Gradoplov 27.01.2022.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 27. siječnja 1416. godine, Dubrovnik je donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova. To je izniman čin. Primjerice, Engleska je to učinila 1569., SAD 1865., a Brazil je trgovao ljudima sve do 1888. (1) Na današnji dan, 27. siječnja 1814. godine, generali Montrichard potpisao je kapitulaciju Francuza i predaju Grada saveznicima, pod časnim uvjetima. Na današnji dan, 27. siječnja 1963. godine, umro je slikar Marko Rašica. (2) Blagdan je Sv. Anđele Merici, djevice (3) Uz današnji dan, 27. siječnja, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Anđela, Anđelka, Živko, Pribislav, Julijan i Rozalija. (4) Svjetski je dan vjerske slobode, Međunarodni dan sjećanja na Holokaust i Međunarodni dan pismenosti. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 27. siječnja 1351. godine, Malo vijeće odredilo je dva naročita nadstojnika za gradnju Mula i kule na Mulu. Iz ovog zaključka se vidi da se posebna pažnja obraćala izgradnji te kule i takozvanog Mula (gata). Naime, sama kula po svom položaju vrlo je važna za obranu luke i istočnog dijela grada, te nije čudo, da se tijekom XV. i XVI. stoljeća razvila u jednu od najjačih i najvećih utvrda grada, a kasnije ugrađena u sadašnju veliku tvrđavu sv. Ivana. (6)

Tijekom XV stoljeća Dubrovnik je bio tipičan trgovački grad s razgranatim trgovačkim vezama, i kopnom i morem. Mada je uočljiva stroga podvojenost vlastele od pučana, iz arhivskih podataka je vidljiva briga za svakog stanovnika grada. U prilog ovakvom zaključku ide i odluka Velikog vijeća donesena na današnji dan, 27. siječnja 1416. godine, kojom se na području Dubrovačke Republike ograničava trgovina robljem, i to, kako domaćim, tako i stranim ljudima: » Smatramo da je takova trgovina ružna, opaka, prokleta i protiv svake čovječnosti, te pada kao ne mala sramota i zao glas našeg grada. Time se ljudski lik, napravljen na sliku i priliku našeg Stvoritelja, mora pretvoriti u predmet trgovine, i prodaju se ljudi kao tupe životinje. Stoga određujemo i naređujemo da se od sada nijedan naš građanin i pripadnik, ili stranac, na bilo koji način ne usudi ili osmjeli kupiti ili prodati roba ili ropkinju«. Do 1416. godine i ukidanja ropstva u Dubrovniku, s robovima i ropkinjama se trgovalo kao robom. Dubrovčani su odlazili u unutrašnjost gdje su kupovali robove, a najviše u luci Drijeva na Neretvi, današnja Gabela. Robove su slobodno dovodili u Grad gdje su ih ili zadržavali ili dalje prodavali i izvozili. Zbog neisplaćenog duga mogao je u Gradu u roblje biti prodan i slobodan čovjek. Oni koji bi ostali kod svojih vlasnika koristili su se kao kućna posluga, kao radnici u poljoprivredi ili mornari. Ipak, a osobito od početka XV. stoljeća, robovlasnici su često u svojim oporukama oslobađali svoje robove što se smatralo bogougodnim djelom. No, i takvi oslobođeni često bi imali obveze prema bivšem gospodaru, što je detaljno regulirano Statutom iz 1272. godine. Zbog neispunjavanja tih obaveza (bivši) rob mogao je biti išiban pa čak i biti ponovno lišen slobode i pretvoren u roba. Sve to prestalo je odlukom o službenom ukidanju ropstva, iako je povremenih pojava ropstva bilo i poslije. No, je li podatak da je Republika bila prva europska država koja je ukinula ropstvo istinit? To i nije sasvim točno. Mletački dužd Pietro IV. Candiano, naime, već 960. godine donio je odredbu o zabrani trgovine robljem u svojoj državi. Island u svom zakoniku „Gragas“ iz 1117. godine također zabranjuje trgovinu robljem. Zanimljivo je i da se u neposrednoj blizini Republike, u Statutu grada Korčule iz 1214. godine spominje zabrana trgovine robljem. Ima još takvih primjera koji jasno pokazuju kako su postojali propisi o zabrani ropstva i mnogo prije onog dubrovačkog. Dubrovačka Republika u mnogim je stvarima pokazala svoju prosvjećenost i naprednost, te je, kao europski i svjetski pionir dala nemjerljiv doprinos ondašnjem, ali i današnjem društvu i svijetu. Međutim, očito je da nije prva europska država koja je ukinula ropstvo, te bi zbog poštivanja povijesnih činjenica taj mit trebalo izbjegavati i navod preoblikovati iz prva u jedna od prvih. (7)

