Može li se udruga Jedni za druge financirati iz zagrebačkog proračuna?

Zašto je uspješan projekt resocijalizacije bivših ovisnika i terapija za djecu s teškoćama u razvoju pred gašenjem? Pitaju se to u udruzi Jedni za druge nakon što su objavljeni promijenjeni uvjeti za financiranje iz proračuna grada Zagreba u ovoj godini. 

Promjena kojom se pooštravaju mjere zaštite djece diskriminira bivše ovisnike na psihosocijalnoj rehabilitaciji. Udruga Jedni za druge vjerojatno je jedina koja provodi terapijsko jahanje za djecu s teškoćama u razvoju u kojem pomažu bivši ovisnici nakon što uspostave primarnu apstinenciju. 

Tim radom djeca dobivaju potrebnu rehabilitaciju, a bivši ovisnici mogućnost prilagodbe na vanjski život nakon liječenja od ovisnosti. Novi uvjeti za financiranje iz gradskog proračuna mogli bi ih onemogućiti upravo u tome. 

Kako objašnjava predsjednica udruge Sanja Maroević, novim uvjetima u natječaju, baš zbog toga, udruga nakon 14 godina više se ne može javiti. Naime, kako se navodi, u aktivnostima koje su u neposrednom kontaktu sa djecom, neće moći sudjelovati osobe koje imaju u tijeku neki kazneni postupak. Nabrojana su kaznena djela i na isti kup povezana djela poput genocida, ratnih zločina, ubojstva, teških ubojstva, spolne zlouporabe djeteta, do nasilja u obitelji ili neplaćanja alimentacije.

Sve zajedno, tumači Maroević. Uz to navedeno je kako u aktivnostima u neposrednom kontaktu s djetetom ne mogu sudjelovati osobe koje imaju obaveznu mjeru psihijatrijskog liječenja, obaveznu mjeru liječenja od ovisnosti i obavljanje psihosocijalnog tretmana. 

- Prije 14 godina nitko se nije pitao mogu li te dvije skupine doći u kontakt. 14 godina nikome nije palo napamet da nas pita da li mi u udruzi imamo osobe koje su kažnjavane ili su na psihosocijalnom tretmanu. Imamo jaki stručni tim, imamo nadsupervizora i supervizora. Nadsupervizor nam je profesor Ante Bagarić, a supervizor sam ja koja skoro 30 godina radim s ovisnicima i sudski sam vještak. 

Sanja Maroević je klinički psiholog u Zavodu za ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče. U radu je uočila kako je upravo povratak u život i zajednicu nakon prve apstinencije najslabija točka za bivše ovisnike, a za koju sustav nema drugih rješenja. U udruzi Jedni za druge bivši ovisnici na resocijalizaciji imaju mogućnost tog prijelaza s liječenja u vanjski svijet, pristom pomažući djeci s teškoćama i radeći s konjima. Uz to mogu razviti empatiju jer dobivaju uvid u život obitelji s većim problemima. 

Kroz udrugu jedni za druge u 14 godina prošlo je 76 resocijalizanata, 174 djece, 66 osoba koje su bili osuđenici na radu za opće dobro. Pri sklapanju ugovora sa ministarstvom pravosuđa rekli su da daju prednost osuđenicima koji su imali ili imaju problem s ovisnošću.

- To su kaznena djela zbog posjedovanja ili preprodaje droge, uglavnom. Ali uzmemo i one koji imaju prometne prekršaje ili je znalo biti i onih koji su imali problema zbog nasilja u obitelji. Druge udruge često su se sustezale od toga da prime one koji su imali problema sa ovisnošću i u našem društvu nije čudno da se ljudi boje ovisnika i da imaju predrasuda. Reakcije okoline u smislu izolacije i isključivanja nisu čudne, ali važno je i dalje osvještavati što ćemo mi i dalje raditi. Represija na takve ljude stvara samo još dublji ponor ovisnosti. 

Od Grada Zagreba na upit o natječaju i uvjetima natječaja nije došao nikakav odgovor. Sanja Maroević kaže da je upravo to ono što je najviše plaši, jer se ne događa ništa.