Kako književnici promišljaju likovnost?

U Razgovoru s povodom poslušajte Milana Bešlića o tome kako je pjesnik Vladimir Vidrić živio u ateljeima slikara, kako je Josip Bratulić likovno uredio Frangešovu Povijesti hrvatske književnosti i kako je Tonko Maroević, poput Salvadora Dalija, obradio motiv Gradive.

Milan Bešlić svestrana je umjetnička osobnost – likovni i književni kritičar, esejist, autor brojnih izložbi i likovnih monografija te dokumentarnih filmova o suvremenim hrvatskim likovnim umjetnicima, kritičarima i književnicima. U knjizi Eseji piše o odnosima književnika i likovnih umjetnosti. 

U zbirci ogleda i razgovora Eseji Milan Bešlić navodi zanimljivosti o raznim vrstama bliskosti književnika i likovnosti. U prvom eseju naveo je i neke anegdote o jednom od najvažnijih pjesnika hrvatske moderne Vladimiru Vidriću.

Riječ je o pjesniku koji je jedan od utemeljitelja hrvatske moderne, on je evergreen hrvatske poezije koji će nas, ovdje koji govorimo, isto tako nadživjeti. Kada će biti 2124. godina, opet će se o njemu govoriti. On je, za razliku od ondašnjih utemeljitelja moderne koji su bili uglavnom iz ruralnih sredina, bio iz urbane sredine, budemo tako rekli - „zagrebački dečko” iz odlične agramerske kuće, što je tada značilo nešto drugo nego danas. Odnos prema likovnosti istaknut je i kod Vidrića. Nije slučajno da je on išao u ateljee pa i živio u njima, primjerice u ateljeu slikara Bele Čikoša Sesije.

Bešlić ističe i da je golemi opus akademika Josipa Bratulića usko povezan s likovnošću.

U kanonskoj knjizi Povijest hrvatske književnosti, koju potpisuje akademik Ivo Frangeš, pa se može reći da je Frangeš hrvatski Francesco De Sanctis, ima za glavnog suradnika Josipa Bratulića koji mu radi likovne priloge. Frangeš je dobro dobro znao što njemu može napraviti poštovani Bratulić. Kapitalna djela hrvatske pisane književnosti postoje u likovnim dokumentima, faktima koji su fotografirani i zabilježeni. Izbor tih djela Frangeš je povjerio Bratuliću. Frangeš je u toj kapitalnoj knjizi, koja je eruditska sinteza znanja, pozvao Bratulića, velemajstora poznavanja hrvatske starije književnosti, da mu likovno to analogno prati. I Bratulić je to napravio maestralno.

Svestrani Tonko Maroević, koji je bio i književnik i povjesničar umjetnosti, u svojoj je poeziji često tematizirao i rašlanjivao likovne motive. U zbirci pjesama iz 1986. bio je to Motiv Genoveve, a u zbirci Redak mulja, redak pjene iz 2013. motiv Gradive.

Ishodište poezije u toj knjizi je likovno. U ciklusu Pjevanja Tonko Maroević opservira jedno antičko djelo, koje se zove Gradiva. To je jedan reljef koji u fragmentima sačuvan nakon erupcije Vezuva. Riječ je o reljefu na kojem je prikazana djevojka koja hoda. Sad je Maroević taj motiv u hrvatskom jeziku interpretirao u ciklusu koji naslovio Motiv Gradive. Činjenica je da je taj motiv bio nadahnuće i Salvadoru Daliju, kao i dadaistima. Maroević se u tom likovnom motivu dohvatio najtežega zahvata, osobito u kiparstvu, a to je pokret. Riječ je o koraku, a korak je futuristički. Kretanje točke u prostoru je Tonkova prava ispodtekstna motivacija koju je u tom ciklusu izvanredno interpretirao.

Emisiju Razgovor s povodom s Milanom Bešlićem možete poslušati u ponedjeljak, 23. rujna u 10 sati i 30 minuta, te reprizu u nedjelju, 29. rujna u 16 sati i 3 minute. Autor i voditelj je Davor Šalat, a urednica Manuela Frkić Žaja. 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za OS, Android i Huawei.