Imamo li dokaze da je Pepeljuga dobra?

 U emisiji Etički ataše Kristijan Vujičić, razgovara o kritičkom mišljenju u nastavi i svakodnevici te o tome što predstavlja krilatica „učenje za mišljenje“. S filozofom Brunom Ćurkom promišlja o različitim pristupima kritičkom mišljenju tijekom povijesti u promišljanjima filozofa kao što su, primjerice, Sokrat, Aristotel, Francis Bacon, René Descartes i John Dewey. Povod razgovoru je njegovo djelo  "Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike filozofa"  objavljeno svojedobno u izdanju Hrvatskog filozofskog društva, a u kojem se pokazuje nužnost odgoja i obrazovanja za kritičko mišljenje, uz odličan pregled razvoja takvog oblika mišljenja kroz povijest filozofije, ali i općenito. 

Filozof Bruno Ćurko zaposlen je kao izvanredni profesor na Učiteljskom odsjeku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirao je 2012. godine s temom „Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike“. Član je Odbora Međunarodne filozofske olimpijade i su-osnivač Udruge Mala filozofija, pri čemu je osobno odradio više od tisuću radionica s djecom i mladima u Hrvatskoj, Europi, Kini i Južnoj Koreji. Voditelj je ekspertne Radne skupine Ministarstva obrazovanja za izradu kurikuluma novog nastavnog predmeta Svijet i ja. Član je uredništava različitih znanstvenih časopisa, a obnašao je i dužnost predsjednika Hrvatskog filozofskog društva. Suautor je nekoliko udžbenika i priručnika, te autor velikog broja znanstvenih članaka, kao i spomenute knjige "Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike".

U nekim stvarima u školskom sustavu iako živimo u digitalnom dobu ništa se nije promijenilo od prije 100 i više godina govori nam filozof Bruno Ćurko koji se u svojoj knjizi "Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike"  referira i na Johna Deweya pragmatističkog filozofa, pedagoga i psihologa ,utemeljitelja suvremene teorije kritičkog mišljenja te autora poznatog djela "Kako mislimo" iz 1909 godine.

- On je kritizirao školski sustav koji se bazira na kratkotrajnom pamćenju informacija i do dan danas to se nije promijenilo. On kaže da trebamo učiti djecu kako misliti a ne što misliti. Danas dijete dobiva ogroman broj informacija u jednom danu, na primjer prema nekim istraživanjima dijete od 6 godina dobiva više informacija u jednom danu nego što ih je primio odrastao čovjek u srednjem vijeku za cijeli život. Dakle idemo ih učiti kritičkom mišljenju da se znaju snaći u toj gomili informacija. Dewey je već tada vidio da ljudi koje ne znaju kritički misliti da ih je lakše manipulirati, puno su poželjniji kao poslušni građani.

Od svih reformi bitnije je ulagati u nastavnike, tvrdi Bruno Ćurko.

-Sad imamo novi kurikulum u kojem piše gotovo za sve predmete nužnost razvijanja kritičkog mišljenja. Pitanje je koliko se to primjenjuje u praksi . U filozofiji, etici i logici su takva razmišljanja uključena no mislim da sve ovisi o nastavniku kako pristupaju predmetu. Neki su briljantni neki se baš i ne trude. Mislim da je od svih reformi bitnije da ulažemo u nastavnike.

 Ne možemo donijeti neki etički sud bez kritičkog promišljanja jer prihvaćanje nekog etičkog stava ili moralnog suda bez uporabe kritičkog aparata zasigurno dovodi do dogmatskog prihvaćanja određenih neprovjerenih sudova stoga su odgoj i obrazovanje nužni za kritičko mišljenje kroz obrazovne sustave govori Ćurko.

-Imali smo nekoliko europskih projekata s osnovnoškolcima u kojima smo htjeli vidjeti kako da oni sami dođu do zaključka što je dobro, što je loše. Danas ljudi prihvaćaju stavove koji same ne promisle nego kažu na primjer „tako kaže tradicija“. E sad, je li tradicija u krivu? S djecom je zanimljivo kad ih malo pomakneš iz sigurnog mjesta. Na primjer pitali smo ih znaju li neku priču da je netko dobar a da je drugi loš prema njima. Odgovorili su Pepeljuga. No postavlja se pitanje po čemu je Pepeljuga dobra. Imamo li za to dokaze? Oni kažu, ona je dobra jer sve sluša. No ne sluša. Pobjegla je na ples. Ona je dobra zato jer pere i kuha. Znači svi su dobri koji peru i kuhaju. Na kraju dođemo do toga da mi nemamo dokaza da je ona dobra, ni da je princ dobar. Pa dobro, kažu oni, dobra je dobra vila. Ali što ako je ona dobra samo od 8 do 4 a poslije? Tako malo po malo ih pokrećemo na razmišljanje, što je dobro, pravedno…

Filozof Bruno Ćurko je i su-osnivač Udruge Mala filozofija unutar koje je odradio više od tisuću radionica s djecom i mladima u Hrvatskoj, Europi, Kini i Južnoj Koreji.

-Sad trenutno imamo tri projekta. Jedan je Zoom out, to je poticanje čitanja, kritičkog mišljenja i tolerancije kod djece, drugi je Young minds a tri temeljna pojma su mentalno zdravlje, kritičko mišljenje i filmovi te najnoviji projekt koji proučava promjene u obrazovanju od 90-tih do danas a mi smo dobili zadatak da istražimo koliko se promijenio odnos učitelja i učenika.

O ostalim projektima i radionicama, o tome kako uvježbavati kritičko mišljenje u svakodnevnom životu, što trebamo činiti za daljnji razvoj kritičkog mišljenja u našem društvu na svim razinama poslušajte između ostalog  u emisiji Etički ataše autora Kristijana Vujičića i urednice Gordane Ostović 13.11.2025 u 15:05 na Trećem programu Hrvatskog radija a potom i u Slušaonici.