Laurencia: Jedna od najvećih balerina svih vremena u Splitu

Ravnateljica Gruzijskog državnog baleta Nina Ananiašvili dva je mjeseca s baletnim ansamblom splitskog HNK pripremala popularan gruzijski balet „Laurencia“. 

Dok je plesala ostvarila je zapažene uspjehe u svojoj zemlji, ali i u svijetu. Godinama je plesala u Sjedinjenim Državama, a tamošnja ju je kritika svojedobno proglasila jednom od najvećih svjetskih balerina svih vremena. Plesala je do 45. godine, a tada ju je gruzijski predsjednik pozvao da se vrati i obnovi državno kazalište koje se sastoji od Opere i Baleta.

Plesači gladni dolazili na posao

- U Tbilisiju je 2004. godine, kad sam se vratila, bila izuzetno teška situacija. Nije bilo struje, grijanja, čak ni hrane. Plesači su, unatoč tome što im je bilo hladno, što nisu dobivali plaću i što su bili gladni, dolazili svaki dan na posao i održavali kondicijske treninge. Na to ih nitko nije prisiljavao, radili su to jer vole to što rade i na taj su način spasili kazalište i ansambl. Za sve koji su onda živjeli u Tbilisiju bila su to stvarno teška vremena. Zato mi je bilo vrlo važno da im prvo osiguram dobru plaću što mi je predsjednik obećao da će i učiniti. Obećao mi je i da ću dobiti novac za predstave. 

Nakon toga počeli su putovati. Prvo putovanje bilo je u Sjedinjene Države s Labuđim jezerom gdje su dobili fantastične kritike. Novinari su pisali: „O, o dolaze Gruzijci koji nisu ništa lošiji od Marijinskog baleta! Kao ravnateljici Gruzijskog državnog kazališta, važno joj je da baletnom ansamblu osigura što raznolikiji repertoar – u njemu je najviše zastupljen bijeli balet, ali pleše se i moderni i suvremeni balet.

- Mislim da je za plesače važno da rade različite stvari. U modernom su baletu slobodniji, bolje osjećaju svoje tijelu, a nakon rada s pojedinim koreografima osjećaju da su se poboljšali i u klasičnom baletu.

Praizvedba „Laurencije“ bila je 22. ožujka 1939. godine. Balet je koreografirao jedan od najvažnijih koreografa 20. stoljeća Vakhtang Čabukiani. S obzirom na to da je u našoj zemlji nepoznat, ravnatelj baleta Pedro Cameiro odlučio je jedno njegovo djelo uvrstiti u splitski repertoar.

- To je Čabukijanijevo remek djelo. Šezdesetih godina taj je balet bio vrlo popularan u Sovjetskom Savezu, bio je na repertoaru Boljšoj teatra i Marijinskog kazališta, ali za njega se znalo i u Europi. Međutim, odjednom je nestao i sad je vrijeme da ga ponovno vratimo na pozornicu. Nedavno sam ga postavila u Minsku, netko drugi ga je koreografirao u Sankt Peterburgu, a silno sam sretna što mu dajem novi život u Hrvatskoj. U baletnoj povijesti Čabukianijevo ime zapisano je zlatnim slovima. On je napravio veliku promjenu za baletane, osmislio je za njih mnoge pokrete, varijacije i sola. Vakhtang je u sebi nosio gruzijski karakter, koji je sličan talijanskom i španjolskom, pa je u balet uvrstio pokrete iz narodnog plesa. Zato je bio jedan od reformatora klasičnog baleta.

Nakon plesne karijere Nina Ananiašvili često postavlja klasične balete, uglavnom obnove kao što je „Laurencia“. Unatoč tome što postavlja djela drugih koreografa, njima daje svoj koreografski pečat. Stoga ni u Splitu nije postavila originalnu Čabukianijevu verziju „Laurencije“.

Publika danas nema strpljenja za dugu predstavu

- Balet sam skratila i unijela sam više dinamike jer današnja publika više nema strpljenja satima gledati baletnu predstavu. Dodala sam više plesova u prvom dijelu jer svi u ansamblu žele više plesati, a zadržala sam Čabukianijeve karakterne plesove. Kad predstavu skratite s četiri čina na dva, morate voditi računa o tome da zadržite priču. U tome su mi pomogli glazbeni brojevi, a važno je spomenuti da je ukrajinski skladatelj Aleksandar Krein „Laurenciu“ skladao u suradnji s Čabukianijem. Oni su tu predstavu stvarali zajedno i njegova je glazba silno uzbudljiva, moćna i lirična i samo po sebi govori o ljubavi, ljepoti, borbi i slobodi. To je velika priča.

A priča je preuzeta od španjolskog pisca Lopea de Vege koji je u 17. stoljeću bio jedan od najoriginalnijih i vjerojatno najplodniji pisac uopće. Napisao je oko 1800 kazališnih komada, među kojima je i „Fuenteovejuna“ – drama kod nas prevedena kao „Ovčje vrelo“. Ona govori o revoluciji seljaka u 17. stoljeću koji su se pobunili protiv okrutne samovolje Komendatora. Protagonistica Laurencia danas je postala simbolom za žensku pobunu protiv sustava. Njegovi likovi pokazuju srčanost i odvažnost u borbi za pravdu, solidarnost s ostalim članovima zajednice, a opisuje se i strastveni ljubavni zanos – sve to čini ovo djelo svevremenim. 

A kakva je aktualna situacija u gruzijskom baletu? Po čemu je gruzijski balet poseban?

- Moj je ansambl međunarodan, no plesačice uglavnom dolaze iz naše baletne škole koju također vodim. Nedostaje nam više naših plesača jer se dječaci uglavnom odlučuju za nogomet ili Gruzijski nacionalni balet koji je popularniji i atraktivniji, no u njemu se ne pleše klasika, nego narodni plesovi. Što se tiče posebnosti, rekla bih da ga posebnim čini naš karakter. Gruzijci vole izvoditi. U Gruziji se gotovo svatko bavi nekom vrstom umjetnosti – ili pjevaju, sviraju gitaru, slikaju. To nam je u genima. I to nam pomaže i u kazalištu jer su plesači na pozornici vrlo zaigrani i jako dobri.

Nina Ananiašvili zadovoljna je i s članovima splitskog Baleta, a sviđa joj se i splitski HNK.

- Primjećujem poboljšanja u ansamblu, a silno sam sretna što radim u ovom prekrasnom kazalištu. Imam osjećaj da plesači uživaju i da rade sa zadovoljstvom. Ako umjetnici ne vole to što rade i ako ih na nešto morate prisiljavati, uvijek je teško. No, tu mi se čini da zaista žele plesati u ovom komadu što mi je baš drago jer nitko od njih nikada nije gledao ovaj balet. Neki od njih nisu nikada čuli za „Laurenciu“ i nadam se da će nakon predstave neki od njih posegnuti i za dramom „Fuenteovejuna“ Lopea de Vege.

Možda to učini i splitska publika. U svakom slučaju upoznat ćemo slavni Čabukijanijev balet i koreografa koji je obilježio baletnu povijest dvadesetog stoljeća, a naučili smo i to da ne smijemo miješati Gruzijski državni balet s Gruzijskim nacionalnim baletom koji početkom travnja nastupa u Zagrebu u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.