Parni valjak ekskluzivno kod Turkija na HR2

Zlatko Turkalj Turki, urednik i voditelj emisije Music Pub u koncertnom studiju ugostio je članove jednog od najboljih hrvatskih sastava - Parnog valjka.

Hus, danas ćete nam pjevati i svirati uživo. Tome se jako veselimo, ali prije godinu dana, baš u Music Pubu, razgovarali smo može li i hoće li Parni valjak ići dalje te ako da - kako? Ti i Brk tada ste bili rekli kako bi bilo šteta da se vaša glazba, pjesme koje publika voli, više ne izvode, da ih ne svirate vi. Uz to, Brk je lijepo rekao: „Što bismo drugo mogli tako lijepo raditi kad nam je glazba i sviranje život.” Hus, u tvojem slučaju, Valjak je tvoj život. Godinu dana poslije pokazalo se da je cijeli sastav napravio dobre poteze, dobro ste procijenili kada ste birali pjevača i odlučili dovesti Igora u Parni valjak. Ali, zanima me je li bilo drugih problema unutar grupe? Mislim na vrbovanja jer su uz tebe, rekao sam, sve virtuozi, glazbenici koje bi svatko poželio za suradnike te ih imati u svojem timu. Jesu li kolege tada osjetile da je možda pravi trenutak Husu oteti nekoga od članova sastava?

Hus: Pa ne znam, to moraš njih pitati. Do mene ništa nije došlo. Nije bio neki prijelazni rok u pitanju, koliko ja znam.

Preksi: Nismo ti ništa htjeli govoriti!

Čekali ste što će se dogoditi.

Preksi: Vjerovali smo da postoji nada.

Da, dobro, ali to pokazuje koliko ste dobra ekipa. I rekao sam, tražili ste najbolje rješenje za ono što se može dogoditi i kako ćete dalje. Moram vas pitati, vratiti se na dva izvrsna koncerta posvećena Akiju. Jedan je bio u zagrebačkoj Areni, drugi u pulskoj, a nazvali ste ih "Dovoljno je reći Aki". Govorimo o jako emotivnim koncertima, koji su imali posebno ozračje i miješane osjećaje. Jesu li ti koncerti tada bili poticaj, najbolja moguća potpora da Parni valjak mora ići dalje? Jesu li vam oni dali snagu? Bili su dokaz koliko publika voli Akija, ali i pjesme Parnog valjka.

Hus: Pa teško mi je reći, znaš, nekako je... Meni je... Meni su ta oba koncerta u nekakvoj magli. Vrlo miješani osjećaji. Samo znam kako me je, nakon što smo završili pulski koncert, strašno pogodilo kad sam shvatio da nemamo ispred sebe ništa. To mi je bio jedan šok. Mislim kako smo svi tijekom organizacije tih koncerata, proba, izbora gostiju, bježali od činjenice da njega zaista nema. Moram priznati da je bilo teško. Sam sa sobom vodio sam kojekakve razgovore o tome što dalje. Onda sam shvatio kako ću se jednostavno osušiti, kao neki stari cvijet, ako nemam razloga da se ujutro budim i idem u vježbaonu. Evo, neka bend govori u svoje ime, ali čini mi se da je to bio zajednički osjećaj – moramo jednostavno svirati jer je to u nama.”

Preksi: Dobro je Hus to rekao. Mi smo stvarno, baveći se organizacijom tih koncerata – mislim svemu što ide uz te koncerte – nekako stavljali u stranu činjenicu da Akija nema i, što god učinili, mi ga ne možemo vratiti.

Hus: Zapravo se nije razmišljalo o nekoj budućnosti, ja barem nisam, dok nije završio taj pulski koncert. Kao što sam rekao, onda me je to pogodilo. Ali negdje, u tom prostoru, u pripremama, iskristalizirali smo ideju da želimo ići dalje, želimo svirati.

Preksi: ,,A, nije, nije! Nakon toga smo se sastali, nije poza što je rekao Hus, on je stvarno jednog dana rekao: „Ljudi, ja ne znam! Ako ne budemo nešto radili, otići ću ja za Akijem.“ Sada to zvuči malo patetično, ali bilo je onako šokantno. Evo, tu su svjedoci.

Slične konstrukcije rečenica imao je i Brk u to vrijeme. Ne baš tako teške, ali rekao je u Music Pubu: „Što da radim? Jedino to znam.“

Preksi: Upravo to! Ne znam mogu li ljudi razumjeti kad se čovjek cijeli život ostvaruje u nečemu i onda mu netko sve to oduzme – figurativno rečeno. Bez Akija kao da nam je sve to netko uzeo. Ako se ne varam, onda smo zapravo prvi put počeli ozbiljno razmišljati.

