Međunarodni energetski forum - Interenef

U Zagrebu se u utorak idući tjedan okupljaju stručnjaci iz područja energetike i sigurnosti na međunarodnom energetskom forumu INTERENEF. Tema ovogodišnjeg skupa je novi energetski poredak. 

Organizator konferencije je Institut za europske i globalizacijske studije, čiji je predsjednik Anđelko Milardović bio gost Dnevnog ritma.

Vratimo se za početak malo u povijest, u 1975. godinu i poznat film Rollerblade sa sjajnim Jamesom Caanom poznatim i kao Sonyem iz Kuma 3. Radnja filma smještena je u 2018. godinu u svijetu u kome je nekoliko multinacionalnih korporacija uspjelo preuzeti potpunu vlast od država, a svaka od njih kontrolira jedno područje života – primjerice energiju, hranu, transport, komunikacije. Kada gledamo priču oko Naftne industrije Srbije, Gazproma i američkih sankcija čini se kako se fikcija iz „Rollerballa” polako pretvara u stvarnost — gdje energetske korporacije, pod krinkom tržišta, zapravo oblikuju politiku, sigurnost i geopolitičke odnose. I kao što je u filmu sport služio za održavanje iluzije reda, tako se danas čini da energija postaje glavno sredstvo globalne moći, a države sve više podsjećaju na igrače u tuđoj areni….

- Slažem se, mi živimo, bar smo do sada živjeli, u globaliziranom svijetu, a sada smo ušli u fazu deglobalizacije, ali to puno ne mjenja. To su samo valovi globalizacije. Korporacije ostaju i dalje glavni akteri i strukture moći na globalnoj razini. Države i Vlade su uglavnom u sjeni i u nekim slučajevima samo su asistenti korporativnih interesa, kaže Anđelko Milardović.

Jesu li događanja u Srbiji s Naftnom industrijom Srbije eklatantan primjer toga?

- Pa je, radi se o jednoj državnoj firmi u privatizaciji koja je pala u ruke ruskoga mede i sada se pokazalo u ovoj situaciji novih globalnih preslagivanja pod utjecajem rata u Ukrajini kada Amerika i Europa nameću sankcije Rusiji, posredno Amerika kako je Srbija uvelike ruski saveznik i sjedi na dvije stolice.

Ali 2025. više nema nesvrstanih...

- Nema nesvrstanih, da, ali postoji igrač koji je zarobljen u doba nesvrstanosti, odnosno koji živi doba u doba bipolarne strukture svijeta. Ne možeš ti kao nekakav drug Tito koji je prijepodne nazivao Moskvu, a poslijepodne Washington i onda dogovarao stvari. Taj tip odnosa je iza nas i u tom pogledu Srbija je eklatantan primjer zaostajanja u vremenu što se tiče takve politike. Ona može biti na neki rok pragmatična, ali se im se vrati to kao bumerang. Evo sada to je situacija u kojoj će ona biti penalizirana. Kad se govori o energiji, u širem kontekstu, ona je oduvijek bila izvor moći, onda je bila poluga moći i na primjeru ruske agresije na Ukrajinu je prodaja ruskih energenata u funkciji punjenja ruske blagajne. Dakle, kupnjom energenata dio Europljana financira rat u Ukrajini. To je slučaj s Orbanom.