Gradoplov 26.01.2022.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 26. siječnja 1699. godine, potpisan je mir u Srijemskim Karlovcima, gdje je jedan od razloga otezanja bio problem dubrovačkog zaleđa. (1) Na današnji dan, 26. siječnja 1930. godine, u vodama Atlantskog oceana, u priobalnom području Pirinejskog poluotoka orkansko nevrijeme potopilo je parobrod "Daksa" - "Dubrovačke parobrodarske plovidbe", pri čemu je poginula cjelokupna po¬sada od 38 pomoraca. (11b) Na današnji dan, 26. siječnja 1922. godine, na Bosanki rođen je slikar Đuro Pulitika. (2) Na današnji dan, 26. siječnja 1936. godine, u Dubrovniku je rođen redatelj Joško Juvančić – Jupa. (3) Na današnji dan, 26. siječnja 1939. godine, u Dubrovniku je rođen skladatelj i gitarist Đelo Jusić. (4) Spomendan je sv. Timoteaja i Tita, biskupa (5) Uz današnji dan, 26. siječnja, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Timotej i Tit, Bogoljub, Paula V., Tješimir (6) Međunarodni je dan carine (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 26. siječnja 1387. godine, Vijeće umoljenih donijelo je vrlo važnu naredbu o stražarenju u gradu i o utvrdama, naređujući da se samostani ubožnih redova, dominikanaca i franjevaca, zakloništa siromaha, te privatne kuće, smješteni uz gradske zidine, odijele od zida tako, da između objekata i zida bude javna ulica. Određuje se i da nijedan Dubrovčanin, koji nije na straži, ne smije poslije trećeg zvona ići po gradu bez svijeće, a stranac poslije toga vremena nikako. Uz gospare noći (Domini de nocte) određeno je 30 ljudi za ophodnje po gradu, a zbog bolje obrane i čuvanja grada, svo oružje trebalo je popraviti i dovesti u ispravno stanje. (8)

1584. godine u Dubrovniku je još radila ljevaonica. No, negdje u proljeće 1585. majstor Frano Antica iz nepoznatog razloga napustio je Dubrovnik. Da je nakon toga rad u ljevaonici za izvjesno vrijeme bio obustavljen, svjedoči zaključak Vijeća umoljenih na današnji dan, 26. siječnja 1586. godine, kojim se ljevaonica i radionica za izradu sapuna stavljaju na raspolaganje činovnicima zdravstvene službe za njihove potrebe. (9)

Na današnji dan, 26. siječnja 1699. godine, potpisan je mir u Srijemskim Karlovcima. Na pregovorima uzrok otezanja bio je upravo Dubrovnik i problem dubrovačkog zaleđa. Mlečani su zahtijevali da cijelo dubrovačko zaleđe, dođe pod njihovu vlast. Republika je, kao i Turska delegacija, težila zadržati teritorijalnu vezu s Turskom, te su se pregovori vodili u znaku te borbe između mletačkih i turskih predstavnika. Nakon što su ga Dubrovčani pridobili, najvažniji čovjek u austrijskoj mirovnoj delegaciji Grof Marsigli odigrao je ključnu ulogu. On je, naime, sugerirajući mletačkom predstavniku popuštanje, dokazivao kako taj problem nije bitan, jer u tom kraju nema tvrđava. Mletački senat mir u Srijemskim Karlovcima potpisao je naknadno, 7. veljače 1699. godine. (10)

Na općinskim izborima 1890., nakon što dubrovački narodnjaci nisu izašli na birališta, pobijedila je koalicija pristaša Srpske i Autonomaške stranke. To je potaklo dubrovačke Hrvate, pripadnike Narodne hrvatske stranke i Stranke prava da na slijedećim izborima preuzmu općinu u svoje ruke, a tome je trebalo poslužiti i pokretanje političkog lista »Crvena Hrvatska«. Prvi broj tjednika »Crvena Hrvatska«, izašao je 7. veljače 1891. Izdavač i upravitelj »Crvene Hrvatske« bio je Frano Supilo, a odgovorni urednik Frano Kovačević. Supilo je bio izdavač »Crvene Hrvatske« do broja objavljenog na današnji dan, 26. siječnja 1901. godine, pisalo je: »Ovim brojem Frano Supilo prestaje biti vlasnikom i izdavačem »Crvene Hrvatske«, te je predaje nekolicini dubrovačkijeh Hrvata. Zadnji broj »Crvene Hrvatske« tiskan je 25. srpnja 1914. (11)