Moram reći, meni je Parni valjak, uz sve goste koje ste imali na koncertima, sjajno zvučao i kada ste vi izvodili svoje pjesme, bez gostujućih pjevača. Igore, ti, Hus i Brk gostovali ste kada su službeno objavili da si ti u Parnom valjku. Tada smo saznali detalje o pozivu za audiciju i tvojem dolasku u sastav. Samo podsjetnik, nekoliko puta si pokušavao doći, ali te, navodno, prehlada spriječila. Igore, nakon gotovo godinu dana, možeš li nam reći je li to baš bila prehlada ili ipak trema jer si htio još malo vremena kako bi se bolje pripremio? Pazi, doći među takve glazbenike i reći: „Dobar dan! Ja ću sada pjevati“, mislim da baš nije jednostavno. Ili je? Kako je tebi bilo?

Igor: Pa, nije bila ni prehlada ni gripa, bila je korona.

Hus: Prilično dobar izgovor. (smijeh)

Igor: Prije svega moram reći da je meni jako čudno tu stajati. Imam osjećaj kao da sam u niskom startu. Svi su tu sa instrumentima i samo čekam da počnemo svirati.

Da, svirat ćete nam! Ali, molim te, reci nam, u vrijeme kada si došao u Valjak, sve je bilo puno emocija, tuge. Ti si ušao u bend, trebalo je sve pripremiti i početi. Jesi li se malo raspitivao o Husu, Brku i ekipi? Znao si da su oni odlični glazbenici, ali nisi mogao znati kakvi su u poslovnom svijetu. Jesi li razmišljao što ćeš im prvo reći, kako ćeš osvojiti Preksija, Beru, Dadu?

Preksi: Teško, jako. (smijeh)

Igor: Pa, evo, mislim da njihove karijere govore sve o njima. Nisam se previše raspitivao, jednostavno sam se prepustio slučaju da ih upoznam onakve kakvi oni jesu, i stvarno su super.

Jesu li oni odmah to dopustili? Je li svatko od njih odmah imao taj popustljivi prijateljski pristup ili je vlado gard: „Znaš li ti koliko sam ja u Parnome valjku?“

Igor: Ma ne, ono, počela je zezancija odmah. Mislim da je to bio prvi znak nekakve ekipne opuštenosti. Stvarno su bili svi srčani, svi su bili nekako veseli što ćemo, ono, zasvirati. I onda kad smo zasvirali, ta sreća je još malo narasla (smijeh). I tako je, eto, počelo.

Jesi li ih pjevanjem kupio na prvim probama?

Igor: Pa ne znam, ja mislim da bi ipak trebali oni odgovoriti na to pitanje.

Malo tko na početku karijere, ali i od afirmiranih pjevača, ne bi propustio takvu sjajnu mogućnost. Ponudu, poziv Parnog valjka da bude u njihovu timu. Znamo da je Valjak jedan od naših najuspješnijih i najboljih sastava, s velikim repertoarom. Koliko je tebi trebalo vremena da sve naučiš i svladaš? Brzo ste počeli imati koncerte.

Igor: Moram priznati, ispočetka je stvarno bilo malo teško, i psihički i emotivno. Stvarno sam se preispitivao, u početku skoro svaku večer prije spavanja, je li to, ono, prava odluka? Ali, ne znam, svaki put kada bih došao na tu probu, mene je kupila ta njihova strast i ljubav prema tome što oni rade. To je stvarno nešto toliko iskreno i predivno da sam rekao: „OK, tako želim živjeti u životu i na taj način želim sve manifestirati.“ I stvarno, ono, evo iz dana u dan, iz probe u probu, od cijele ekipe učim toliko puno da ne znam, jednog dana, kako ću naći ekipu s kojom ću svirati, koja će mi tako moći nekoga nadomjestiti.

Preksi: Jednoga dana ćeš ti nekoga učiti!

Čekaj, čekaj, ali zašto bi tražio neku drugu ekipu?

Igor: Ma ne, pričam za nekih sto godina.

Preksi: Zato što je dvostruko mlađi.

Hus: Iz bioloških razloga.

Mislio sam da nije nešto na pomolu, a da ne znamo. (smijeh)

Hus: Samo biologija.

Kad govorimo o repertoaru Parnog valjka, pretpostavljam da si dobar dio pjesama znao jer njihove pjesme znamo svi.

Hus: On je mislio da zna.

Igor: Da, to je ta razlika.

Preksi: Bio je dosta uvjeren u to.

Hus: Došao je Brku u ruke, u njegovu studiju. I to mi je bio znak! E, taj momak, kad može to preživjeti zaslužuje šansu. (Smijeh). I nikad nije pitao, kad smo pokušavali, imali razgovore o poslovnom dijelu i novcima, bježao je od toga. Ma ne, to me ne zanima.

Kakav sjajan suradnik, pjevač.

Hus: Da. Evo, i dalje...

Brk: Još ne traži ništa.

Ne traži ništa, a dao bi sve!

