Palijativni tim LiPa preuzeo je ulogu informiranja i povezivanja

Ljudi se sve više znaju nositi sa teškim bolestima i žele kvalitetu do kraja zajedno sa svojim obiteljima, odnosno sa osobama koje su odabrali da budu uz njih u tim trenucima. U tome im je potrebna pomoć, a to je onda što pruža palijativni tim LiPa, kaže predsjednica udruge Palijativni tim LiPa Ljerka Pavković. 

Važnost komunikacije i koordinacije u sustavu skrbi ističe se kao ključni element za pružanje potrebne pomoći i podrške oboljelima i njihovim obiteljima, dodaje Pavković. 

- Kada smo počeli nije bilo skoro ničega, ljudi nisu znali što je to palijativa, a danas imamo zdravstvenu njegu kući, patronažnu skrb i mobilne palijativne timove koji se već godinama razvijaju zajedno sa koordinatorima i to sve zajedno postaje sustav zajedno sa svim ministarstvima, znači sa Ministarstvom socijale i svim drugima. Svi se uključujemo u skrb, ali ono što primjećujemo je da je potrebno više komunicikacije i koordinacije. Jer nakon svakog istupa u javnosti, ljudi nas zovu i pitaju kako do toga što sustav nudi. 

Za obitelj je susret s bolešću težak. Često ne znaju ni o čemu se radi, onda traže po internetu što to je i traže pomoć. Najčešće krene od obiteljskog liječnika, a liječnici su dosta opterećeni i ne mogu u prvom trenutku shvatiti o čemu se radi, objašnjava Ljerka Pavković. 

- Zato je dobro što postoje mobilni palijativni timovi, ali često se desi da ne dobijete informacije što je sve moguće i što bi mogli dobiti. Mi kao volonteri imamo više vremena, naše posjete traju i satima, mi se družimo s članovima obitelji, izađemo van u kolicima, često proslavljamo s njima rođendane ili ih vodimo na razne događaje. Na taj način imamo uvid u probleme koje osoba ima i onda koordiniramo sa sustavom. Mi kao volonteri ne smijemo pružati medicinsku skrb, međutim postoji dobra koordinacija i komunikacija sa našim obiteljskim liječnicima. Osim obiteljskih liječnika, imamo odličnu suradnju i sa centrima za socijalnu skrb, sa mobilnim timovima, sve što postoji u sustavu, vrlo često imamo pedikere, frizere, sve ih mobiliziramo da dođu u kuću i da učine čovjeku život lakšima, a na taj način da pomognemo i toj obitelji.  

Srednja škola Pakrac surađuje s palijativnim timom Lipa kroz program Ambasadora dobročinstva, uključujući učenike različitih usmjerenja poput medicinskih, ali i drugih usmjerenja, te učenike gimnazije. Volontiranje mladih pruža korist učenicima, zajednici i školi, te jača njihovo samopouzdanje i vještine. Kroz aktivnosti poput posjeta pacijentima i organiziranja događaja poput bala, učenici uče važnost komunikacije i dobivaju povratnu informaciju o korisnosti svojih aktivnosti. Suradnja s palijativnim timom omogućuje im praktično iskustvo i priliku za razvoj empatije i komunikacijskih vještina. Nema idealnijeg mjesta za pokrenuti na volontiranje nego u mladosti, kaže dopredsjednica Palijativnoog tima LiPa Vesna Božić.

- Ambasadore dobročinstva pokrenuli smo u srednjoj školi Pakrac, a ona je polivalentna, pa ima medicinska usmjerenja, fizioterapeute, medicinske sestre, građevinare, gimnaziju, montere suhe gradnje, tako da to volontiranje ne širimo samo u zdravstvenim zanimanjima, nego i u ostalim zanimanjima. Danas u doba digitalizacije idelano je učenike odvesti u kuću potrebitih, kako bi nešto darovali ili pomogli, mogu očistiti, otpratiti nekoga u crkvu, otići u ljekarnu. Tako koriste sebi, zajednici a i školi. Oni se osjećaju korisno im vide rezultat svog rada, vide da je ljudima bolje.

Učenici medicinskog usmjerenja idu recimo u kuću pacijenta i tako prođu edukaciju, o komunikaciji, o radu s pacijentima. 

- Dok oni građevinskog usmjerenja pomognu iznijeti primjerice krevet iz posudionice ortopedskih pomagala. Oni idu sa obitelji u kuću, odnesu krevet i onda smjestimo pacijenta u taj krevet kako bi imao dostojan život, odnosno dostojnu smrt, da mu omogućimo do kraja dostojan život. To je ona lijepa slika i naš zajednički rad.

Komunikacija je jako važna, dodaje Vesna Božić. Kontakt očima, pa verbalna, neverbalna komunikacija stvarno nedostaje danas mladima, jer ne komuniciraju nego se izdvajaju uz ekrane.

- Mislim da oni kroz ovo uče, jer nedavno smo imali Bal u crvenom u bolnici Lipik. Pa su učenici smjera fizioterapeuta išli na bal sa pacijentima i bilo je predivno. I drugi dan imate povratnu informaciju od učenika o tome kako je to bolje od prakse. Kažu kako su komunicirali bez opterećenja i puno dobili.