Uoči pada Napoleona, austrijske snage su odlučile vratiti Ilirske provincije, te s njima proširiti teritorij i na Dubrovnik. 6. siječnja 1814. g., austrijske vojne snage pod zapovjedništvom Todora Milutinovića, započele su izgradnju bitnice ispred Dubrovnika. 22. siječnja započelo je bombardiranje Dubrovnika, dok su Britanci napali utvrdu na otoku Lokrumu a Austrijanci utvrdu Imperial, pri čemu su se i borbama istakli i dubrovački ustanici. Do 26.1., obje utvrde su bile u rukama saveznika, te francuska vojska time više nije mogla držati grad. **Uvidjevši bezizglednost vlastitog položaja, francuski general Montrichard je, na današnji dan, 26. siječnja, te 1814. godine, započeo pregovore o predaji Grada**. Ne znajući za ovaj dogovor i uspjehe ustanika, pobunili su se i stanovnici unutar gradskih zidina. Masa pučana razoružala je francuske straže, onesposobila topove i na Orlandov stup izvjesila barjak sv. Vlaha. To se događalo 27. siječnja, dok je general Montrichard vodio pregovore u Gružu. Generali Milutinović i Montrichard ugovorili su predaju Grada pod časnim uvjetima. Kapitulacija Francuza potpisana je, te istog tog dana 27. siječnja i ratificirana. Poslije gotovo osam godina, francuske trupe su tog 27. i sutradan 28. siječnja 1814. godine napustile Dubrovnik. Poslijepodne tog 28. siječnja, u Grad su ušle austrijske i engleske trupe, probivši vrata od Pila, ne dopustivši istodobno ulazak dubrovačkim ustanicima**. *Čim su Francuzi otputovali, istog su dana poslije podne, u grad - probivši Vrata od Pila - ušli Englezi i austrijska vojska, ali ne i prevareni dubrovački ustanici. Dopušten je bio ulazak jedino Vlahu Cabogi, kojega je Milutinović odmah imenovao civilnim intendantom Dubrovnika. A tko stvarno drži vlast u Dubrovniku, pokazao je general neposredno po dolasku, raspustivši Narodnu stražu. Samo dva dana na Orlandovu stupu uz austrijsku i englesku zastavu bila je i dubrovačka, a onda je Milutinović naredio dotadašnjem općinskom načelniku Sabu Giorgiju da ukloni onu "suvišnu", dubrovačku. Prema legendi je ostarjeli dubrovački vlastelin iskazao posljednji tračak ponosa, rekavši: "Ne mogu, pripeo ju je puk!" Zato su generalovu zapovijed izvršili austrijski vojnici, skinuvši s Orlandova stupa usput i zastavu Engleza, koji su već bili odjedrili prema drugim ciljevima svoje politike. Kao što je prethodno Marmont zahtijevao da dubrovačka vlastela i svećenstvo polože zakletvu o vjernosti francuskom caru Napoleonu, to je isto za austrijskog cara Franju I. zatražio general Milutinović. U vezi s tim, na jednoj sjednici Vijeća dubrovačke općine, bio je načelniku Đivu Bozdariju uručen "Protest vlastele", potpisan od gotovo cijelog patricijata, u kojemu je istaknuto da je jedini predstavnik naroda prethodno spomenuti Odbor vlastele. Milutinovićevo reagiranje bilo je odlučno; za sve potpisnike protesta odredio je kućni pritvor i svakomu od njih postavio ispred kuće po dva stražara, koje su oni morali hraniti. Pošto je Milutinović zaprijetio i drugim, još gorim represijama, potpisnici su, jedan za drugim, pognuh glave izjavama da se pokoravaju, misleći u sebi da je to samo privremeno, jer su se kao utopljenik slamčice hvatali za posljednju nadu - Bečki kongres. Prošlo je više od od mjesec dana prije nego što su Dubrovčani službeno upoznati s odlukama Bečkog kongresa, koje su ih proglasile državljanima Austrije. Učinio je to general Milutinović pred građanima pozvanima u katedralu - govoreći po vojnički s propovjedaonice! Prije je njegovo primitivno ponašanje bilo razlogom zgražanju Dubrovčana, a najviše ih je ozlojedio 3. veljače 1814. za vrijeme Feste sv. Vlaha: iako je bio pravoslavne vjere, taj se pridošlica drznuo da za vrijeme svečane svete mise u katedrali sjedne na pozlaćeno prijestolje postavljeno desno od oltara na koje je dotad smio sjesti samo dubrovački knez, a zatim se s duplijerom u ruci - kao nekad kneževi - uključio u procesiju i zauzeo mjesto predviđeno za kneza! Koliko je Todor Milutinovic bio omražen, najbolje se vidjelo kada je 25. kolovoza 1816. godine odlazio iz Dubrovnika: cijeli je dan u Gružu čekao povoljan vjetar za isplovljavanje jedrenjaka, ali nitko mu nije prišao niti ga je u svoju kuću pozvao - otišao je s dubrovačke povijesne pozornice bez ispraćaja Dubrovčana!* (11a)

