Knjiga Irene Matijašević bila je na Frankfurtskom sajmu knjiga

Irena Matijašević piše jednim od najosebujnijih rukopisa na aktualnoj hrvatskoj književnoj sceni. Radi se o dubinskoj introspekciji koja upotrebljava i nadrealistička sredstva, a u njezinim kratkim proznim zapisima pojavljuju se narativni, poetski i esejistički elementi. To je izrazito vidljivo u njezinoj novoj knjizi Zapisi ribljeg repa. Među drugim hrvatskim knjigama, i ova je knjiga bila dio naše ponude na Sajmu knjiga u Frankfurtu. 

Irena Matijašević književnica je, urednica i novinarka na Trećem programu Hrvatskog radija. Dosad je objavila devet knjiga raznih žanrova - od pjesama, poetske drame, dvaju romana do kratkih proznih zapisa. Njezina nova knjiga Zapisi ribljeg repa, objavljena u nakladi VBZ-a, sastavljena je od mnoštva kratkih zapisa povezanih dubinskim promišljanjima o svojoj nutrini, ljudima oko sebe, ljubavi, jeziku i književnom stvaralaštvu koje čovjeku otvara put prema duhovnoj slobodi. Autorica povremeno koristi nadrealističku tehniku kako bi se oslobodila ustaljenih misaonih obrazaca. A urednica knjige Ana Brnardić ističe da knjiga kombinira ljubavni govor i vrstu introspektivne bajke. 

Knjiga Zapisi ribljeg repa sastavljena je od kratkog pripovijedanja, elemenata esejističnosti, misaonosti, svakodnevice, donekle ocrtanih likova i zaokruženosti knjige od početka do kraja. 

To su bila neka dosta teška razdoblja u životu u kojima me je pisanje zacjeljivalo. I ta noć je bitna, i ti likovi Alice i redovnika koji su potpuno imaginarni. S njima junakinja Tanja razgovara, a oni se javljaju kao vrlo bitni i nosioci su bajkovitog i nadrealističkog elementa. Knjiga je dovoljno odstajala u rukopisu da bih uočila njezine dubinske povezanosti koje nisu na površini. Knjiga je homogena, ali na dubokoj podsvjesnoj razini. Tek kad se iskristalizirao taj zadnji simbol ribe kao krhotina, odnosno zapisa ribljeg repa, ja sam bila zadovoljna, kaže Irena Matijašević.        

Autorica pri pisanju često kao sugovornika zamišlja svojeg bivšeg ljubavnog partnera. Odnos s njime razrađuje tako da joj je on najviše pridonio u spoznaji same sebe i da ju je taj odnos ispunio i na neki način učinio samodostatnom. 

Da, on je bio bitan jer je knjigu ipak trebalo zavrtjeti u nekoj priči pa uz tu svakodnevicu, obitelj i posao, zavrtjela se i ta neka priča o bivšem ljubavnom partneru. On je očito bio fatalan zbog toga što je i sam umjetnik i što je biće velikog intenziteta. Ova knjiga tematizira i intenzitet afekata koji se onda racionaliziraju kroz pisanje. Junakinja Tanja u njemu je našla srodnu dušu, shvatila je da i on bez racionalizacije tako intenzivnih afekata ne bi preživio ovaj život. Taj intenzitet ih je povezivao u ljubavi, ali i u dubini koja ih je spajala, kao i dubini sjećanja na tu vezu. zaključila je Irena Matijašević.      

Ovdje možete poslušati cijeli razgovor s Irenom Matijašević u emisiji Razgovor s povodom: