Prve povelje zahvalnosti nekadašnjim pripadnicima mirovnih misija

Danac Keld Rasmussen i Litvanac Vitalijus Kuznecovas prvi su pripadnici nekadašnji mirovnih misija u Hrvatskoj koji su za svoj rad i pomaganje civilnom stanovništvu dobili zahvalnice. Povelje zahvalnosti dodijelio im je Kulturno-povijesni centar Sisačko moslavačke županije na inicijativu njihovog ratnog i poslijeratnog prijatelja, umirovljenog pukovnika Ivice Pandže Orkana.

Keld Rasmussen i Vitalijus Kuznecovas pripadali su Danskoj postrojbi u međunarodnoj misiji. Kroz tu su bojnu prošle tisuće ljudi, a zašto su baš njih dvojica dobili ove povelje detaljno je obrazloženo, kaže jedan od predlagatelja Ivica Pandža Orkan.

- Ova dvojica zaslužuju i ozbiljnija priznanja, ali s obzirom na okolnosti koje vladaju u zemlji, sretni smo da smo dobili i ovo. Njihove zasluge su puno veće. Keld je radio jedan dio poslova, Vitalijus je radio drugi dio poslova i služili su u različitim razdobljima. Njihov spektar djelovanja je bio jasno propisan, bili su dobri vojnici i ostali su dobri ljudi.

Keld Rasmussen u vojnu je misiju u Republiku Hrvatsku došao početkom travnja 1992. kao profesionalni vojnik Oružanih snaga Kraljevine Danske. Bio je izviđač u bojni iz Kraljevine Danske do početka studenog 1994. godine i djelovao na okupiranim područjima Republike Hrvatske koja obuhvaćaju današnji prostor Općine Majur, Hrvatske Dubice, Sunju i Dvor, te grad Hrvatsku Kostajnicu i grad Petrinju.

- Pomagali smo ljudima. Pronašli smo ljude na okupiranom području, na slunjskom području, i povezali ih s onima koji su morali otići. Povezivali smo obitelji, prenosili informacije s jedne na drugu stranu, pomagali u vidu hrane. Često smo bili jedina veza između članova obitelji ili prijatelja, prenosili smo im međusobno poštu pa i video poruke. Najviše sam se tako vezao uz obitelj Softić s kojima sam danas dobar prijatelj, oni su pomagali meni a ja njima. 

Vitalijus Kuznecovas u vrijeme raspada SSSR-a 1991. godine kao osamnaestogodišnjak postao je profesionalni pripadnik prve generacije Oružanih snaga Republike Litve. U Republiku Hrvatsku, kao pripadnik litvanskog voda u sastavu bojne iz Danske, došao je u UNPROFOR-ovu misiju UNCRO u kolovozu 1994. godine i u istoj je boravio do sredine rujna 1995. godine. Svoje vojne dužnosti obnašao je na užem i širem području Sunje te u to vrijeme okupiranim područjima današnje Općine Majur i grada Hrvatske Kostajnice.

- Kad je Keld završio u timu 5, ja sam došao u slijedeći tim 6. Ja sam bio pješak, ne izviđač, ali sam isto tako dijelio hranu s civilnim ljudima, pomagali smo i sklapali prijateljstva. Kasnije, kad su u Litvu došli prvi hrvatski vojnici, pomagali smo i njima tamo. U Hrvatskoj je bila moja prva i najdraža misija jer sam ovdje upoznao puno dobrih ljudi i njihovu toplinu. Moram reći i kako mi je moj prijatelj Ivica spasio život i spriječio da uđem u minsko polje za koje nisam znao da je tamo.

Povelja zahvalnosti prvi su znak zahvalnosti koji su Keld i Vitalijus dobili od Republike Hrvatske, kaže Ivica Pandža.

- Hvala onima koji su ovo proveli, a to su Kulturno-povijesni centar i Sisačko-moslavačka županija. Oni nikad od Hrvatske nisu ništa tražili i nije ih zanimala zahvalnica, povelja ni odlikovanje. Zato su ove Povelje otišle na pravu  adresu. Obično velike stvari počinju malim koracima. Jedan Kristijan može ispričati kako su danski vojnici tražili čamac i naišli na dijete, dijete je vojnike doveo kući, i tako je krenula jedna od priča. 

Povelje dodijeljene Rasmusenu i Kuznecovasu prve su takve koje je dodijelio Kulturno-povijesni centar Sisačko moslavačke županije, ravnatelj Ivica Valent objašnjava kako su dodijeljene na Dan branitelja Sunje jer su obojica djelovala na sunjskom području. 

- Povelje smo dodijelili ljudima velika srca i neizmjerne hrabrosti, jer rat ne treba zaboraviti, to  nije vrijeme branja cvijeća, nego najgorih događaja. To su prve povelje koje smo dodijelili stranim državljanima i tu ne planiramo stati.