Na današnji dan, 26. siječnja 1930. godine, dogodila se prva katastrofa u dubrovačkomu i najveća u hrvatskom parobrodarstvu. Tragedija se zbila na Atlantskom oceanu, u priobalnom području Pirinejskog poluotoka između španjolske luke Vigo i portugalske luke Viana do Castelo: vjetar orkanske snage podigao je goleme valove koji su se svom silinom, kao pomahnitali, nemilosrdno obrušavali na brod "Daksa" sve dok ga nisu svladali i gurnuli na morsko dno - u plavu grobnicu, pri čemu je poginula cjelokupna posada od 38 mladih pomoraca.

*Daksa je bila 1911. izgrađeni, čelični, 112 metara dug teretni parobrod "Dubrovačke parobrodarske plovidbe", jedan od najsuvremenijih i najvećih brodova u Hrvatskoj i u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. Na posljednje je putovanje isplovio 10. siječnja 1930. iz Gruža*. Ispratili su ih rodbina i prijatelji ne sluteći da su krenuli na put bez povratka. Kad se "Daksa" otisnula iz gruške luke u prolasku pored Danača, sirenom je uzvratila pozdravima časnih sestara iz samostana franjevki od Bezgrešnog Začeća BDM, koje po tradicionalnom običaju zvonjavom zvona svoje crkvice žele dobro more svim brodovima. I dok je plovila između grada i Lokruma, posada "Dakse" dugim je zvucuna brodske sirene otpozdravljala Dubrovčanima što su im mahali bijelim plahtama s terasa i prozora svojih kuća. *22. siječnja Daksa je prošla Gibraltar, a ciklona ju je zahvatila 26. siječnja oko 13 h prije uplovljavanja u Biskajski zaljev*. Zapovjedniku "Dakse" Vlahu Baletinu očito nije ostalo ništa drugo kad je teška srca u 13 sati i 7 minuta po telegrafistu s Dakse poslao je pozi upomoć SOS. Dva sata poslije, u 15:19 opet su poslali poziv u pomoć i to je bio posljednje što se čulo s Dakse. Tek kada je izgubljena i posljednja nada da je itko od posade preživio, u Dubrovniku su od 9. do 13. veljače proglašeni dani žalosti. *Sve je bilo u ozračju crnine, a zastave na pola koplja za poginule*. Tog 13. dana veljače u gradu je održana najveća javna komemoracija. *Brojni su gradovi postavili u stolnoj crkvi posmrtni odar koji su uresili pojasima za spašavanje s Dakse, brodski ferali, brodski konopi, zastave “DPP”, te prigodni epigrami i osmrtnice. Dubrovačka parobrodarska plovidba odredila je iznos od 300.000 dinara za pomoć obiteljima postradalih*. U hladnim vodama Atlantika smrtno je stradalo 38 članova posade parobroda Daksa. Oni su za sobom ostavili 18 udovica i 53 nejaka djeteta. I taj podatak govori kakav je težak udarac doživio pomorski Dubrovnik i hrvatsko pomorstvo uopće. Najveća katastrofa dubrovačkoga i hrvatskog parobrodarstva dogodila se bez svjedoka. Kako nitko od posade "Dakse" nije preživio, njezino potonuće zauvijek je ostalo oceanskom tajnom. (11b)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U: Na današnji dan, 26. siječnja 1743. godine u rodnom Dubrovniku umro je hrvatski polihistor i kolekcionar Ivan Aletin Natali. Uz državne poslove, čast tajnika Dubrovačke Republike obnašao do kraja života, bavio se kulturnim i znanstvenim radom. Bio je dobar poznavatelj historiografije, geografije, numizmatike i arheologije i veliki ljubitelj knjiga. Posjedovao je bogatu knjižnicu, s čak 400 inkunabula, te numizmatičku zbirku (grčkog, rimskog, južnoslavenskog i dubrovačkog novca). (12)

