Bez patološko-histološke dijagnoze nema odluke

U mjesecu zdravstvene pismenosti i borbe protiv raka dojke svoje mjesto imaju i patolozi, struka koja je obično u sjeni i često zanemarena u sustavu. Malo tko razmišlja da upravo vrsnost patologa, kao i ispravnost uzorka, mogu biti ključni za valjano tumačenje predanih uzoraka, te da se na osnovi njihova nalaza se postavlja dijagnoza i određuje terapija i načini liječenja. Kako patologija pomaže u dijagnosticiranju malignih, autoimunih, zaraznih i drugih bolesti?

O tome su u emisiji Izaberi zdravlje govorili naši ugledni patolozi, prof.emeritus Ivan Damjanov sa Medicinskog Sveučilišta u Kansas citiju te sa Kliničkog zavodu za patologiju KBC-a Sestre milosrdnice doc. Monika Ulamec i izvan.prof. Marija Milković Periša voditeljica Odjela za ginekološku i perinatalnu patologiju Kliničko bolničkog centra Zagreb.

- Bez patohistološke dijagnoze i prediktivnih čimbenika nema odluke na multidisciplinarnom timu. To je ključni nalaz na kojem se bazira svaki dalji postupak kod bolesnika sa zloćudnim tumorom i zato je važan i mora biti točan.

Ako postoji sumnja i dilema mi se međusobno konzultiramo ne samo o u svojoj ustanovi nego i u inozemstvu. Naš djelovanje je usmjereno na bolesnika jer znamo da je to baza na kojoj će se temeljiti sve odluke o njemu.

Patologija je više od obdukcije to je klinička disciplina objašnjava nam prof. Ivan Damjanov. 

- Americi sam i dobio potvrdu da je to tako. Tamo sam bio u timu koji je svaki dan pregledavao bolesnike, radio biopsije bilo je dinamično i to me oduševilo da ne posustanem do ovih godina. Percepcija je kod većine da se patolozima bave samo mrtvim tijelima. To je ono što vide ne televiziji, sudske patologe, a mi smo bolnički patolozi. Ja sam radio mnogo obdukcija u svojemu radnom vijeku, no zadnjih godina tek pet posto mojega radnoga vremena proveo sam u obdukcijskoj sali.

Damjanov je radio na šest američkih medicinskih fakulteta i kaže kako je svugdje bilo drukčije. Puno je ovisilo o lokalnim čimbenicima ali i interesu, želji i proaktivnosti samoga patologa hoće li se uključiti u tim i biti prisutan.

U svim našim velikim centrima patolozi su uključeni u rad multidisciplinarnoga tima gdje zajednički raspravljaju u o svim detaljima bolesti od radioloških snimaka, patohistoloških nalaza do lječenja bolesti, objasnila je prof. Milković Periša.

Uzorak tkiva nakon što prođe klasičnu patohistološku laboratorijsku obradu, pregledava se pod mikroskopom i na njemu se analiziraju promjene koje odudaraju od zdravoga tkiva na temelju određenih kriterija za određenu bolest.

Rad patologa ne završava potpisivanjem PHN –svi uzorci se arhiviraju zbog mogućnosti recidiva ili  neke druge dijagnoze jer će možda trebati  ponovo  uspoređivati uzorke tkiva. Ovisno o uzorku i što se iz uzorka želi dobiti materijal će se različito obrađivati. I o tome ovisi i duljina čekanja na nalaz.  Pojedine dijagnoze posebno kod zloćudnih tumora iziskuju prognostičke i prediktivne čimbenike koji se preporučuju da budu dio nalaza. I to onda se zna i produljiti čekanje nalaza. 

Zbog dodatnih analiza može se čekati jedan ili više dana, dodaje doc. Monika Ulamec. Imamo određena bojanja koja upućuju na promjenu, imamo i precizne molekularne analize ( na razini stanične jezgre, pojedinih dijelova Dna ) koje duže traju. Zbog savjetovanja  s kolegama koji su stručnjaci u određenom polju možemo malo produžiti izdavanje nalaza. Često smo primorani tražiti druga mišljenja u trenucima kada se prvi puta susretnemo s nečime i to nam otvara put i prema vlastitoj edukaciji u smislu traženja noviteta a to daje ideje za projekte i istraživanja.

Dobra komunikacija i slušanje drugih ključno je za multidisciplinarnost i timski rad u kojemu su sve prisutniji i patolozi, smatra prof. Damjanov. Lakše bi bilo raditi, kaže prof. Milković Periša da je više patologa jer se sve više očekuje od njihovih nalaza pridodaje doc. Ulamec. Prije su jedan materijal opisali u dvije rečenice, a danas se izvlači 10 do 15 podataka i to produžuje posao.