Hrvatski radio

Treći program

14:17 / 26.02.2022.

Autor: Igor Ružić

Milo Rau: Loš aktivizam treba ostati izvan umjetnosti

redatelj Milo Rau

redatelj Milo Rau

Foto: Jorg Carstensen / DPA

Milo Rau u posljednjih desetak godina postao je jedan je od najvažnijih i najzanimljivijih europskih kazališnih i filmskih autora. Rođen 1977. u Bernu, studirao je sociologiju, njemački jezik i romanistiku, ali ne i kazalište ili kazališnu režiju, što ga svrstava upravo u one koji su se kazalištem zarazili posredno i pristupili mu tako, dakle ne kao zanatu nego kao jeziku koji ima svoja ograničenja, ali i nebrojene mogućnosti koje akademsko šegrtovanje možda ne bi tako uspješno otvorilo. 


Već sam naziv produkcijske kuće koju je osnovao 2007. i koja stoji iza velike većine njegovih radova, "International Institute of Political Murder" ili Međunarodnog instituta političkog ubojstva, govori o tome što je tim jezikom želio postići. Naglašena političnost i nesputanost nacionalnim, jezičnim, kulturalnim i ostalim barijerama te provokativnost u otvaranju pitanja represije svih vrsta, ali i njezine pozadine. Od 2018. Milo Rau je umjetnički ravnatelj gradskog kazališta u belgijskom Gentu.

Rad Mila Raua, bez obzira na to kojim se medijem ili kojom kombinacijom medija, izraza, žanrova ili načina u pojedinom projektu služio, uvijek ima istu ne notu nego temelj angažiranosti te, kao i svaka prava angažiranost, provokacije. U tom shvaćanju, žrtve političkog ubojstva mogu biti i počinitelji, ako su društvenim okolnostima dovedeni do ruba pa se binarnost pitanja žrtve i krivca, što je ionako tema viktimologije, medicinske patologije i pravosuđa, u njegovim radovima nerijetko, eksplicitno ili implicitno postavlja kao trokut u kojem je taj treći kut onaj najvažniji. Kao i u kazalištu: antagonista i protagonista razlučuje gledatelj sam, svojim razumijevanjem i prepoznavanjem, empatijom i skepsom, analizom i sintezom. Nije stoga nimalo čudno da je upravo sudnica ili suđenje kao proces, temeljni model mnogih njegovih predstava, filmova i akcija, a pitanje stvarne krivnje i kazališne presude u sasvim konkretnim slučajevima temeljni motiv.


Dvije su predstave i jedan film, dosad došli do domaće publike, ne računaju li se snimke predstava koje su mnoga europska i svjetska kazališta puštala na svojim internetskim stranicama u vrijeme najžešćeg pandemijskog zatvaranja. Na Festivalu svjetskog kazališta došle su "Pet lakih komada" i "Obitelj", a na ZagrebDox "Novo evanđelje".


Milo Rau gostovao je na Filozofskom teatru sa Srećkom Horvatom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 20. veljače 2022. Tom prilikom snimljen je i razgovor emitiran u ovom izdanju emisije Theatralia, koju autorski potpisuje Igor Ružić.

- Slažem se da loš aktivizam treba ostati izvan umjetnosti. Istodobno, ne mogu vidjeti razliku između kazališta i aktivizma. Opet, kazalište koje nije praktično i ne želi to biti, tj. ne želi barem pokušati ostvariti ono što propovijeda, predstavlja loš aktivizam i to je raskorak koji ne mogu prihvatiti. Ako pogledate unatrag na Grke i antičku tragediju, a spominjali smo maloprije Orestiju, kod njih ta vrsta raskoraka nije postojala. Politika i reprezentacija života politike, ali i društva samog na pozornici bile su ujedinjene, bile su zapravo jedno. Tvrdnja na pozornici ili u javnom životu kod njih je bila jednakovrijedna i povezana. Inzistiranje da se one razdvoje je buržoaski trik kako se ništa ne bi promijenilo. Kao i želja da se stalno ponovno postavljaju isti komadi, na primjer Čehov ili, kad smo već kod njih, stari Grci. Međutim, stari Grci nisu stalno igrali iste tekstove, rekao je Milo Rau, govoreći o aktivističkom angažmanu u kazalištu.


Milo Rau o različitim medijima i umjetničkim vrstama koje koristi


- Za mene, kao gledatelja i kao autora, zanimljivije je istodobno raditi film, predstavu, knjigu, kongres i kampanju, nego samo jednu od tih stvari. Studentima kažem da iako studiraju sociologiju, režiju, glumu ili kreativno pisanje, možda to ne znači da će u životu uvijek morati upravo to i tako raditi. Tema i kontekst će im reći koju formu će koristiti, kamo će otići.

Dakle, sasvim mi je prirodno da odlučim napisati knjigu, a da se iz toga stvori predstava, kampanja, kongres i na kraju film i konferencija. Jedan od mojih omiljenih glumaca lijepo je to sažeo rekavši da mu je normalno s drugim redateljima ne znati gdje će proces završiti, ali da kad radi sa mnom nije siguran ni gdje počinje.

Milo Rau

Milo Rau o predstavi "Obitelj"


- Prikazana je jedna obična večer, djeca uče engleski, roditelji gledaju televiziju, svi zajedno večeraju i nakon toga se objese. Moj omiljeni kazališni autor Jérôme Bel rekao je da mu je to najbolja predstava koju je ikad vidio jer je to prva tragedija novih vremena, u smislu da su protagonisti shvatili, a pokušavaju i nas natjerati da shvatimo, kako je sve što su radili do tog dana bilo pogrešno i da bismo možda samo trebali potpuno prestati sve to raditi. Meni osobno jedan od najboljih prizora u predstavi je priča koju majka ispriča netom prije nego što se svi objese. Priča ide ovako: navodno je neka djevojčica tražila Gustave Flauberta, "najvećeg pisca na svijetu" da joj napiše razglednicu, a on joj je, nakon što se na tjedan dana zatvorio u svoju hotelsku sobu kako bi je napisao, vratio razglednicu s tekstom: "Pozdravi s rivijere, Flaubert". Dakle, to je maksimum koji smo u stanju dosegnuti i zato je ta predstava beketovska u svojoj biti, iako je u realizaciji sasvim konkretna.


Opširnije poslušajte u emisiji Theatralia u ponedjeljak, 28. veljače, od 08:45 na Trećem.

prije

3 dana

Europski mozaik

S izložbe MUO-a u tršćanskom kazališnom muzeju

Emisija

Theatralia

Emisija je koncipirana kao kazališni magazin o kazalištu i „oko kazališta“ koji prati i kritično reflektira aktualna kazališna događanja središnjega, ali i drugih tijekova teatarske prakse u Hrvatskoj i inozemstvu, s naglaskom na mediteranski i srednjoeuropski te zapadnoeuropski kazališni krug.

Poslušajte u Slušaonici