Ilustracija
Foto: - / Pixabay
Razgovaramo o određenju čovjeka kao povijesnog odnosno vremenitog bića koje na strog i nerazdvojiv način utjelovljuje vezu prošlosti i sadašnjosti te kao treću sastavnicu pripaja budućnost na koju je čovjek u konstantnoj aktualizaciji upućen. Odgovor na pitanje mogućega scenarija budućnosti, eksplikacije mogućih gibanja i manifestacije aktualizacijâ, opravdano je potražiti u povijesnoj refleksiji. O tome govori Bernard Špoljarić, magistar filozofije.
“Egzistencijalisti – prije svega mislim na Alberta Camusa – prepoznali su pod pojmom apsurda nešto osobito, a to je da se apsurd ne nalazi ni samo u svijetu ni samo u čovjeku, nego upravo u mjestu gdje dolaze u dodir čovjek i svijet, odnosno gdje čovjek primjenjuje svoja očekivanja na sliku svijeta, koji pokušava antropomorfizirati.”
Bernard Špoljarić
- Kada čovjek uvidi da svijet nema antropomorfnu narav – javlja se očaj i osjećaj apsurda. Da bi se to izbjeglo, bitan povijesni tijek treba misliti na razini umskog i spekulativnog, gdje čovjek sam određuje vlastiti okvir i smjer djelovanja, objašnjava Špoljarić.
“Kritičko mišljenje znači suđenje, sudište, ali to se ne smije pretvoriti u osudu, nego treba dopustiti razumijevanje i odvagivanje onoga što je valjano te razabiranje na koji način želimo određene aspekte sačuvati, a koje preoblikovati, a ne odbaciti, jer sve što je sadržano u povijesti uvijek je živo na određeni način u sadašnjosti iz koje će se dalje razvijati naše kretanje prema budućnosti.”
Bernard Špoljarić
U emisiji Kozmos i etos također govorimo o povijesnome mišljenju, o razlici između povijesti i historije, o pitanju čovjeka preko pitanja povijesti, o periodizaciji povijesti, o moderni i postmoderni te o pogledu u budućnost.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.