda i narodnosti, Poljake, Bugare i druge. Svi su oni ukrajinski državljani i ukrajinski pisci ako se osjećaju ukrajinski u duši. 

U 21. stoljeću došlo je do veoma aktivnih kontakata s hrvatskom književnom scenom. Jedna od najzapaženijih knjiga s početka devedesetih bila je Antologija hrvatske ratne poezije „U ovom strašnom času“. To je prva hrvatska pjesnička antologija koja je objavljena u neovisnoj Ukrajini. Nakon toga pojavile su se knjige različitih profila, a njihov izbor diktirali su uglavnom prevoditelji jer nakladnici nisu poznavali hrvatsku književnost. Zahvaljujući promotorskim aktivnostima pjesnika Jurija Lisenka koji je bio diplomat u Hrvatskoj, pojavio se prijevod romana "Konstantin Bogobojazni" Sime Mraovića. 

2006. je objavljena je antologija hrvatske suvremene proze „Hrvatski mozaik“. Imala sam čast biti urednica tog izdanja, a htjeli smo prikazati što više različitih glasova suvremene hrvatske književnosti. Objavljena su i dva dvojezična izdanja antologija u nakladi Sveučilišta u Lavovu: mlade hrvatske poezije „Kad se slova presele na tvoje lice“ i proze „Lađa od riječi“. Ti su projekti potaknuli niz prijevoda: knjige Zorana Ferića, Renata Baretića, Miljenka Jergovića, Nade Gaši, auotre mlađe generacije poput Marka Pogačara, Alena Brleka, Slađana Lipovca, ali i starije poput Ive Brešana, Slavenke Drakulić, Dubravke Ugrešić. Objavljen je i Zoran Žmirić, a najnoviji prijevodi koje smo objavili su "Doba mjedi" i „Bosanske drame“ Slobodana Šnajdera. 

Hrvatski pisci predstavljaju se i u časopisima, tematskim brojevima, na književnim festivalima, imamo prevoditelje koji revno promiču hrvatsku književnost. Rat je, nažalost, obustavio dva već gotovo završena prevoditeljska projekta, ali da ne ureknem, prešutjet ću o čemu se radi jer se nadam da ćemo neki drugi put, u nekom mirnijem životu, razgovarati o tim svježe objavljenim prijevodima. 

Zašto prof. dr. sc. nije pobjegla u Poljsku u blizini čije granice se nalazi, kako se uopće zaljubila u južnoslavenske književnosti i kakvu su joj podršku pružili hrvatski književnici i književnice – poslušajte u emisiji Razgovor s povodom .