Hus: (smijeh) Zar to nije savršeno?

Igore, koju si pjesmu otkrio? Koja ti se baš sviđa, a prije dolaska u Valjak nisi znao za nju?

Igor: Pjesma Ljubav. Definitivno! Nekako i sama poruka koju nosi ta pjesma. I kad sam je otkrio, ta melodija i aranžman, sve me kupilo na prvu, jedva sam čekao da je nekako razradimo i da ju zasviramo. To je bila jedna od prvih. Onda su poslije još došle Opet se smijem i druge.

A, kad si čuo prvu pjesmu Parnog valjka u kojoj si ti glavni vokal? Mislim na pjesmu Moja glava, moja pravila. Jesi li tada rekao: „Eh, više se ne preispitujem u večernjim satima“, kao što si nam objašnjavao, „to je sad to, to je moj bend.“

Igor: Ma, ja mislim da je to... E, više se ne pitam, možda se tek pojavilo, na prvom, drugom, trećem koncertu. Ne nakon pjesme. Singl je nešto čemu se pridaje, naravno, puno vremena i truda, a koncert je nekako mjesto gdje dobiješ odgovore na takva pitanja.

Hus, uz objavu pjesama Moja glava, moja pravila i Bogati će pobjeći na Mars, kao izvođača napisali ste Parni valjak feat. Igor Drvenkar. Je li prošao Igorov probni rok? Hoće li on odsad biti stalni član – pjevač Valjka – ili to i dalje tako funkcionira, kao gostujući, odnosno Parni valjak feat. Igor Drvenkar?

Hus: Pa, naravno da je član benda. To je, zapravo, teško mi je objasniti. Možda djelomično i zbog nas i zbog publike koja voli bend i voljela je Akija. Jednostavno jedna mala naznaka da je to neka nova priča, novi čovjek. Znaš, velika je hrabrost trebala Igoru da se konačno odluči doći na taj položaj jer je to, neizbježno, pod golemim povećalom. I negdje, možda, u tom smjeru su razmišljanja kad kažemo Parni valjak i Igor Drvenkar. Možda neka podsvjesna poruka da... Aki je jednostavno, uvijek će biti tu negdje s nama. Predugi dio života je on bio s nama da bi...

I sa svojom publikom.

Hus: I s publikom, pa sad odjedanput kao nešto Parni valjak ide s drugim pjevačem. Da, idemo s drugim pjevačem, ali s ovim malim. Nekom naznakom da je to neka nova priča i sa željom da se ne uspoređuje.

Hus, što se tebi posebno sviđa kod Igora?

Hus: Pa, ja mislim da je on izuzetno pozitivan lik, za početak. Na stranu talent, i glas, i to se podrazumijeva. Pa ne bi uopće bio u razmatranju, da ne kažem kako ne bi prošao prvu probu da nije tako. Ali, ono što mi je sjajno je to što je jednostavan, nekako je samozatajan, i veliki je radnik. Ništa mu nije teško. Mi imamo ozbiljan tempo. Ja mislim da se bend ne smije opustiti nikada. Mora stvarati novu glazbu, mora biti dobar i opravdati to neko povjerenje, tu ljubav koju u krajnjoj liniji na koncertima dobivamo od publike.

Da, to sam zato i pitao jer se vidi tvoje zadovoljstvo i sreća, kad se pojavljujete zajedno u medijima, što je Valjak ponovno aktivan. Izgleda da se odlično slažete i razumijete. Je li to i zato što je Igor dobar učenik, a ti dobar mentor pa sve štima?

Hus: Mentor, to meni tako akademski.

Dobro, ali maloprije si govorio o biologiji u poslu, zar ne?

Hus: Pa, dobro u redu.

Čisto zbog toga. Nešto malo više iskustva imaš u usporedbi s Igorom. (smijeh)

Hus: Nešto iskustva. Nešto malo više kilometraže, da. Mislim, vrlo je jednostavno. Ima dobru energiju, pozitivnu energiju. Znaš što sam često ponavljao, kod benda je jako bitno da ljudi mogu biti zajedno u malom prostoru dugo vremena.

A, da si ne idu na živce?

Hus: Mi imamo tu sreću. Naravno, posvađamo se gadno, ali to je uvijek u vezi s glazbom, pjesmama, ne znam, zvuka, bilo što, ali nije na nekoj drugoj razini. Dobro se zabavljamo.

A, vi se i dobro zezate. Gledao sam vas dvojicu u jednoj emisiji na Hrvatskoj televiziji kada je Igor govorio o svojem angažmanu u kazalištu. Sugerirao si mu da mora precizirati na koje kazalište misli. Naravno, na Komediju. (smijeh)

Hus: I dalje nije dovoljno precizno. (smijeh)

Cijelu emisiju poslušajte u Slušaonici HR2. 

Cijelu emisiju poslušajte i pogledajte na FB stranici HR2.