Uoči pada Napoleona, francuski general Montrichard je, 26. siječnja, započeo pregovore o predaji Grada**. Ne znajući za ovaj dogovor i uspjehe ustanika, pobunili su se i stanovnici unutar gradskih zidina. Masa pučana razoružala je francuske straže, onesposobila topove i na Orlandov stup izvjesila barjak sv. Vlaha. To se događalo na današnji dan, 27. siječnja, te 1814. godine, dok je general Montrichard vodio pregovore u Gružu. Generali Milutinović i Montrichard ugovorili su predaju Grada pod časnim uvjetima. Kapitulacija Francuza potpisana je, te istog tog dana 27. siječnja i ratificirana. Poslije gotovo osam godina, francuske trupe su tog 27. i sutradan 28. siječnja 1814. godine napustile Dubrovnik. Poslijepodne tog 28. siječnja, u Grad su ušle austrijske i engleske trupe, probivši vrata od Pila, ne dopustivši istodobno ulazak dubrovačkim ustanicima**. *Čim su Francuzi otputovali, istog su dana poslije podne, u grad - probivši Vrata od Pila - ušli Englezi i austrijska vojska, ali ne i prevareni dubrovački ustanici. (7a)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U: Na današnji dan, 27. siječnja 1875. godine u rodnom Dubrovniku je umro hrvatski književnik Josip Bunić, od 1868. član prvog nastavničkog vijeća sekularizirane dubrovačke gimnazije, na kojoj je do smrti predavao više predmeta. Njegovom zaslugom u glasilu Dubrovnik dubrovačke Narodne štionice prvi su put objavljene Držićeve komedije Dundo Maroje i Arkulin s komentarom i rječnikom. Bavio se pjesništvom, poglavito satiričnog obilježja, a pisao je i prigodnice i satire prikazujući kulturno i političko propadanje tadašnjeg Dubrovnika. Poznatija je Negjelja pobjed na Brsaljam (posvećena Matu Vodopiću) u kojoj osuđuje povođenje za stranim uzorima i potcjenjivanje domaćih osobitosti. Pripisuje mu se i komedija Dosta je već ili padnuće dubrovačke općine (1869), koja je sačuvana u više rukopisa. (8)

U: Na današnji dan, 27. siječnja 1963. godine, na Koločepu je umro slikar Marko Rašica. Motive iz Dubrovnika radio je u akvarelu, titrava i prozračna ugođaja mediteranskoga podneblja. Izrađivao je drvoreze i reljefe u metalu, osobito srebru (Sv. Vlaho), a bavio se i restauracijom umjetnina, kao i scenografijom (Ivo Vojnović, Ekvinocij, 1902). U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik 2013. godine, otvorena je retrospektivna izložba djela Marka Rašice pod naslovom «Nijedan dan bez linije», kojom je obilježeno 130 godina od rođenja i 50 godina od njegove smrti. (9)

R: Na današnji dan, 27. siječnja 1973. godine, u Dubrovniku je rođen Denis Ćimić (inspektor), mornar, trajno nastanjen u Dubrovniku, kao pripadnik CZ-e poginuo 7. listopada 1991. u Mokošici prilikom neprijateljskog topničkog napada. (10)

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak 27. siječnja ratne 1992. godine, oko 2:30 pokušan je ozbiljan napad na Sustjepan. Napad je odbijen, a branitelji su uspjeli uništiti jedno neprijateljsko vozilo. Ovaj incident bio je najozbiljniji od 7. prosinca kada je potpisano primirje. *Neprijateljski kamion s vojnicima prešao je tadašnju liniju razgraničenja i krenuo u Sustjepan, gdje je naletio na protupješačke mine. Nakon povlačenja agresorskih vojnika prema Čajkovićima, u ponovnom pokušaju napada, uz topničku potporu iz Mokošice, došlo do pješačkog okršaja. U toj akciji branitelj Ivo Srebrović, zvani Prpo je ranjen metkom u natkoljenicu. (11)

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 50

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovačka_Republika

Izvor: Frambach, Backhaus „The Liberation of Serfs“; korcula-info.hr; Foretić „Povijest Dubrovnika do 1808. godine“

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(5) https://hr.wikipedia.org/wiki/27._siječnja

(6) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 25

(7) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 50

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovačka_Republika

Izvor: Frambach, Backhaus „The Liberation of Serfs“; korcula-info.hr; Foretić „Povijest Dubrovnika do 1808. godine“

(7a) http://www.wikiwand.com/sh/Opsada_Dubrovnika_(1814)

*SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 212-215

** STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str.

(8) HBL Miljenko Foretić (1989)

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(10) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -84-

(11) IVO STJEPOVIĆ, ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, str. 110

* MLADEN JURKOVIĆ, DUBROVNIK SE (NE) BRANI PJESMOM - SJEĆANJA NA 1991/92. – Str. 174