R: Na današnji dan, 26. siječnja 1922. godine, u selu Bosanka pokraj Dubrovnika rođen je slikar Đuro Pulitika, s Antunom Maslom i Ivom Dulčićem slikar poznatog dubrovačkog slikarskog trolista. Dobitnik je niza nagrada, diploma i odličja. Godine 1993. dobio je Nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo. Nagradu Vladimir Nazor, također za životno djelo, primio je 1997. godine. Oporučno je Umjetničkoj galeriji Dubrovnik ostavio atelijer i jedno, a Galeriji Dulčić Masle Pulitika 64 svoja djela. (13)

R: Na današnji dan, 26. siječnja 1936. godine, u Dubrovniku je rođen redatelj Joško Juvančić – Jupa, profesor glume od 1960., koji je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca. Podjednako je uspješan u režijama dubrovačkih autora, klasika i suvremenih pisaca domaće i svjetske dramske književnosti. Posebno poglavlje Joška Juvančića vezano je uz Dubrovačke ljetne igre, gdje je uz brojne legendarne režije, u umjetničkom rukovodstvu neprekidno bio nazočan dvadesetak godina, obnašajući od 1986. i ulogu umjetničkog direktora, odnosno umjetničkoga ravnatelja dramskog programa. (14) Za svoj umjetnički rad Joško Juvančić je dobio čitav niz uglednih nagrada i priznanja.

R: Na današnji dan, 26. siječnja 1939. godine, u Dubrovniku je rođen skladatelj, gitarist, aranžer i dirigent zabavne glazbe, Đelo Jusić, utemeljitelj Dubrovačkih trubadura i dječjega zbora Mali raspjevani Dubrovnik, sudionik na mnogobrojnim festivalima, autor više od 80 nosača zvuka. U vrijeme Domovinskog rata skladao je pjesme "Kad zazvone dubrovačka zvona", "Sveti Vlaho", "Molitve naše čuj", suitu "Dubrovački kantuni", te oratorij "De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)". U rodnom gradu našao je izvore i glazbena nadahnuća, oblikujući prepoznatljivi glazbeni izričaj. Njegova glazbena dijela pripadaju mediteranskome glazbenom stilu hrvatske zabavne glazbe, kojima je Đelo Jusić dao veliki i vrijedan doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. (15)

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju 26. siječnja 1992. godine, noć i jutro protekli su mirno. Predvečer je nekoliko tromblonskih mina ispaljeno s Bosanke na prigradsko područje, te jedan hitac iz protuavionskog topa sa Žarkovice. (16)

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 193

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Mir_u_Srijemskim_Karlovcima

(2) http://www.ugdubrovnik.hr/?file=izlozbe/atelijer-pulitika

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://www.dubrovnik-festival.hr/hr/umjetnici/juvančić-joško-redatelj

(4) http://hr.wikipedia.org/wiki/Đelo_Jusić

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(7) https://hr.wikipedia.org/wiki/26._siječnja

(8) http://www.bet-israel.com/tu-bisvat-nova-godina-drveca-15-svata-5774-16-sijecnja-2014/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Judaizam

(9) LUKŠA BERITIĆ, DUBROVAČKA ARTILJERIJA, str. 85

(10) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO, RAZDOBLJE 1526-1808., str. 193

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Mir_u_Srijemskim_Karlovcima

(11) IVO PERIĆ, DUBROVAČKA PERIODIKA 1848-1918 (Dubrovnik, 1980), str. 17,18

(11a) http://www.wikiwand.com/sh/Opsada_Dubrovnika_(1814)

*SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 212-215

** STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str.

(11b) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 185-191

*https://hr.wikipedia.org/wiki/P/B_Daksa

*Morski magazin - Povijest pomorstva - Brodolom. Piše Đivo Bašić

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

+ HBL Zdenko Šenoa i Nikica Kolumbić (1983)

 (13) http://www.ugdubrovnik.hr/?file=izlozbe/atelijer-pulitika

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) http://www.dubrovnik-festival.hr/hr/umjetnici/juvančić-joško-redatelj

(15) http://hr.wikipedia.org/wiki/Đelo_Jusić

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(16) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 110